REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-216/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grifon Grad d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica Andrije Kačića Miošića 27, OIB 29357419742, zastupanog po punomoćnici Neli Šuši, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 960/2025-5 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-960/2025-5 od 15. prosinca 2025. u točki I. i II. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je: „I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 30.000,00 eura (slovima: tridesettisućaeura) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću: na iznos od 9.500,00 EUR počevši od 1. svibnja 2011., pa do isplate, na iznos od 500,00 EUR počevši od 1. svibnja 2011., pa do isplate, na iznos od 15.000,00 EUR počevši od 16. svibnja 2011., pa do isplate, na iznos od 5.000,00 EUR počevši od 9. lipnja 2011., pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.755,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. III/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 8. i 11. ZPP, da je odluka donesena u korist nepostojeće osobe, da društvo preuzimatelja nije dokazalo da je preuzelo sudski postupak i u svoje knjige uveo tražbinu; da je sud te činjenice izostavio; da nije dokazana materijalnopravna sukcesija; ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda br. Pž-3790/2019.od 16.07.2019.; da sud nekritički utvrđuje činjenice iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Butorca, da vještak nije saslušan u pogledu dopune nalaza; da su ignorirane primjedbe tuženika na nalaz, da je time tuženiku onemogućeno pravo na obrazloženu presudu; da nalaz ne može poslužiti kao adekvatno dokazno sredstvo jer je kontradiktoran sam sebi, da ako je legitimirana aktivno tvrtka dotadašnjeg zz tužitelja, kako po toj logici s druge strane nije pasivno legitimirana tvrtka tuženika Marmex Product Internacional d.o.o., već tuženik; da sud utvrđuje da je zakonski zastupnik tužitelja predao tuženiku na ruke neka novčana sredstva, da ne znamo je su li ta novčana sredstva sredstva TD tužitelja; da TD tužitelja u stvarnosti nije ništa predalo sa svog žiro računa, a niti je tuženik od njega išta primio, da tužitelj ima obvezu poslovati putem žiro računa; da sud zanemaruje odredbu čl. 2. Ugovora iz koje je razvidno da se IA (zz tužitelja) obvezao predati novčana sredstva tuženiku; da je utvrđeno da je isti predao sredstva na ruke; da stoga tuženik nije u obvezi išta vraćati tužitelju; da je aktivno legitimiran zz tužitelja – IA koji je sam osobno naveo da novčana sredstva potječu od njega, a ne TD koje je ovdje tužitelj; da je zanemarena i odredba čl. 4. Ugovora gdje je navedeno: „…na ime razlike IA predao NA.a ostatak ..obvezan isplatiti…“; da je stoga radi ispunjenja ugovora obveznik predaje novca bio IA, a ne TD tužitelja. Ističe i da su kontradiktorni zaključci suda u odnosu na prigovor zastare, da je tužba podnesena 02. svibnja 2016., a prva isplata je od 30. travnja 2011., pa tužba nije podnesena u roku pet godina. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže ukidanje presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je žalba neosnovana, da tuženik ponavlja navode isticane u tijeku postupka o čemu su donesena pravomoćna rješenja, da se tuženik u ostavljenom roku od 15 dana nije očitovao na dopunu nalaza i mišljenja, da se time smatra da nema primjedbi na nalaz, pa se ne može osnovano pozivati na povredu prava; da u žalbenom postupku nije osnovano isticati nove činjenice i dokaze; da je tužba podnesena 29. travnja 2016., pa nije osnovan prigovor zastare.

Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od ukupno 30.000,00 eura, a koji je iznos plaćen osnovom Ugovora o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011., a koji ugovor se u konačnici nije realizirao.

6. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, prigovor zastare, s obzirom na sklopljeni Ugovor o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011., a koji je, prema uvodu Ugovora sklopljen između tuženika i tužitelja i kojim je dogovorena zamjena nekretnina i to stana u zgradi sagrađena na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stana u stambenoj zgradi sagrađena na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da tužitelj preda tuženiku stan u k. o. [katastarska općina], a tuženik tužitelju stan u k. o [katastarska općina]; da je tužitelj bio obvezan i uplatiti razliku na ime vrijednosti nekretnine i to iznos od 34.500,00 eura, te postaviti grilje na prozore zgrade u [adresa] na adresi [adresa] i dati završno izvješće i svu potrebnu tehničku dokumentaciju radi ishodovanja uporabne dozvole; da je prema odredbi čl. 4. Ugovora IA na dan sklapanja ugovora tuženiku predao iznos od 9.500,00 eura, što je tuženik potvrdio potpisom ugovora, da je istoga dana tužitelj platio i naknadu agenciji Qualitas d.o.o. Bakar u iznosu 500,00 eura. Sporno je i je li tuženikov potpis na tekstu ispod rukom pisanog teksta na Ugovoru o zamjeni nekretnina te na potvrdi od 8. lipnja 2011.

7. Pobijanom odlukom usvojen je zahtjev tužitelja na isplatu ukupno iznosa od 30.000,00 eura sa zateznim kamatama na naznačene iznose u izreci, s obrazloženjem, da je neosnovan i prigovor aktivne i prigovor promašene pasivne legitimacije budući je postojao dogovor između zz i vlasnika tužitelja i tuženika kao vlasnika tvrtke Marmex Product International d.o.o. da se isplata izvrši na ruke, a ne preko računa tvrtke; da su tužitelj i tuženik 30. travnja 2011. sklopili Ugovor o zamjeni nekretnina; da je dana 15. svibnja 2011. tužitelj tuženiku isplatio daljnji iznos od 15.000,00 eura, a dana 8. lipnja 2011. i preostali iznos od 5.000,00 eura, da je postojao dogovor da zz tužitelja tuženiku neće isplatiti daljnji ugovoreni iznos od 4.500,00 eura; da nije osnovan prigovor zastare jer je tužba podnesena 2. svibnja 2016., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina budući je Ugovor o zamjeni nekretnina potpisan i prva uplata dana 30. travnja 2011. Odluku temelji na odredbi čl. 1111., čl. 1115. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje u tekstu ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava - čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 6/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, – dalje u tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19, utvrđenje je ovoga suda da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik zbog koje je odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

9. Naime, pobijana presuda donesena je u odnosu na tužitelja Grifon Grad d.o.o. Velika Gorica, Ulica Andrije Kačića Miošića 27, OIB 29357419742, iako je u tijeku postupka rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-768/2018-55 od 27. ožujka 2025. nastavljen postupak u predmetnoj pravnoj stvari te pozvan Grifon Grad d.o.o. Zagreb, Kninski trg OIB: 63603263338 da kao pravni slijednik Grifon Grad d.o.o. Velika Gorica, Ulica Andrije Kačića Miočića 27, OIB: 29357419742 preuzme postupak. To je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-849/2025-2 od 6. lipnja 2025. Dakle, izreka presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer se u konačnici ne odnosi na osobu koja je bila stranka u tijeku prvostupanjskog postupka, već na pravnu osobu koja je u međuvremenu u tijeku postupka prestala postojati uslijed pripajanja trgovačkom društvu Grifon Grad d.d. Zagreb, a o čemu odluka ne sadrži niti obrazloženje. Stoga je odluka neobrazložena glede te bitne činjenice i proturječna stanju predmeta.

10. Pritom s obzirom na žalbene navode valja dodati da, kao što je već navedeno u navedenom rješenju Županijskog suda u Rijeci, društvo preuzimatelj je univerzalni građansko-pravni sukcesor brisanog (pripojenog) društva Grifon Grad d.o.o. Velika Gorica i na njega, dakle, Grifon Grad d.o.o. Zagreb, prelaze na temelju samog zakona sva imovina, prava i obveze pripojenog društva, a sukladno odredbi čl. 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23 i 136/24:dalje ZTD). Stoga, neosnovano tuženik ustraje u navodima o potrebi prilaganja dokaza o materijalnopravnoj sukcesiji (preuzimanju tražbine) jer se, dakle, radi o univerzalnoj sukcesiji. Nastavno, odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-3790/2019 nije primjenjiva na konkretni slučaj jer se ne radi o istoj činjenično, pa niti pravnoj situaciji.

11. Osim toga, iz podataka u spisu, prijamni pečat, slijedi da je tužba podnesena preporučeno putem pošte dana 29. travnja 2016., a ne 2. svibnja 2016., pa i o tome valja voditi računa u ponovnom postupku prilikom ponovnog odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare. Naime, odredbom čl. 113. st. 2. ZPP propisano je da ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.

12. Nadalje, proturječan je odluci suda i zaključak suda da je neosnovan prigovor, prije svega pasivne legitimacije, a budući da iz iskaza stranaka proizlazi da je dogovor između zakonskog zastupnika i vlasnika tužitelja i tuženika, kao vlasnika tvrtke Marmex Product International d.o.o. bio da se isplata iznosa izvrši na ruke, a ne preko računa tvrtke; nastavno da je isplata izvršena tuženiku, pa je isti obvezan i vratiti ga, kako u konačnici odlučuje prvostupanjski sud. Dakle, nije jasno, razumljivo je li tuženik novac primao kao vlasnik tvrtke Marmex Product International d.o.o., dakle za tvrtku ili se radilo o osobnoj obvezi, odnosno što je zaključio prvostupanjski sud.

13. Ostvarena je i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik navodeći da nije izveden dokaz saslušanjem vještaka na njegove iznijete prigovore na dopunu nalaza i mišljenja.

14. Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Pritom sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, slijedi da vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati i pismeno prije rasprave, odnosno zakon ne ograničava iznošenje vještačkog nalaza i mišljenja na samo pisano iznošenje. Na taj se način ostvaruje načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP, a i odredbom čl. 302. ZPP određeno je da se vještaci saslušavaju na glavnoj raspravi.

15. U predmetnoj pravoj stvari vještak Davor Butorac vještačio je na okolnosti je li na Ugovoru o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011. ispod rukom pisanog teksta potpis tuženika te je analizom nespornih potpisa, pri čemu nije koristio potpise tuženika na listu 114. izuzete na glavnoj raspravi održanoj 17. lipnja 2022. budući su ti potpisi nekonzistentni i sadrže značajke koje otkivaju fokusiranost skriptora na način oblikovanja potpisa što upućuje na iskrivljavanje potpisa bilo umišljajno bilo kao rezultat treme, zaključak vještaka da je sigurno MA autor potpisa koji se nalazi ispod rukom pisanog teksta na Ugovoru o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011. (potvrda da je dana **.**.2011. IA u ime Grifon Grada d.o.o. isplatio na ruke tuženiku iznos od 15.000,00 eura).

16. Kod takvog nalaza vještak je ostao i prilikom usmenog iznošenja nalaza na glavnoj raspravi 11. svibnja 2023.

17. Nakon toga, na prijedlog tužitelja određena je dopuna vještačenja na način da se utvrdi je li potpis tuženika na potvrdi od 8. lipnja 2011. (kojom se potvrđuje da je dana 8. lipnja 2011. na ime zamjene nekretnina isplaćen tuženiku iznos od 5.000,00 eura) njegov potpis s time da je na prijedlog tuženika određeno da vještak usporedi potpis s potvrde od 8. lipnja 2011. s izuzetim potpisima tuženika na ročištu 17. lipnja 2022.

18. Vještak je u dopuni nalaza zaključio, navevši da je u radu vodio računa o detektiranim indicijama koji vode do zaključka da je prilikom izuzimanja potpisa prilikom ročišta na sudu tuženik ostavio potpise koji sadrže nekonzistencije; da se ipak pojedini elementi podudaraju s elementima spornog potpisa, a slijedom čega je mišljenje vještaka da MA dolazi u obzir kao autor potpisa na potvrdi od 8. lipnja 2011.

19. Tuženik je takvom nalazu prigovorio po proteku ostavljenoga roka za očitovanje, da se radi o kontradiktornom nalazu, pa kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 299.a ZPP/19 s obzirom na odredbu čl. 117. st. 1. i 2. ZID ZPP/19, u ponovnom postupku valja pozvati vještaka i da usmeno iznese dopunu nalaza, a s obzirom i da je predmet iste bio sasvim drugi potpis, dakle onaj na potvrdi od 8. lipnja 2011., da tuženik ističe kontradiktornost nalaza, iako je, barem kako slijedi iz spisa, vještaku bilo određeno da mišljenje temelji na potpisima izuzetim na glavnoj raspravi 17. lipnja 2022., unatoč tomu što je već u ranijem nalazu i mišljenju vještak ukazivao na nekonzistentnost tih potpisa.

20. Druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP nisu počinjene.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pozvati vještaka Davora Butorca na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odnosno dopune istog, otkloniti počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika kojima u osnovi i nadalje osporava aktivnu legitimaciju, kao i pasivnu legitimaciju, donijeti novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli – Pola 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško