REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-372/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hondl, Č, M, A i partneri, Zagreb, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija, Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 533/2018-48 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća 20. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-533/2018-48 od 3. lipnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom, u presudi odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o hipotekarnom kreditu, kreditna partija 7104179855, broj ugovora 3213235643/08, solemniziranog kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem Ov-4190/08-1, sklopljenog dana 7. svibnja 2008. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja ČC kao korisnika kredita, kojom je odredbom utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju ČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 1.899,53 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koje kamate teku:

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.08.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.12.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.02.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.03.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.04.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.05.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.06.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.07.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.08.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.09.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.10.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.11.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.12.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.01.2015. do isplate,

- na iznos od 9,07 EUR od 27.01.2015. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju ČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.449,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u svezi zbroja pojedinačnih iznosa, da su zatezne kamate dosuđene od drugog u mjesecu iako su uplate vršene na različite kasnije datume u mjesecu, da iz niti jednog dokaza ne proizlazi da se radilo o kreditu kojim je financirana kupnja osobnog vozila, da nisu obrazloženi razlozi ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu, da se na EUR kredite ne primjenjuju utvrđenja iz CHF kolektivne zaštite; da je valjalo provesti test nepoštenosti, da sud činjenicu da je ugovor sadržavao odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukama tuženika automatski povezuje sa znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da ne navodi je li odredba nejasna i/ili teško razumljiva, odnosno uočljiva i je li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu, da istu valja posebno utvrđivati, da tužitelj nije pročitao ugovor, pa stoga o istom nije mogao niti pregovarati, da sud ispušta iz vida da to tužitelju nije bio prvi kredit u euro, da odredbe Zakona o zaštiti potrošača ne podrazumijevaju zaštitu potrošača koji ne ulažu ni minimum pažnje prosječnog potrošača (ECLI:EU:C:2014:282), ukazuje na sudsku praksu, da je tužitelju bilo u fokusu isključivo dobivanje traženih sredstava, da pojašnjenja nije tražio, da je tužitelj vlastitim odabirom uzeo drugi puta kredit u euro, da tuženik nije postupao nesavjesno, ukazuje na iskaz tužitelja i glede obavijesti o promjeni kamatne stope, da tužitelj nije dokazao da mu je nerazumljiva odredba o načinu promjene kamatne stope i da se o njoj nije pregovaralo, da je primjenom pravila o teretu dokaza zahtjev valjalo odbiti, da je valjao provjeriti je li se tužitelja može okvalificirati kao potrošača, da je bitan status potrošača u vrijeme sklapanja ugovora i njegova trajanja, C-489/16, U-III/1519/2021 Ustavnog suda RH, da je tuženik dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da je tužitelj obrtnik. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. ZPP, da sud nije rješenjem dopustio preinaku, a istovremeno je prihvatio preinačeni zahtjev, pa se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, da se radi o arbitrarnom odlučivanju i presuda je rezultat pristranosti suda, da su sve činjenice i parametri temeljem kojih je izračunat nalaz u spisu postojali i prije zaključenja prethodnog postupka, da je sud trebao odlučivati u granicama odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, da sud nije obrazložio temeljem čega je utvrđena znatna neravnoteža u pravima i obvezama na strani tužitelja, da nije svako povišenje kamatne stope nedopušteno, da se najviše povećala kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu za 1,15% i to u samo jednom razdoblju, da se ne može govoriti o znatnoj neravnoteži, da je valjalo provesti test poštenosti, da sud nije valjano cijenio Opće uvjete poslovanja iz 1999. te ukazuje na odredbu čl. 5.1. Općih uvjeta, da je klijent mogao zbog promjene kamatne stope predložiti okončanje poslovnog odnosa, da je tužitelj imao mogućnost raskinuti ugovor. Ističe i da je od 1. siječnja 2013. redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih parametra sukladno čl. 5. i 14. ZID ZPK/12, da sud nije odbio zahtjev za razdoblje nakon 1. siječnja 2013., niti za to dao objašnjenje. Ističe i da tužitelj kao i svi korisnici kredita imaju pravo otkloniti od sebe primjenu izmijenjenih uvjeta, a što isti nije učinio. Ističe da nije zabranjeno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, kao i da sud nije dao razloge o pravoj volji stranaka, čl. 319. ZOO, te da li pasivno držanje tužitelja do podnošenja tužbe ukazuje na zaključak da mu je kamatna stopa bila prihvatljiva. Ustraje u prigovoru zastare ukazujući i na preinačeni dio te ističe da vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije podnošenja tužbe, odnosno postavljanja konačnog zahtjeva u predmetu. Ističe i da po kreditu postoje uplate kraj kojih nema naznake da su vršene od strane tužitelja, pa nedostaje aktivna legitimacija tužitelja. Osporava i odluku o trošku jer troškovnik nije dostavljen putem e-komunikacije, ukazuje na zabrana retroaktivnosti, osporava dosuđeni trošak za ročišta 11. rujna 2018.,14. prosinca 2022., 9. travnja 2025., 23. listopada 2019., 12. prosinca 2022., 29. prosinca 2022., da ako je dio zahtjeva povučen valjalo je tuženiku dosuditi naknadu razmjernog troška. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu sa zateznom kamatom.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom (dio) odredbe u Ugovoru o hipotekarnom kreditu partija 7104179855, broj 3213235643/08 solemniziran kod javnog bilježnika Nenada Djolinara iz Zagreba pod brojem OV-4190/08-1 7. svibnja 2008. kojeg su zaključili tužitelj i tuženik (dalje u tekstu Ugovor) i to čl. 2. Ugovora kojom je odredbom utvrđeno da je redovna kamata stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama banke; te zahtjev za isplatu iznosa od 1.899,53 eura sa zateznim kamatama u razdoblju od kolovoza 2009. do siječnja 2015. na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta u visini razlike između početno ugovorene i promjenjive kamatne stope koju je tuženik primjenjivao.

6. Nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 7. svibnja 2008. zaključen navedeni Ugovor; da je osnovnom istog tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita u iznosu 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz rok otplate 15 godina, da je odredbom čl. 2. Ugovora određena redovna kamata 9,60% godišnje kao promjenjiva sukladno tržišnim uvjetima, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke. Tužba je podnesena 30. siječnja 2018.

7. Sporno je, je li navedena odredba u navedenom dijelu, dakle, vezano za promjenjivu kamatnu stopu ništetna, a posljedično tome sporna je i osnovanost zahtjeva za isplatu na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta po pravilima o stjecanju bez osnove, pri čemu valja utvrditi i osnovanost istaknutog prigovora zastare od strane tuženika. Sporan je i status tužitelja kao potrošača. Nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite interesa potrošača, ali je sporan njihov značaj za predmetni spor.

8. Prvostupanjskom je presudom naznačena ugovorna odredba u naznačenom dijelu, a glede kamatne stope kao promjenjive, utvrđena ništetnom te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.899,53 eura sa zateznim kamatama na naznačene mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Svoju odluku sud prvog stupnja, u bitnom, temelji na utvrđenjima i pravnim zaključcima:

- da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da je tužitelju novac trebao za uređenje stana; da s bankom nije pregovarao o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi niti dobio informacije o čemu ovisi promjena iste; da je dobio obavijest od banke da se kamata promijenila, da je tražio objašnjenje, da mu je rečeno da može podnijeti pisani prigovor, da mu nije objašnjeno na što se odnosi promjena tržišnih uvjeta o kojima ovisi promjena kamatne stope; da je kredit sam otplaćivao

- da je ugovor pripremljen od strane banke, da klijenti nisu mogli mijenjati ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, da im nisu prezentirani parametri koji su utjecali na promjenu kamatne stope (svjedoci MC i AC) a iz čega zaključuje da stranke nisu posebno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, da tužitelj nije bio posebno upozoren na posljedice ugovorne odredbe prema kojoj banka može jednostranom odlukom mijenjati kamatnu stopu, da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed pripremljen ugovor koji je sastavila banka te da tužitelj ni prilikom dogovaranja uvjeta kredita ni prilikom sklapanja ugovora nije bio na odgovarajući način upoznat sa konkretnim parametrima o kojima ovisi visina kamatne stope, pa s toga nije niti mogao znati koliki će biti opseg njegove obveze

- da je sud vezan za utvrđenja iz presuda iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14)

- da se radilo o potrošačkom ugovoru jer je tužitelj ugovorio kredit kako bi uredio stan, a tuženik nije dokazao suprotno

slijedom čega zaključuje da je primjenom odredbe čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05; dalje ZOO) ugovor ništetan u naznačenom dijelu te je tuženik dužan vratiti ono što je stekao osnovom takvih odredbi, čl. 1111. ZOO

- da iz nalaz vještaka slijedi razlika između visine ugovorenih anuiteta određenih primjenom kamatne stope koja je bila na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i iznosa anuiteta koji su naplaćeni za razdoblje od 1. siječnja 2015., pa do otkaza kredita 26. siječnja 2015. iznosi 1.899,53 eura

- da je neosnovan prigovor zastare jer zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju pojedinačnu zaštitu prava teče od 14. lipnja 2014. jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014.; da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu iste tužbe, tj. od 14. lipnja 2014., pa tražbina nije zastarjela (jer je predmetna tužba podnesena 30. siječnja 2018.).

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se presuda ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita.

10.1. Počinjena je i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o svim bitnim činjenicama odnosno je li odredba uzrokovala znatnu neravnotežu i u čemu se ista očituje, a koje činjenice nije utvrđivao prvostupanjski sud zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa. Također odluka je nerazumljiva u dijelu u kojem se navodi da je kredit korišten za kupnju vozila te zbroj dosuđenih mjesečnih iznosa ne odgovara ukupnom iznosu, a neobrazložena je u dijelu u kojem se odnosi na određeni tijek zateznih kamata.

10.2. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 190. ZPP. Naime, već u tužbi tužbeni zahtjev je kao eventualno kumulirani postavljen na iznos od 30.000,00 kuna (uz deklaratorni zahtjev) sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (koji nisu određeni). Taj je zahtjev povišen na iznos od 50.000,00 kn na pripremnom ročištu 11. rujna 2018. te je kao takav snižen po primitku nalaza vještaka, a tuženik se nije protivio sniženju zahtjeva, već preinaci. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj u konkretnom slučaju snizio je kondemnatorni zahtjev, pa neosnovano tuženik ukazuje na navedenu bitnu povredu.

10.3. Bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP nisu počinjene.

11. Pogrešno sud prvog stupnja u razlozima presude u osnovi ističe da se učinci kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača primjenjuju na konkretan pravni odnos. Naime, učinci te kolektivne tužbe odnose se isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, pa pozivajući se samo na razloge i pravna utvrđenja sadržana u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., ne može se prihvatiti kao valjan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik i u konkretnom slučaju jednostrano i bez egzaktnih unaprijed utvrđenih parametara odredio, mijenjao kamatnu stopu slijedom čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i u predmetnom Ugovoru zaključenom između parničnih stranaka nepoštena, time i ništetna. Dakle, taj je žalbeni navod u smislu nepotpuno time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jest osnovan.

12. Glede osporavanja statusa tužitelja kao (prosječnog) potrošača, valja navesti da je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom čl. 299. ZPP propisanoj je da stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

12.1. Kako tuženik status potrošača tužitelja na koji isti ukazuje već u tužbi nije osporavao do zaključenja prethodnog postupka, a niti dokazuje niti tvrdi da se radi o činjenici koju ranije nije mogao iznijeti, to isti neosnovano i u žalbi osporava status potrošača tužitelja.

13. Dakle, presude donesene u navedenom tzv. kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača ne primjenjuje se na kredite u valuti Euro; dakle ne proizvode one pravne učinke u smislu ništetnosti i prestanka važenja spornih odredbi ugovora, već je za navedeni pravni učinak potrebno u ovom slučaju prema pravilima Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/2007, 125/2007) i pravilima ZOO utvrđivati i ocjenjivati je li konkretna odredba Ugovora ništetna.

14. Pritom se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora 7. svibnja 2008., podredno ZOO, a što sve valja tumačiti u smislu prava Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005., pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Niti glede prigovora zastare, dakle, nije od značaja pravomoćno okončanje tzv. kolektivnog spora.

15. U ponovnom postupku valja utvrditi i ocijeniti činjenice oko eventualnog pregovaranja stranaka pri sklapanju Ugovora i sadržaja ugovorne odredbi, odnosno je li odredba jasna, lako razumljiva, je li se ili nije pregovaralo, je li se radilo o unaprijed sastavljenom ugovoru tuženika kao trgovca, je li tuženik kao novčarska institucija i davatelj kredita, a time i jača ugovorna stranka postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te jasno odredio i predočio tužitelju sve elemente za koje se veže promjena kamatne stope, način njezine promjene i primjene, dakle analizirati konkretno ponašanje stranaka, nastavno utvrditi je li odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, je li stoga odredba nepoštena, ništetna u smislu članka 96. u vezi sa člankom 102. Zakona o zaštiti potrošača.

16. Pritom se, s obzirom na grešku u nalazu vještaka glede zbrajanja pojedinačnih mjesečnih iznosa, valja dopuniti nalaz odnosno ispraviti isti dopunom vještačenja, ako se greška ne ispravi na drugi način, a također prvostupanjski sud valja obrazložiti tijek zatezne kamate jer i uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO zatezne kamate teku od dana stjecanja od strane nesavjesnog stjecatelja, a to je dan kada su izvršene uplate, odnosno slijedeći dan, a ne dan kada je dospjela pojedina tražbina, osim ako je tada i plaćena, a što valja utvrditi i valjano obrazložiti.

17. U ponovnom postupku dakle, valja, otkloniti počinjenu bitnu povredu (po potrebi i dopunom nalaza vještaka), utvrditi činjenice koje je propušteno utvrditi zbog pogrešnog materijalnopravog pristupa (navedeno u točki 15. obrazloženja ove odluke), ocijeniti i prigovor zastare i druge prigovore koje ističe tuženik (u svezi uplata tužitelja) te donijeti novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci.

19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Puli – Pola 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško