Poslovni broj: Usž-4545/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ante Ferara, odvjetnik iz Šibenika, Eugena Kvaternika 6, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Čvrljak, odvjetnik iz Šibenika, Stjepana Radića 22, radi promjene podataka u katastarskom operatu, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-395/2024-12 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-395/2024-12 od 15. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-07/23-07/193, URBROJ: 541-11/3-24-2 od 3. siječnja 2024., dok se osporenim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka I. izreke), te im se nalaže da zainteresiranoj osobi naknade trošak upravnog spora u iznosu od 2.500 € u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik, KLASA: UP/I-932-07/22-02/2224, URBROJ: 541-26-02/5-22-2 od 12. listopada 2022., kojim se u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 1166 i 3268 mijenjaju podaci na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja (dosadašnje i novo stanje).

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu da je prvostupanjski sud ponovio odluku tuženika u kojoj se navodi da pokretanje postupka radi uređenja međa dana 2. studenoga 2022. ne utječe na rješavanje ove upravne stvari, jer u trenutku izrade elaborata dana 24. kolovoza 2022. nije bio u tijeku sudski postupak. Ističu da su tek trenutkom poziva od geodeta K saznali da je u tijeku izrada elaborata te da nisu imali saznanja da je isti već potvrđen. Iz stajališta suda također proizlazi da su tužitelji trebali do 24. kolovoza 2022. pokrenuti postupak uređenja međa, iako toga dana nisu uopće znali da se radi elaborat, a kamoli da je isti već potvrđen. Dodaju da međa tog dana nije niti mogla biti sporna kada ni sami tužitelji nisu mogli niti su bili dužni znati da zainteresirana osoba provodi promjene u katastarskom operatu pa, sukladno tome, nisu ni mogli pokrenuti spor za uređenje međa, a koji su pokrenuli odmah po saznanju za promjene u katastarskom operatu. S obzirom na navedeno, smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 90. stavka 7. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj: 112/18. i 39/22.-dalje u tekstu: ZDIKN), a prema kojoj se međe smatraju spornim ako u trenutku izrade elaborata u vezi s njima teče sudski postupak. Bitnu povredu postupka nalaze u tome što je sud odbio argumente tužitelja o nedostavljanju prvostupanjskog rješenja te apsolutno sve dokazne prijedloge, čime im je nedopušteno ograničio pravo na jednakost oružja u ovom postupku te pravo na pristup sudu. Ponovno ukazuju da je dostava prvostupanjskog rješenja neuredna, u pravcu kojeg utvrđenja su predložili i grafološko vještačenje, koje je sud odbio bez valjanog obrazloženja. Drže da je grubo povrijeđen i članak 50. stavak 5. Pravilnika o geodetskim elaboratima ("Narodne novine", broj: 59/18. i 112/18.-dalje u tekstu: Pravilnik), prema kojem se, kada se temeljem elaborata formiraju nove međe ili druge granice katastarskih čestica, obilježavanje lomnih točaka novih međa ili drugih granica trajnim oznakama obavlja na način da se tim obilježavanjem upoznaju nositelji prava na katastarskim česticama za koje se nove međe i druge granice uspostavljaju. Tužitelji nikada nisu bili pozvani na mjerenje niti ih je itko o tome obavijestio. Nastavno upiru na odredbu članka 93. ZDIKN-a, za koju smatraju da je pogrešno primijenjena te navode kako sud proizvoljno zaključuje da betonirani zid predstavlja nesporan međni znak, pozivajući se na elaborat iz 2016. godine, u kojem je naručitelj bio upravo ovdje tužitelj, pri čemu sud ne provodi nikakav očevid niti usporedbu koordinata elaborata 2016. s koordinatama 2022., te prihvaća navode zainteresirane osobe bez vještačenja. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu osporenu presudu poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu iskazanog troška ovog spora.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra obrazloženje osporene presude i rješenja tuženika pravilnim. U bitnom, ističe da pokretanje izvanparničnog postupka radi uređenja međa dana 2. studenoga 2022. ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari, pri čemu nastavno ponavlja relevantne činjenice iz osporenih akata. Naglašava da je geodetski elaborat pregledan i potvrđen dana 24. kolovoza 2022., te da u trenutku njegove izrade nije bio u tijeku sudski postupak uređenja međa, jer su tužitelji navedeni postupak pokrenuli 2. studenoga 2022. Iako je irelevantno za rješavanje ove pravne stvari, zainteresirana osoba dodaje da je u međuvremenu pred nadležnim Općinskim sudom u Šibeniku doneseno nepravomoćno rješenje, kojim je uređena međa sukladno elaboratu iz 2016. godine. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu žalbu odbiti, uz naknadu iskazanog troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

7. Naime, iz dokaza priloženih spisu proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, ispravnom primjenom relevantnih odredaba ZDIKN-a i Pravilnika na koje se izrijekom pozvao, osnovano zaključio da u konkretnom slučaju međa između tužitelja i zainteresirane osobe nije sporna, jer u trenutku izrade geodetskog elaborata nije bio u tijeku postupak uređenja međa pred nadležnim sudom, slijedom čega nema zapreke provođenju predmetnog geodetskog elaborata po toj osnovi.

8. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud ponovio razloge iz osporenog rješenja, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio odbijajući žalbene navode tužitelja, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.

9. Ovo zbog toga jer se, i po ocjeni ovoga Suda, predmetnim geodetskim elaboratom, izrađenim u svrhu diobe ili spajanja katastarskih čestica (kč. br. [katastarska čestica]), a kojim je poništena kč. br. [katastarska čestica] i pripojena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obje u vlasništvu zainteresirane osobe), ne dira u podatke o načinu uporabe i površini susjedne kč. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu KĐ), koji ostaju nepromijenjeni.

10. S obzirom na navedeno, neosnovano tužitelji i u žalbi inzistiraju na prigovoru da se provedbom geodetskog elaborata mijenja međa na njihovu štetu, jer su u konkretnom slučaju, prilikom spajanja katastarskih čestica zainteresirane osobe, zadržane postojeće međe, koje su ostale nepromijenjene u odnosu na međe kakve su do tada bile evidentirane u katastarskom operatu, dok je do razlike u površini novoformirane čestice zainteresirane osobe došlo zbog drukčije metode izmjere (članak 93. stavak 2. ZDIKN-a), na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo već i tuženik, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

11. Posljedično tomu, nije pravno odlučan ni prigovor da tužitelji nisu imali saznanja o trenutku izrade geodetskog elaborata, jer upravo činjenica da do tada nisu pokrenuli postupak uređenja međa ukazuje da među nisu ni smatrali spornom, a što uostalom navode i u žalbi, ali pritom pogrešno smatraju da je geodetskim elaboratom međa prema kč. br. [katastarska čestica] promijenjena u odnosu na ranije postojeću , jer za takvu tvrdnju nema temelja u navedenom elaboratu.

12. Stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor tužitelja kojim upućuju na primjenu članka 50. stavka 5. Pravilnika, jer se ovdje ne radi o situaciji kakvu ima u vidu citirana podzakonska norma.

13. Nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude ni prigovori tužitelja usmjereni na postupovne povrede zbog neprovođenja predloženih dokaza (očevid, vještačenje, grafološko vještačenje), jer, sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa tužitelja na dostavnici kojom je izvršena dostava prvostupanjskog rješenja, jer, i po ocjeni ovog Suda, eventualna neurednost dostave prvostupanjskog rješenja nije imala za posljedicu odbačaj žalbe, pa time ni nastanak štete na strani tužitelja s tim u vezi, dok druge dokaze (očevid, vještačenje vezano za koordinate iz elaborata 2016. i 2022.) tužitelji tijekom spora nisu ni predlagali.

14. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljima nema za posljedicu ni povredu načela pravičnog postupka (načela jednakosti oružja), a na koju tužitelji upiru u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

15. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Na kraju, a u odnosu na zahtjeve tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16.1. U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe, ocjenjuje se da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, jer je njime zainteresirana osoba ponovila izjave dane već tijekom postupka, slijedom čega ovaj Sud trošak sastava tog podneska ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, iz kojeg razloga je navedeni zahtjev odbio.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović