Poslovni broj: Usž-3051/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3984/2024-7 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3984/2024-7 od 12. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja, podnesena zbog tuženikovog propuštanja da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom zahtjevu za sklapanje sporazuma u svrhu usklađivanja katastarskog/zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem na terenu (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu temeljem odredaba članka 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, upire na bitne povrede pravila sudskog postupka, jer sud nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZUS-a, i to posebice članak 2., 8., 48. stavak 4., 49., 56., 60., 89., 113., 114., 117 i 121. ZUS-a, te odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), i to članak 85. toga Zakona, a što je utjecalo na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Smatra da je sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu te da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da je tražio održavanje rasprave, ali je sudski postupak sud okončao bez održavanja rasprave, iako za isto nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 98. ZUS-a. Ističe da sud nije dostavio na očitovanje tužitelju cjeloviti odgovor na tužbu tuženika, čime je ne samo izravno povrijedio odredbe članka 48. i članka 98. ZUS-a, već je doveo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a to zbog toga što se tužitelj nije mogao očitovati na spis upravnog postupka/upravnog postupanja. Zaključno, mišljenja je da čak i pod pretpostavkom da upravni postupak/postupanje povodom kojeg je pokrenut ovaj upravni spor radi šutnje administracije nije upravni postupak, tuženik/prvostupanjsko tijelo je "šutilo" u primjeni odredbi članka 113. i 114. ZUP-a, jer je u tom slučaju trebalo u zakonskim rokovima rješenjem odbaciti žalbu tužitelja kao nedopuštenu, a što nije učinjeno. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu iskazanog troška sastava žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, jer je osnovano ocijenio da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužitelj zatražio od tuženika, kao tijela ovlaštenog na upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, sklapanje sporazuma u svrhu usklađenja katastarskog/zemljišnoknjižnog stanja na opisanim česticama sa stvarnim stanjem na terenu, a po kojem zahtjevu tuženik nije postupio pa je tužitelj istom tijelu izjavio žalbu zbog šutnje administracije, a nakon toga pokrenuo i predmetni upravni spor.
7. Imajući u vidu sadržaj predmetnog zahtjeva, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je, ispravnom primjenom relevantnih odredaba ZUS-a i ZUP-a, uz uvažavanje mjerodavnih materijalnih propisa, i to Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/18.), Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 155/23.) te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.), osnovano zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora zbog propuštanja sklapanja zatraženog sporazuma u roku propisanom ZUP-om za donošenje rješenja, jer se o takvom zahtjevu ne može odlučivati u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje), a niti se ovdje uopće radi o upravnoj stvari, već o vršenju vlasničkih ovlasti na stvarima fizičkih i pravnih osoba u odnosu na koje je, u slučaju spora, zaštita osigurana na redovnom sudu.
8. Slijedom izloženog, ovdje se ne radi niti o situacijama kakve imaju u vidu odredbe članka 155. i članka 156. ZUP-a, a koje se odnose na zaštitu od postupanja javnopravnih tijela, i to u slučaju zaštite prava zainteresiranih osoba kada od javnopravnog tijela traže obavijest o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zašt ite nekog svojeg prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari (članak 155.), odnosno u slučaju zaštite od svakog drugog oblika postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, a kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes neke osobe (članak 156.).
9. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor bitne povrede odredaba upravnog spora zbog propuštanja prvostupanjskog suda da tijekom predmetnog spora primijeni izrijekom navedene odredbe ZUS-a na koje tužitelj upire u žalbi, jer u situaciji kada nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora te posljedično ni za meritorno odlučivanje o predmetnoj stvari, a što je ovdje slučaj, nema mjesta primjeni odredaba ZUS-a kojima se uređuju radnje u upravnom sporu i donošenje meritorne odluke po tužbenom zahtjevu pa time niti za zakazivanje rasprave u smislu članka 89. ZUS-a, jer se dokazni postupak niti ne provodi.
10. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
