REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-432/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3096/2022-29 od 8. siječnja 2026., 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3096/2022-29 od 8. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Jagićeva 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 559,47 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4.4.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, da tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 378,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 8. siječnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje: ZMO); da je pravo iz čl. 164. st. 1. ZMO izvorno pravo tužitelja na naknadu štete, da je za utuženo razdoblje mjerodavno materijalno pravo ZMO koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine koji kao posljednji isključuje iz primjene Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP). Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovne zbog ozljede svojega osiguranika, a čiju je ozljedu skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj potražuje iznos od 559,47 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2022. do isplate, a na ime isplata izvršenih u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2021.

6. U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio

- da je IR kao vozač motocikla ozlijeđen u prometnoj nesreći 9. ožujka 2008., a vozilo drugog sudionika nesreće bilo je u trenutku nesreće osigurano kod tuženika te je LR osiguranik tuženika proglašen krivim zbog predmete nesreće.

- da je osiguraniku tužitelja SR kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato počevši od 31. prosinca 2013. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 873,51 kn mjesečno; da mu je za razdoblje od 01. travnja 2020. do 31. prosinca 2021. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu 21.076,71 kuna, da je tuženik tužitelju isplatio 16.861,37 kuna prije utuženja

- da su mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina

- da iz nalaza vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. za financije slijedi: da je osiguraniku tužitelja SR rješenjem HZMO od 05. svibnja 2014. određena invalidska mirovina od 31. prosinca 2013. zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja nije posljedica ozljede na radu, da da je osiguraniku sa danom 31. prosinca 2013. bila priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao posljedica ozljede na radu, ista bi bila utvrđena u iznosu od 2.125,71 kn, koja je veća od ostvarene mirovine (873,52 kn), da u cijelom spornom razdoblju ostvarena invalidska mirovina bila bi manja od invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedica ozljede na radu, a slijedom čega, ocjenjujući nalaz kao stručan i pravilan, primjenom odredbe čl. 27.

ZOOP-a utvrđuje zahtjev tužitelja neosnovanim.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a ZPP što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda.

8. Odredbom čl. 27. ZOOP, stavak 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika, dakle, proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača - štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Dakle, tuženik je dužan naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. Točno je da je kako ukazuje tužitelj ZMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornosti za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (VSRH Revd 2347/2024). Osim toga, i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

11. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi invalidske mirovine, to primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, kao je to zaključio i sud prvog stupnja obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača).

12. Kako tužitelj tu štetu ne trpi, što slijedi iz nalaza vještaka, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Ovom odlukom se prihvaća stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u nizu odluka npr. Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.

14. Odluka o troškovima postupka se određeno žalbom ne osporava, osim u smislu da je neosnovana uslijed osnovanosti zahtjeva tužitelja, a koji žalbeni navod nije osnovan.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Alenka Paus