Poslovni broj: Usž-724/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zrinka Petković, odvjetnica u Zagrebu, M. Dragmana 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, R. Austrije 20, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3611/24-6 od 20. prosinca 2024.,na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3611/24-6 od 20. prosinca 2024., ispravljena rješenjem, poslovni broj: Us I-3611/2024-10 od 16. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 29. siječnja 2025. u iznosu od 1.250 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, koja je ispravljena u točki 6. obrazloženja, poništeno je rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-04/321, UBROJ: 531-03-4-24-2 od 1. srpnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/16-008/12231, URBROJ: 251-10-32/006-23-4-MK od 26. svibnja 2023., kojim je tužitelju za ozakonjenu rekonstrukciju zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za razliku obujma od 469,73 m3, utvrđen komunalni doprinos u iznosu od 5.049,60 EUR/38.046,21 HRK. Poništenim rješenjem tuženika je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog upravnog rješenja.

2. Tuženik pravovremenom žalbom pobija naznačenu presudu, u cijelosti, iz svih žalbenih razloga. Najprije, kao nepravilno, pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Suprotno shvaćanju iz pobijane presude, predmetni upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut je za vrijeme važenja (starog) Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01,26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09. 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13,147/14 i 36/15, u daljnjem tekstu: ZKG/95). Naime, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP), predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti na dan kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa, a koje podatke (zahtjev za obračun) mu je, sukladno članku 22. stavku 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, dalje: ZPNIZ), dostavilo upravno tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju od 14. listopada 2014. Predmetni zahtjev za obračun komunalnog doprinosa prvostupanjsko tijelo je zaprimilo prije 4. kolovoza 2018. Tuženik smatra da je glede utvrđenja obveze trebalo primijeniti raniji zakon pri čemu se poziva na ovosudnu praksu u kojoj je Sud, do 2024., zauzimao stav da za utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa nema zastare. Nadalje ističe da komunalni doprinos, kao javno davanje vezano uz građenje ili ozakonjenje zgrade, nije osobna obveza, nego upravo suprotno, ista prati nekretninu za koju treba platiti doprinos, koje shvaćanje je izraženo kroz ustaljenu praksu ovog Suda (npr.presude, poslovni broj: Usž-4497/19 od 15. srpnja 2011., poslovni broj: Usž- 3359/2023-2 od 21. ožujka 2024.) Predlaže u cijelosti poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Zainteresirana osoba- Grad Zagreb, također, pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava primjenu mjerodavnog zakona na kojem se presuda temelji te pojašnjava da se postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokreće po službenoj dužnosti i to dostavom pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju sa zahtjevom za obračun troškova komunalnog doprinosa. Budući je u konkretnom slučaju predmetni zahtjev zaprimljen prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., dalje: ZKG/18.), dakle u vrijeme kad je na snazi bio ZKG/95, mišljenja je da se na navedeni predmet imaju primijeniti odredbe ZKG/95, koje ne predviđaju zastaru utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa. Poziva se na odredbu članka 126. ZKG/18, kojom je propisano da će se postupci donošenja upravnih akata započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršit prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona. U konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo je pravomoćno i izvršno 28. ožujka 2014. te su mjerodavne odredbe ZKG/95 na kojem upravna tijela temelje svoja rješenja. Navedenim Zakonom nije propisan prekluzivan rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obveza ne bi mogla utvrditi. Da nema zastarnog roka za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, potvrđuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj: U-III-1071/16 i U-III-1393/16 i presude ovog Suda Usž-1487/2024 od dana 3. srpnja 2024., Usž-1839/2023 od dana 21. ožujka 2024., kao i Usž-2359/2024 od dana 18. rujna 2024.

3.1. Vezano za navode iz točke 17. obrazloženja presude da je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju od 14. listopada 2015.g. postalo pravomoćno i izvršno 2015.g., a iz kojeg razloga proizlazi da je tužitelj neosnovano određen obveznikom komunalnog doprinosa jer u tom času nije bio vlasnik predmetne nekretnine Grad Zagreb, navodi da se obzirom da je nesporno da je u trenutku donošenja pobijanog rješenja o komunalnom doprinosu ČR, ovdje tužitelj bio vlasnik nekretnine za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju, isti se ima smatrati, obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu.

3.2. Takvo stajalište da obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije osobna obveza već prati nekretninu za koju se utvrđuje komunalni doprinos zauzeo je i Visoki upravni sud u svojoj presudi broj: Usž-4497/19 od 15.7.2021., u kojoj je navedeno da plaćanje komunalnog doprinosa prati nekretninu za koju treba platiti komunalni doprinos bez obzira što je pravo vlasništva stečeno nakon što je rekonstrukcija nekretnine izvršena.

4. Predlaže poništiti pobijanu presudu i osnažiti predmetna upravna rješenja.

5. Tužitelj, u odgovoru na žalbe (podnesak 29.01.2025.), predlaže odbiti žalbe navodeći da one nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari, budući da tužitelj nije obveznik plaćanja naknade komunalnog doprinosa, već su to nasljednici ZR.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi povreda zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita.

8. U konkretnom slučaju sporno je da li je nastupila zastara prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa i s tim u vezi primjena mjerodavnih zakona.

9. Prvostupanjski sud je primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. - dalje OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. ZPNIZ-a) poništio rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja jer je utvrdio da je u konkretnom predmetu do dana donošenja osporenih rješenja nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

10. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan ZKG/18 koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, osim ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju, mjerodavna odredba članka 108. OPZ-a. Odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrha te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

11. Mjerodavnost ZKG/18 proizlazi iz članka 40. stavku 3. ZUP-a, jer je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti prvom radnjom nadležnog tijela u pravcu utvrđenja predmetne obveze, a to je, prema stanju spisa, izračun visine obveze od 6. studenoga 2020., dakle za vrijeme važenja ZKG/18. Prvostupanjski sud navodi da je postupak utvrđenja obveze prema ovdje tužitelju započeo tek 2023. jer se prethodni obračun odnosi na ranijeg obveznika, ali to utvrđenje ne utječe na valjanost primjene materijalnog prava na kojem se temelji osporena presuda.

12. Stoga je pogrešno stanovište tuženika i zainteresirane osobe da je ovdje trebalo primijeniti ZKG/95, odnosno njegovu inačicu od 2003 do 2015. godine, koji nije propisivao rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, a u vezi s kojim se u žalbama poziva na stavove prijašnje sudske prakse.

13. Ovdje je potrebno pojasniti da, unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj i ovosudnoj praksi bilo izraženo shvaćanje na koje tuženik i zainteresirana osoba ukazuju u žalbi, da ZKG /95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi, broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju na druga javna davanja među koje spada i komunalni doprinos. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.), osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed navedenom izraženom pravnom shvaćanju tog suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni ZKG/95, to bi, suprotno žalbenim navodima, i primjena "starog" ZKG/95 imala za posljedicu jednako utvrđenje, da je, u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

14. U konkretnom slučaju je rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/13- 07/1238, URBROJ: 251-13-21-2/007-15-11 od 14. listopada 2015., postalo pravomoćno 10. studenoga 2015., a tužitelju je, po službenoj dužnosti, utvrđen komunalni doprinos prvostupanjskim rješenjem od 26. svibnja 2023. za vrijeme važenja ZKG/18. Obveza komunalnog doprinosa nastaje, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZPNIZ-a, u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju pa nadležno tijelo treba utvrditi ovu obvezu u vremenu koje mu je ostavljeno OPZ-om, što je u konkretnom slučaju, vrijeme od 1. siječnja 2016. daljnjih šest godina, a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava za utvrđenje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika (1. srpnja 2024.), kao i prvostupanjskog rješenja (26. svibnja 2023.), protekao rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.

15. Međutim, Sud nalazi potrebnim upozoriti da se točka 17. obrazloženja presude ne zasniva na ispravnom pravnom stavu prvostupanjskog suda. Naime, predmetno rješenje o izvedenom stanju je doneseno na temelju zahtjeva ZR. Nakon njegove smrti tužitelj je stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji od 25. studenoga 2020. sklopljenog s nasljednicima pokojnog podnositelja zahtjeva za ozakonjenje, te bi, da nije došlo do zastare, bio pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa. Ovo stoga što je komunalni doprinos javno davanje vezano uz građenje ili ozakonjenje zgrade pa, kao takvo, nije osobna obveza, nego upravo suprotno, to je obveza koja prati nekretninu za koju treba platiti doprinos, a koje shvaćanje je izraženo kroz ustaljenu praksu ovog Suda (npr. presude, poslovni broj: Usž-4497/19 od 15. srpnja 2011., poslovni broj: Usž-3359/2023-2 od 21. ožujka 2024.).

16. Stoga, kako je tužitelj u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu od 26. svibnja 2023. bio vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se nalazi ozakonjena zgrada, to je mogao biti, zakonito i sukladno članku 22. stavku 1.ZPNIZ-a, određen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa, da nije došlo do zastare zbog neaktivnosti nadležnih tijela.

17. Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje ispravnom izreku pobijane presude.

18. Tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2025. zatražio naknadu troška za sastav odgovora na žalbe, koji trošak Sud ne nalazi nužnim i opravdanim, jer ni na koji način nije pridonio odlučivanju o osnovanosti žalbe, a zbog čega je Sud, pozivom na članak 148. stavak 1. u vezi s člankom 144. stavak 1. ZUS-a, taj zahtjev odbio.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić