Poslovni broj: Usž-1839/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marijo Rođak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, Zagreb, Vlaška 79, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1270/2023 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1270/2023 od 11. veljače 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-12/2, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 8. veljače 2023. i naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice, pri čemu je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
2. Protiv pobijane presude žalbu podnosi zainteresirana osoba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je neosnovano zaključeno da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna, odnosno da se ukupni iznos dugovanja u izreci ne podudara sa pojedinačnim iznosima obroka navedenima u izreci. Pojašnjava da prvi obrok obveze tužiteljice, u iznosu od 504,24 kune dospijeva danom konačnosti/izvršnosti rješenja, a svaki naredni obrok tri mjeseca nakon dospijeća prethodnog. Iznos drugog i svakog Poslovni broj: Usž-1839-2025-2
slijedećeg obroka uvećava se, prema odredbi članka 10. stavka 4. Odluke o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 4/07, 16/07, 08/09) za kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, počevši od dospijeća prvog obroka pa je točno izračunato da ukupni iznos duga za neplaćenih 35 obroka iznosi 26.062,70 kuna glavnice (taj iznos predstavlja zbroj iznosa obroka od šestog do četrdesetog obroka uvećanih za eskontnu kamatnu stopu) te zakonske zatezne kamate kako je prikazano u točki I. prvostupanjskog rješenja, a o čijem se ukupnom iznosu stranka može informirati telefonski. Zakonska zatezna kamata se računa na iznose glavnice (svaki obrok bez eskonta).
3. U odnosu na prigovore da je obveza zastarjela ukazuje na to da je postupak ovrhe predmetnog komunalnog doprinosa započet prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18. i dr.), te se stoga primjenjuju odredba članka 133. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj, kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Sukladno tome, zastara se počinje računati tek protekom roka u kojem je stranka bila dužna podmiriti obvezu, odnosno zastaru u tom slučaju treba računati posebno u odnosu na dospijeće svakog pojedinog obroka. Radi prisilne naplate duga doneseno je rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-363-02/2013-009/227, URBROJ: 251-13-32/100-15-3 JK dana 15. srpnja 2015. te, s obzirom da su vođena i dva upravna spora u međuvremenu, bez obzira što je proteklo 5 godina od dospjelosti, nije nastupila zastara s obzirom da je tijek zastare prekinut. Predlaže poništiti osporenu presudu.
4. U odgovoru na žalbu, tužiteljica ističe da Opći porezni zakon ne propisuje prekid zastare te da prema odredbama istog na nastup zastare po službenoj dužnosti paze i prvostupanjska i drugostupanjska tijela, a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe, doneseno nakon nastupa zastare, je nezakonito. Smatra da, u ovom slučaju, nije riječ o građanskopravnoj tražbini, već se, sukladno odredbi članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela. Vezano za tvrdnje zainteresirane osobe kako je ukupan iznos za 35 neplaćenih obroka 26.062,70 kuna jer je u isti zaračunata i eskontna kamatna stopa, tužiteljica navodi, da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna, odnosno ukupni iznos dugovanja u izreci ne podudara se sa pojedinačnim iznosima obroka navedenima u izreci, odnosno dolazi do nepodudarnosti u izreci izraženog ukupnog iznosa dugovanja s u izreci navedenim pojedinačnim iznosima obroka. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže odbiti žalbu zainteresirane osobe kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba zainteresirane osobe nije osnovana.
7. Ocjenjujući zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud, povodom tužbe tužiteljice, nakon utvrđenog činjeničnog stanja i primjene mjerodavnog materijalnog prava, pravilno poništio rješenje tuženika.
8. Tužbom osporenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/20-009/84, URBROJ: 251-13-32-1/010-21-6-MB od 23. travnja 2021., a kojim je utvrđeno da je Poslovni broj: Usž-1839-2025-2
nastupila zastara za od drugog do petog obroka za komunalni doprinos utvrđen rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-363-02/08-008/1969, URBROJ: 251-13-31/100-09- 8-IS od 25. svibnja 2009. te se nastavlja provođenje ovrhe za neplaćene obroke koji nisu u zastari. Također se zabranjuje tužiteljici raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga, sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelog, a neplaćenog komunalnog doprinosa prema ovršnom rješenju istog Ureda, KLASA: UP/I-363-02/08-008/1969, URBORJ: 251-13-31/100-09-8-IS od 25. svibnja 2009. i utvrđuje se da tužiteljica duguje na ime 35 dospjelih obroka glavnicu u iznosu od 26.062,70 kuna te zakonske zatezne kamate na iznose kako je navedeno u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja, kao i da je dužna podmiriti troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kuna.
9. Prvostupanjski sud je tuženikovo rješenje poništio zbog više , ispravno obrazloženih, procesnih povreda, poglavito zbog nepodudarnosti iznosa zbroja neplaćenih obroka komunalnog doprinosa koji nisu u zastari.
10. Naime, iz podataka spisa proizlazi da se u ovom ovršnom postupku potražuje isplata 35 dospjelih obroka, svaki po 504,23 kn, što bi u zbroju iznosilo ukupno 17.648,05 kn, a ne 26.062,70 kn, kako je navedeno u tom rješenju, koje je tuženik, svojim rješenjem potvrdio, a da nije obrazložio pravnu osnovu za uvećanje obveze, a nije se izjasnio niti o prigovoru zastare koji je tužiteljica izjavila u upravnom postupku , a zbog čega Sud nalazi ispravnim obrazloženje žalbom pobijane prvostupanjske presude.
11. Nadalje, glede prigovora zastare, Sud nalazi potrebnim ukazati na to da su o predmetnoj obvezi tužiteljice već vođena dva upravna spora. Pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1978/19 od 22. travnja 2020., zauzeto je stajalište da se, u konkretnom slučaju, na pravo na naplatu dospjelih obroka primjenjuju odredbe članka 133. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem se pitanje zastare računa posebno u odnosu na dospijeće svakog pojedinog obroka. Ovo stajalište, unatoč činjenici što je bilo izraženo u ranijoj ovosudnoj praksi, je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje, da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju na druga javna davanja među koje spada i komunalni doprinos. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed navedenom izraženom pravnom shvaćanju tog suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03.- pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09. 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., u daljnjem tekstu: ZKG/95), na temelju kojeg je doneseno rješenje kojim je ovdje utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa obročno.
12. Prema tome, tuženik će, u ponovnom postupku odlučivanja o žalbi tužiteljice, voditi računa o navedenom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ocijeniti Poslovni broj: Usž-1839-2025-2
osnovanost prigovora zastare u odnosu na svaki neplaćeni dospjeli obrok komunalnog doprinosa.
13. Trošak sastava odgovora na žalbu zainteresirane osobe, ovaj Sud ne nalazi opravdanim izdatkom za potrebe odlučivanja o žalbi u ovom sporu, zbog čega je, pozivom na odredbu članka 148. stavak 4. u vezi s člankom 144. stavak 1. ZUS-a, taj zahtjev valjalo odbiti.
14. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu članka 135 stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
