Poslovni broj: Usž-4873/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ante Grlić-Radman, odvjetnik iz Zagreba, Hercegovačka 17, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi sufinanciranja troškova režija stanovanja za vrijeme privremenog stambenog zbrinjavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3788/2024-14 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3788/2024-14 od 28. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-000-06/24-15/284, URBROJ: 531-06-3-24-2 od 25. srpnja 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je tužiteljev zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja, podnesen dana 15. svibnja 2024. godine.
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da osporavano rješenje tuženika jest zakonito „ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci“. Tužitelj smatra da ovakva primjena članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS) u konkretnom slučaju dovodi do bitne povrede odredaba upravnog spora jer se presuda temelji na odlučnoj pravnoj osnovi koja nije u sporu dovoljno raspravljena i razjašnjena, a radi se o Odluci o sufinanciranju troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja („Narodne novine“, broj 87/23., dalje: Odluka). Nadalje, smatra da obrazloženje pobijane presude ne sadrži jasne i provjerljive razloge zbog kojih sud smatra da nedostaje pravna osnova za pokretanje postupka. Ukazuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske koja upozorava na neprihvatljivost pretjeranog formalizma pri tumačenju pojma „stanovanja“ te na nužnost da se stranci omogući osporavanje činjeničnih utvrđenja javnopravnog tijela, osobito kada se ona teme lje na terenskim provjerama ili posrednim indicijama (primjerice: odluke Ustavnog suda broj U-III/5808/2021 od 14. rujna 2023. i U-III/1264/2020 od 12. srpnja 2022.). Smatra da sama činjenica da tužitelj zahtijeva priznanje prava na sufinanciranje režija na temelju Odluke predstavlja dostatnu pravnu osnovu za pokretanje i vođenje postupka. Odredba članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP) dopušta odbacivanje zahtjeva tek kada „ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka“. Neispunjenje materijalnog uvjeta (primjerice status korisnika, odnosno ispunjenje uvjeta stanovanja) nije procesna pretpostavka, nego, kao što je ranije već istaknuto, materijalnopravno pitanje. Navodi da Odluka ne propisuje da se zahtjev za režije smije podnijeti tek nakon donošenja rješenja/odluke o privremenom zbrinjavanju, niti propisuje odbacivanje zahtjeva u slučaju da takav akt (još) nije donesen. Mišljenja je da sud pogrešno tumači točku I. Odluke na način da pravo na režije uvjetuje prethodnim pozitivnim aktom o privremenom stambenom zbrinjavanju, pri čemu istodobno prihvaća da se privremeni smještaj u montažnim objektima provodi na temelju odluke Ministarstva koja, prema članku 91. stavku 2. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 21/23., dalje: Zakon o obnovi), nije upravni akt. Slijedom izloženog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Podredno, predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, presudu smatra zakonitom te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prema odredbi članka 77. stavka 1. Zakona o obnovi, vlasniku stana odnosno srodniku vlasnika stana u kojem je vlasnik odnosno srodnik vlasnika ili zaštićeni najmoprimac stanovao u vrijeme nastanka nepogode ili katastrofe iz članka 1. ovoga Zakona u višestambenoj zgradi, stambeno-poslovnoj zgradi i obiteljskoj kući na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, koja se obnavlja na temelju ovoga Zakona, a za vrijeme obnove nije podobna za stanovanje, [adresa] odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave na području tih jedinica područne (regionalne) samouprave dat će na istom području, na njegov zahtjev, u najam stan odgovarajuće veličine do završetka obnove njegove zgrade.
7.1. Prema odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o obnovi, privremeno stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresima može se izvršiti i dobavom i montažom privremenih, pokretnih i montažnih objekata odgovarajuće energetske učinkovitosti.
7.2. Prema odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o obnovi, privremeni smještaj osoba pogođenih potresom u objektima iz članka 90. ovoga Zakona provodi se na temelju odluke Ministarstva. Prema odredbi članka 91. stavka 2. Zakona o obnovi, odluka iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.
8. Prema točki I. drugoj rečenici Odluke, troškovi režija za stanovanje sufinancirat će se osobama, koje će biti privremeno stambeno zbrinute na drugi način predviđen Zakonom o obnovi, počevši od dana stupanja na snagu ove Odluke odnosno od dana donošenja rješenja o privremenom stambenom zbrinjavanju.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 15. svibnja 2024. podnio zahtjev za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu, a taj zahtjev u sebi sadrži i rubriku - zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja.
9.1. Tuženik je aktom (u formi dopisa), KLASA: 361-01/24-01/1385, URBROJ: 531- 06-3-24-2 od 25. srpnja 2024., utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o privremenom stambenom zbrinjavanju jer tužitelj nije stvarno prebivao na adresi [adresa] te je obustavio postupanje po zahtjevu za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu od 15. svibnja 2024. godine. Predmetni akt tužitelj je preuzeo 6. kolovoza 2024. godine.
9.2. Ne ulazeći u pravnu prirodu akta tuženika od 25. srpnja 2024., takvo postupanje (kojim se nedvojbeno utječe na ostvarivanje pojedinačnih prava tužitelja) je u skladu s člankom 91. stavkom 2. Zakona o obnovi, koji propisuje da odluka Ministarstva o privremenom smještaju nije upravni akt.
9.3. Nadalje, ujedno je, ovdje osporavanim rješenjem od 25. srpnja 2024., tuženik odbacio tužiteljev zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja, primjenom članka 41. stavka 2. ZUP-a, ocijenivši da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, jer tužitelj na dane potresa nije stanovao u [adresa] na adresi [adresa] (ima boravište u [adresa], gdje je vlasnik kuće, u kojoj mu stanuje i obitelj), zbog čega je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava jedan od kumulativnih uvjeta za ostvarenje prava na sufinanciranje.
10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovano odbačen jer tužitelj nema status korisnika stambenog zbrinjavanja, zbog čega nedostaje pravna osnova za pokretanje postupka o sufinanciranju troškova režija.
11. Naime, i po ocjeni ovog Suda, budući da u konkretnom slučaju nedvojbeno nije izdan akt o privremenom stambenom zbrinjavanju tužitelja u montažnom objektu na temelju Zakona o obnovi, nema osnove za pokretanje i vođenje zasebnog postupka po zahtjevu tužitelja za sufinanciranje troškova režija u takvom objektu.
11.1. Odbacivanjem zahtjeva za sufinanciranje režijskih troškova nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a obrazloženje presude prvostupanjskog suda je ispravno te se odluka suda zasniva na valjanom pravnom temelju. U suštini, iz osporavanog akta tuženika i prvostupanjske presude proizlazi da nema osnove za odlučivanje o zahtjevu za sufinanciranje režijskih troškova, budući da tužitelj nije ostvario pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje o montažnom objektu, o čemu je obaviješten dopisom od 25. srpnja 2024. godine. Stoga je pogrešno mišljenje tužitelja da Odluka daje osnovu za samostalno odlučivanje o zahtjevu za sufinanciranje režijskih troškova za osobe koje nisu privremeno stambeno zbrinute.
12. Radi navedenog je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da za ovu konkretnu upravnu stvar nije odlučno utvrđivati činjenice vezano uz stanovanje tužitelja na adresi [adresa], a zbog čega nisu od važnosti za upravni spor odluke Ustavnog suda RH na koje se poziva tužitelj.
13. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
