Poslovni broj: Usž-4327/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice iz Rijeke, Dežmanova 10/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicama, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-956/2024-8 od 23. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-956/2024-8 od 23. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-362-02/24-02/464, URBROJ: 443-02-02-12-24-05/NS od 16. svibnja 2024., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, uklanjanje izgrađene rekonstrukcije (nadogradnje) betonskog ogradnog zida na postojećem kameno-betonskom ogradno-potpornom zidu, te ogradno-potpornih zidova i potpornog zida, u dimenzijama i visini detaljno opisanim tim rješenjem, izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], pod prijetnjom prisilnog izvršenja tog rješenja, sve na način opisan tim rješenjem.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog povrede odredaba upravnog spora, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, smatra rješenje tuženika nezakonitim, jer je prilikom donošenja istog tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), kao i odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23. – dalje u tekstu: Pravilnik). Drži da nije postupio protivno odredbama Zakona o gradnji, pri čemu upire na tužbu u kojoj je istaknuo da je predmetni zid, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], prije izvedenih radova bio znatno oštećen, odnosno u izuzetno derutnom stanju te je postojala opasnost njegovog urušavanja, a što nastavno detaljnije opisuje. Dodaje da je riječ o građevini i zidu koji su u uporabi još od 12. veljače 1934., a izgrađeni prema građevinskoj dozvoli iz 1932. godine. S obzirom na navedeno tužitelj je izvršio minimalne radove kojima je pojačana stabilnost postojećeg zida, te je zid izvana preuređen, a na taj način je otklonio opasnost za život i zdravlje ljudi, druge stvari te stabilnost tla na okolnom zemljištu i otklonio očekivane štetne posljedice, a što je u skladu sa člankom 150. Zakona o gradnji. Smatra netočnim utvrđenje suda da tužitelj ne bi osporavao pravilnost ispunjenja pretpostavki za primjenu odredbe članka 4. točke 4. Pravilnika, jer u tužbi osporava utvrđenje tuženika glede visine portalnih stupova odnosno portala, navodeći da su oba stupa (tzv. portali) bila još i viša nego sada. Također ističe da nije u potpunosti jasno, ukoliko se ne izađe na lice mjesta i provede uviđaj, na kojem se to dijelu u naravi, prema tvrdnjama inspektora, nalazi ogradni zid, na kojem potporni zid, a na kojem potporno-ogradni zid. Stoga je tužitelj na te okolnosti predložio provesti dokaze, i to uvid u građevinsku dozvolu i projekt iz 1932., uvid u uporabnu dozvolu iz 1934., uvid u fotografije o stanju na licu mjesta prije predmetnog zahvata, saslušanje tužitelja, saslušanje inspektora koji je vršio predmetni nadzor te saslušanje svjedoka, kao i uviđaj na licu mjesta, a koje dokazne prijedloge je sud odbio, zauzimajući stav da se sve navedene okolnosti mogu utvrditi, odnosno da slijede iz spisa inspektora koji je bio na licu mjesta i potpisao osporeno rješenje. Odbijanjem provođenja predloženih dokaza, sud je tužitelju povrijedio pravo na raspravljanje, te je, izvršivši uvid samo u spis tuženika iz upravnog postupka, donio arbitrarnu odluku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, te tuženika obvezati na naknadu troškova prema priloženom troškovniku.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito zapisnika o inspekcijskom nadzoru obavljenom 4. travnja 2024., kao i zapisnika o saslušanju tužitelja od 6. svibnja 2024., razvidno je da je tužitelj, u svojstvu investitora, na predmetnoj lokaciji izveo rekonstrukciju betonskog ogradnog zida s ukupnom visinom tog zida nakon nadogradnje od 1,80 do 1,95 m (na južnom dijelu 2,10 m) mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena, zatim novi potporno -ogradni armirano- betonski zid, visine 2,05 m (od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena), potporni zid (zidan kamenom u betonu) visine (na početku) 2,00 m, nastavno dijelom 1,20 m, a dijelom 1,00 do 1,40 m, te armirano-betonski ogradni portal (zidovi) visine 2,40 m, sve detaljno prikazano skicom izvedenog stanja i fotografijama koje su sastavni dio zapisnika o očevidu od 4. travnja 2024. godine.

6.1. Pravilnost činjeničnih utvrđenja građevinskog inspektora tužitelj nije osporavao na saslušanju (zapisnik od 6. svibnja 2024.), već je izjavio da je on investitor prijepornih radova koje je izveo bez propisanog glavnog projekta, iako je, u smislu članka 4. točke 4. Pravilnika, za gradnju potpornog zida visine veće od 1 m mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz zid do najviše točke zida potrebno pribaviti glavni projekt.

7. Uvažavajući tako utvrđeno činjenično stanje, i po ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 2. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23. – dalje u tekstu: ZDI), prema kojoj je građenje građevine bez glavnog projekta sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja da nije razvidno koji dijelovi predstavljaju ogradne zidove, a koji potporne zidove. Naime, osim što te činjenice nije ničim činio upitnim tijekom postupka pred tuženikom (zapisnik o saslušanju od 6. svibnja 2024.), iz opisa zidova, s obzirom na visinsku razliku zemljišta (mjereno je od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena), kao i načina gradnje (armirano-betonski/betonski zidovi), jasno proizlazi da se radi o potpornim zidovima, koji se zbog svoje funkcije većim dijelom nazivaju ogradno- potpornim zidovima (jer ujedno predstavljaju i ogradu parcele), a manjim dijelom se radi o potpornom zidu na predmetnoj parceli (sve prikazano na skici uz zapisnik od 4. travnja 2024.), za gradnju kojih je, sukladno članku 4. točki 4. Pravilnika, bilo potrebno ishoditi glavni projekt, što je ovdje izostalo. Ukoliko, međutim, tužitelj naknadno pribavi propisani akt za gradnju (glavni projekt), građevinski inspektor će po službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja (članak 104. ZDI-a).

9. Nije od utjecaja na zakonitost osporene presude ni prigovor neprovođenja dokaza predloženih u upravnom sporu, jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se oni mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), ali je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Naime, nakon što je djelomično postupio po prijedlogu tužitelja jer je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, sud je odbio provesti ostale predložene dokaze ocjenjujući da isto nije relevantno za rješavanje ove upravne stvari, kraj činjenice da je zakonitu odluku moguće donijeti temeljem dokaza priloženih spisu, a s kojom ocjenom je suglasan i ovaj Sud.

10. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović