REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-395/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku GĆ, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čutura, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-504/2024-8 od 22. siječnja 2026. 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-504/2024-8 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu sadržanom u točki I. izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke i sudi:

„I. 1) Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu 37,84 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,63 eura, u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 171,87 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 75,00 EUR sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 58,10 EUR-a sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. "

2. Protiv presude, dosuđujućeg dijela, pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 8., 11. i 14. ZPP i čl. 373. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP, s obrazloženjem, u bitnome, da se sud nije osvrnuo na prigovor procesne nedopustivosti tužbe u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 278,93 eura, da je tužba podnesena 15. veljače 2024., ukazuje na odredbu čl. čl. 495. (čl. 477.) i čl. 496. (čl.478.) ZKP/97, odredbu čl. 496. st. 1. (čl. 478. st. 1.) ZKP/97, da iste valja dovesti u vezi s institutom mirnog rješenja spora iz čl. 186.a ZPP, da je neprihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., da valja uzeti u obziri i odredbu čl. 265. Zakona o obveznim odnosima, da je protekom tromjesečnog roka iz čl. 496. ZKP tužitelj mogao sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, da je zastara nastavila teći s danom 11. srpnja 2020., da je zastara počela teći od trenutka zaprimanja odluke VSRH broj I Kž 679/2019-7 odnosno prvog slijedećeg dana 4. siječnja 2020., da je tužba podnesena po proteku trogodišnjeg zastarnog roka; da stoga nije od značaja da je dopisom Ministarstvo pravosuđa i uprave Klasa: UP/I-702-03/20-01/50 od 2. veljače 2023. tužitelju ponuđeno zaključenje nagodbe na ukupan iznos od 47.078,40 eura; da se radi tek o ponudi za zaključenje nagodbe, ne i priznanju duga, ukazuje na praksu sudova u smislu da priznanje jednog dijela duga ne znači i priznanje drugog dijela duga, da je tužbu valjalo odbaciti u dijelu u kojem se potražuje preko isplata od 66,36 eura po danu; osporava i odluku o kamatama i parničnom trošku ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženici radi naknade štete (zbog povrede prava osobnosti - prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru dana 10. rujna 2011. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna do isplate.

6. U predmetnoj pravnoj stvari, s obzirom na vrijednost predmeta spora, primjenom odredbe čl. 458. ZPP, radi se o sporu male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP nisu dopušteni i zato nisu razmatrani u ovoj fazi postupka u kojoj, dakle, valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Neosnovano tuženica ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP jer prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP, takvu žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, ovdje tužitelj.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Dakle, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP jer se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno dosudu naknade štete na koji je ista u konačnici odgovorila dopisom od 2. veljače 2023. Činjenica da je tada potraživao iznos od 66,36 eura, po danu, a da sada potražuje 278,93 eura više cijeneći da je svrha obraćanja tuženici prije podnošenja tužbe izbjegavanje nepotrebnog sudskog postupka, kao i da se tužba temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i zahtjev, to sama činjenica potraživanja sada većeg iznosa na ime naknade štete, ne povlači obvezu podnošenja novog zahtjeva (za taj povećani dio) jer bi se radilo o nepotrebnom formalizmu u postupanju.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je tužba podnesena 29. siječnja 2024., kako i navodi prvostupanjski sud, a tuženik određeno niti ne navodi u čemu bi se očitovala ta povreda.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće, dijelom i nesporne, činjenice:

- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu poslovni broj K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu; da je bio optužen za kazneno djelo ubojstva vlastite majke

- da je tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, odnosno od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da se obratio Ministarstvu pravosuđa RH dana 10. travnja 2020. radi naknade štete koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru

-da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovni broj UP/I-702-03/20- 01/52 dopisom od 02. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan te mu je ponuđena isplata od 46.078,40 eura (za 1240 dana), odnosno po danu provedenom u pritvoru u visini od 37,16 eura

- da je tužitelj iskazivao o okolnostima smještaja u sobi odnosno ćeliji, brojnosti zatvorenika u tom smještaju, skučenim i lošim uvjetima, svim okolnostima boravka u pritvoru odnosno istražnom zatvoru, svojim osobnim i obiteljskim prilikama u to vrijeme, da je proživio iznimno težak period, vezano i za postupanje spram njega kao i izvještavanja medija, da su mu ljudi okrenuli leđa, da mu je život uništen a iz čega zaključuje da je tužitelj pretrpio veliku štetu dugim i neosnovanim lišenjem slobode u uvjetima u kakvima je to lišenje slobode provođeno, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, okolnost da je tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke, da je u pritvoru odnosno istražnom zatvoru proveo ukupno 1240 dana; slijedom čega, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; ZOO), dosuđuje mu kao primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 75,00 eura.

10.1. Pritom zaključuje i da tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu od 10. travnja 2020. pa do isplate, čl. 1103. ZOO.

10.2. Utvrđuje i da prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem zahtjeva radi postizanja sporazuma o postojanju, vrsti i visini štete 10. travnja 2020. došlo do zastoja zastarijevanja koje je nastavilo teći; da je do podnošenja zahtjeva proteklo nepunih 18 mjeseci, a nakon nastavka tijeka zastare (dopisa Ministarstva od 2. veljače 2023. koji je tužitelju otpremljen 20.veljače 2023.) do podnošenja predmetne tužbe (29. siječnja 2024.) proteklo je još cca cca jedanaest mjeseci, pa nisu protekle tri godine od saznanja za štetu i štetnika.

11. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete "samo" za jedan dan i to 10. rujna 2011. koji je proveo u pritvoru/istražnom zatvoru i to ukupno u iznosu od 345,29 eura.

12. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete zbog prije svega istaknutog prigovora zastare od strane tuženice.

13. Prema odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

14. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 03. siječnja 2020., odnosno osobno 11. siječnja 2020., pa je sukladno odredbi čl. 478. st. 1. ZKP tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom čl. 478. st. 2. ZKP, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

15. Prema odredbi iz čl. 478. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2013, 143/2012, 56/2013, 145/2013 – dalje: ZKP), ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 29. siječnja 2024., kada je zastara već nastupila.

16. Međutim, iz stanja spisa također proizlazi da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudila plaćanje iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete što nije sporno između stranaka.

17. Tuženica je takvom radnjom priznala 2. veljače 2023. zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te je za taj iznos prema čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 02. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), a kako je tužba podnesena 29. siječnja 2024. za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

18. Slijedom navedenog, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura.

19. Zatezne kamate na ovako dosuđeni iznos teku prema čl. 1103. ZOO od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. i teku do isplate, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Preinakom odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima sukladno čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom, ali je glede visine uspio s 11%, dok tuženik je uspio glede visine 89%, 0% po osnovi. Dakle, uspjeh tužitelja iznosi 55,5%, a tuženika 44,5%, pa razlika tih postotaka čini uspjeh tužitelja od 11%. Kraj takvog omjera uspjeha stranaka radi se o podjednakom uspjehu stranaka u sporu, pa je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čl. 154. st. 4. ZPP.

22. Tuženici cijeneći da vrijednost predmeta spora koja se pobija žalbom iznosi 75,00 eura, uspjeh tuženice iznosi 37,84 eura po visini, dok po osnovi nije uspjela u sporu; dakle u postocima 50%/2 što daje uspjeh u omjeru 25%. Stoga tuženici pripada i trošak žalbe u tom omjeru 25% od 62,50 eura (25 bodova plus 25%, Tbr. 10/1 u svezi sa Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 138/23, odnosno 31,25 bodova, odnosno 62,50 eura), dakle iznos od 15,63 eura; čl. 166. st. 2. ZPP.

U Puli – Pola 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Alenka Paus