Poslovni broj: Usž-4136/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GFC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ratko Vlašić, odvjetnik iz Splita, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-479/2025-7 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-479/2025-7 od 10. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II -361-05/24- 26/31, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 17. siječnja 2025., dok se osporenim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/12-04/1526, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-7 od 29. studenoga 2023., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude i odluke o trošku izjavio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom, drži pogrešnom primjenu materijalnog prava u odnosu na zaključak suda da nema mjesta primjeni članka 108. točke 5. Generalnog urbanističkog plana Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14. - dalje u tekstu: GUP), s obzirom na to da članak 12. GUP-a isključuje tu mogućnost. Pritom tužitelj sadržajno citira odredbe članka 12. i članka 108. točke 5. GUP-a, nakon čega zaključuje kako je sud u pravu kad obrazlaže da članak 12. GUP-a isključuje mogućnost gradnje stambenih građevina i njihove dogradnje u području koje je prostornim planom definirano kao zona društvene namjene, međutim, da upravo članak 108. točka 5. GUP-a predviđa izuzetak od ovog pravila, i to točno za područje na kojem se nalazi predmetna stambena zgrada, a na što upućuje i naslov tog odjeljka koji glasi: "12.3. Rekonstrukcija građevina čija je namjena protivna planiranoj namjeni". Navedena točka 5. odnosi se na postojeće legalne stambene građevine, a u konkretnom slučaju i sam sud utvrđuje da je prizemlje predmetne stambene zgrade bilo izgrađeno do 15. veljače 1968., s tim da citirana točka ničim ne uvjetuje da dogradnja bude u skladu s društvenom namjenom. Stoga, a protivno stavu prvostupanjskog suda, očito je kako ovaj izuzetak po svojoj naravi mijenja namjenu zemljišta iz društvenog u stambeno, ukoliko se na istom već nalazi postojeća, legalna stambena građevina, pa samim time isključuje eliminacijski kriterij sadržan u članku 6. stavku 1. podstavku 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. -dalje u tekstu: ZPNIZ). Slijedom navedenog, proizlazi da je prvostupanjski sud, isključenjem primjene članka 108. točke 5. GUP-a na predmetnu upravnu stvar, a pozivom na članak 12. GUP-a, pogrešno primijenio materijalno pravo i time povrijedio pravo tužitelja. Kako je pogrešna odluka o glavnoj stvari, to je pogrešna i odluka o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova postupka pa, uvažavajući sve navedeno, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti presudu i rješenje, podredno, poništiti presudu i rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da se zgrada tužitelja, čije se ozakonjenje traži, nalazi unutar obuhvata GUP-a u zoni javne i društvene namjene D, D3-zdravstvena i D5-školska, u kojoj zoni se, sukladno članku 12. GUP-a, ne mogu graditi građevine stambene namjene, a što, i po ocjeni ovoga Suda, predstavlja zapreku traženom ozakonjenju u smislu članka 6. stavka 1. podstavka 3. ZPNIZ -a, prema kojem se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je, pored ostalog, generalnim urbanističkim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površina javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja, među inim, za sadržaje zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe, kojima tužitelj inzistira na primjeni članka 108. točke 5. GUP-a, iako u konkretnom slučaju za primjenu citirane podzakonske odredbe nema mjesta, jer se ista odnosi na rekonstrukciju postojećih građevina čija je namjena protivna namjeni utvrđenoj GUP-om, a o čemu se ovdje ne radi.
8. Ovo zbog toga jer iz spisu priloženih dokaza, osobito zapisnika o izvršenom očevidu od 1. studenoga 2023. kojeg je tužitelj vlastoručno potpisao bez primjedbi na činjenična utvrđenja službene osobe, kao i Snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene stambene-manje zahtjevne zgrade od prosinca 2012. (dalje u tekstu: Snimka), jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o ozakonjenju stambene zgrade koja je izgrađena na starim temeljima (prema izjavi tužitelja danoj na zapisnik od 1. studenoga 2023.), dakle, koja je u cijelosti nezakonita u smislu članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a, što pak isključuje primjenu članka 108. točke 5. GUP-a, koji dopušta rekonstrukciju građevina u zonama protivnim prostorno-planskoj dokumentaciji, ali samo onih koje su legalne, a kojem uvjetu ovdje nije udovoljeno.
9. Slijedom izloženog, okolnost da je na mjestu zgrade prikazane Snimkom izvedenog stanja ranije postojala legalno izgrađena prizemna zgrada (po osnovi gradnje do 15. veljače 1968.), a na koju tužitelj upire i u žalbi, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporene presude, jer takva zgrada u naravi više ne postoji, kako to uostalom proizlazi i iz navedene Snimke (opisa i grafičkih priloga), kojom se ne traži ozakonjenje rekonstruiranog dijela postojeće nezakonito izgrađene zgrade, već stambene zgrade u cijelosti.
10. S obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
11. Na kraju, a uvažavajući činjenicu da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
