Poslovni broj: Usž-580/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Volić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, V. Nazora 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Virovitica, Trg bana Josipa Jelačića 19, OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu izricanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1269/2025-5 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1269/2025-5 od 19. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedeni prijedlog je podnesen u upravnom sporu, predmet kojega je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I - 211-03/25-04/1749, URBROJ: 511-16-04-25-3 od 8. prosinca 2025., a kojim se tužitelju izriče zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole Europskog gospodarskog prostora u prometu na cestama u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine od dana izvršnosti ovoga rješenja, uz određenje da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, te da će se zahtjev podnesen za vrijeme trajanja zaštitne mjere rješenjem odbaciti.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu, smatrajući ga nezakonitim i ustavno neprihvatljivim. Ističe da je sud pogrešno i nepotpuno primijenio odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), jer nije proveo stvarnu i konkretnu procjenu pretpostavki za određivanje odgodnog učinka, već se zadržao na apstraktnom pozivanju na javni interes. Mišljenja je da sud nije utvrdio konkretne učinke izvršenja osporavane mjere na tužitelja, odvagnuo težinu i nenadoknadivost štete koja bi tužitelju nastala, niti je proveo test razmjernosti između interesa javne sigurnosti i temeljnih prava tužitelja, čime je propustio primijeniti zakonski standard koji zahtjeva kumulativnu i individualiziranu ocjenu, a ne automatsko isključivanje odgodnog učinka samo zato što se radi o prometnoj mjeri. Izvršenjem osporavane mjere tužitelju se u cijelosti onemogućuje korištenje vozačke dozvole, što u konkretnom slučaju ima neposredne i ozbiljne posljedice na ustavne kategorije, i to pravo na rad, slobodu poduzetništva te na načelo razmjernosti (članak 55., članak 49. i članak 16. Ustava Republike Hrvatske). Ističe da je vlasnik i direktor trgovačkog društva koje se bavi građevinskom djelatnošću, a obavljanje koje nužno uključuje svakodnevno upravljanje vozilom radi obilaska gradilišta, organizacije radova i izvršavanje ugovornih obveza pa izvršenje osporavane mjere tužitelja faktično isključuje iz profesionalnog života, i to potpuno na razdoblje od dvije godine. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i odrediti odgodni učinak tužbe, podredno, predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz obvezu provedbe stvarne i konkretne ustavnopravne analize.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje kod svih navoda iz osporenog rješenja, kao i odgovora na tužbu, te predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud, time što je odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6, Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, sukladno kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke propisane citiranom zakonskom odredbom, što ovdje nije slučaj.
8. Naime, a s obzirom da je tužitelju rješenjem, čiju odgodu izvršenja traži do okončanja upravnog spora, izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole, kao pravna posljedica pravomoćne osude za prekršaje temeljem kojih je prikupio više od 12 negativnih prekršajnih bodova, to bi se, suprotno žalbenim navodima, odgoda izvršenja rješenja tuženika protivila javnom interesu.
9. Ovo iz razloga jer se izricanjem predmetne zaštitne mjere upravo štiti javni interes, koji se ogleda u tome da se uklanjanjem neodgovornih vozača iz prometa djeluje preventivno u cilju zaštite sigurnosti svih sudionika u prometu te time ujedno prevenira ponavljanje prometnih prekršaja kojima se osobito grubo krše propisana prometna pravila.
10. Slijedom izloženog, žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
