Poslovni broj: Usž-625/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sandra Vanjak, odvjetnica iz Pule, Mletačka 12, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2144/2025-4 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2144/2025-4 od 15. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji prijedlog je podnesen u upravnom sporu, predmet kojega je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I - 362-02/25-02/676, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 23. rujna 2025., kojim je tužiteljici naloženo uklanjanje opisanih građevina, izgrađenih bez građevinske dozvole, izvan granica građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m. 2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu, smatrajući da je sud prilikom njegovog donošenja pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Upire na odredbu članka 42. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), nakon čega zaključuje kako nije u obvezi uklanjati s predmetne nekretnine građevinu za povremeni boravak metalne konstrukcije – kontejner, s obzirom na to da on nije građevina kako ju definira Zakon o gradnji. Ističe da je već u tužbi upozorila da iz fotodokumentacije priložene zapisniku od 26. lipnja 2015., u odnosu na predmetni kontejner, nije moguće sa sigurnošću tvrditi radi li se u konkretnom slučaju o gradnji građevina kakve ima u vidu citirani Zakon, a za čiju gradnju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, pri čemu se pozvala i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o istoj stvari. U spornom rješenju, sud ne vodi računa o tomu da je predmet spora samo dio rješenja tuženika kojim se od tužiteljice traži uklanjanje kontejnera, dok je ostale građevine iz izreke rješenja tužiteljica samostalno već uklonila. Ponavlja, da sud gubi iz vida tvrdnju tužiteljice prema kojoj kontejner nije građevina, kako ju definira Zakon o gradnji, a za čiju gradnju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te da se u pogledu kontejnera niti ne radi o bespravnoj gradnji glede koje je tuženik trebao, mogao i smio donositi osporeno rješenje o uklanjanju. Iznoseći i druge razloge s tim u vezi, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje, uz naknadu iskazanog troška ovog žalbenog postupka.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud, time što je odbio prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe, nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6, Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, sukladno kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelj ici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke propisane citiranom zakonskom odredbom, što ovdje nije slučaj.
8. Naime, a uzimajući u obzir da se tužiteljicu rješenjem, čiju odgodu izvršenja traži do okončanja upravnog spora, obvezuje na uklanjanje bespravno izvedene građevine (kontejnera), a koja se nalazi izvan građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora, odgoda izvršenja takvog rješenja bila bi protivna javnom interesu, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu s tim u vezi. Ovo iz razloga jer je postupanje tuženika, odnosno nalaganje mjere uklanjanja prijeporne građevine, utemeljeno je na odredbama Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje, čime se ujedno, upravo u javnom interesu, štite posebno zaštićena područja, o kakvom se i ovdje radi, te time prevenira njihova daljnja devastacija.
9. Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, napominje se da, osim što tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa nema pravo na naknadu troška po osnovi članka 147. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi ni o opravdanom trošku kakav ima u vidu članak 144. stavak 1. ZUS-a, jer ovdje žalbom nije osporeno rješenje tuženika, već sudsko rješenje doneseno tijekom spora po zahtjevu tužiteljice, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4 ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
