Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Pleš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63 c, OIB: 35506269186, koju zastupa opunomoćenica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-229/2024-11 od 12. lipnja 2025., u sjednici održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

Žalba tužiteljice se prihvaća, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu – točkama I. i II. presude te točki II. rješenja, presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-229/2024-11 od 12. lipnja 2025. se:

a) potvrđuju točka I. i II. presude,

b) preinačuje točka II. rješenja tako da glasi:

„Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu platiti tužiteljici SG 1.000,00 eura (tisuću eura) na ime troškova postupka, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da tužiteljici SG pripada 10 % dodatka na plaću, zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužiteljici SG, u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, plati 5.429,51 eura (pet tisuća četiristo dvadeset devet eura pedeset jedan cent) po osnovi dodatka na plaću u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023., sa zateznim kamatama po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a određuju se na mjesečne iznose kako slijedi:

- 133,00 eura (sto trideset tri eura) od 16. rujna 2020.,

- 128,59 eura (sto dvadeset osam eura pedeset devet centi) od 16. listopada 2020.,

- 128,59 eura (sto dvadeset osam eura pedeset devet centi) od 16. studenoga 2020.,

- 61,24 euro (šezdeset jedan euro dvadeset četiri centa) od 16. prosinca 2020.,

- 132,17 eura (sto trideset dva eura sedamnaest centi) od 16. siječnja 2021.,

- 133,79 eura (sto trideset tri eura sedamdeset devet centi) od 16. veljače 2021.,

- 133,79 eura (sto trideset tri eura sedamdeset devet centi) od 16. ožujka 2021.,

- 134,26 eura (sto trideset četiri eura dvadeset šest centi) od 16. travnja 2021.,

- 133,79 eura (sto trideset tri eura sedamdeset devet centi) od 16. svibnja 2021.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. lipnja 2021.,

- 101,17 euro (sto jedan euro sedamnaest centi) od 16. srpnja 2021.,

- 139,29 eura (sto trideset devet eura dvadeset devet centi) od 16. kolovoza 2021.,

- 136,36 eura (sto trideset šest eura trideset šest centi) od 16. rujna 2021.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. listopada 2021.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. studenoga 2021.,

- 104,34 eura (sto četiri eura trideset četiri centa) od 16. prosinca 2021.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. siječnja 2022.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. veljače 2022.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. ožujka 2022.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. travnja 2022.,

- 134,40 eura (sto trideset četiri eura četrdeset centi) od 16. svibnja 2022.,

- 146,03 eura (sto četrdeset šest eura tri centa) od 16. lipnja 2022.,

- 142,45 eura (sto četrdeset dva eura četrdeset pet centi) od 16. srpnja 2022.,

- 143,09 eura (sto četrdeset tri eura devet centi) od 16. kolovoza 2022.,

- 144,81 eura (sto četrdeset četiri eura osamdeset jedan cent) od 16. rujna 2022.,

- 140,41 eura (sto četrdeset eura četrdeset jedan cent) od 16. listopada 2022.,

- 148,84 eura (sto četrdeset osam eura osamdeset četiri centa) od 16. studenoga 2022.,

- 148,84 eura (sto četrdeset osam eura osamdeset četiri centa) od 16. prosinca 2022.,

- 123,93 eura (sto dvadeset tri eura devedeset tri centa) od 16. siječnja 2023.,

- 148,84 eura (sto četrdeset osam eura osamdeset četiri centa) od 16. veljače 2023.,

- 148,84 eura (sto četrdeset osam eura osamdeset četiri centa) od 16. ožujka 2023.,

- 148,84 eura (sto četrdeset osam eura osamdeset četiri centa) od 16. travnja 2023.,

- 157,30 eura (sto pedeset sedam eura trideset centi) od 16. svibnja 2023.,

- 132,61 eura (sto trideset dva eura šezdeset jedan cent) od 16. lipnja 2023.,

- 155,95 eura (sto pedeset pet eura devedeset pet centi) od 16. srpnja 2023.,

- 159,71 eura (sto pedeset devet eura sedamdeset jedan cent) od 16. kolovoza 2023.,

- 163,48 eura (sto šezdeset tri eura četrdeset osam centi) od 16. rujna 2023.,

- 152,50 eura (sto pedeset dva eura pedeset centi) od 16. listopada 2023.,

- 160,12 eura (sto šezdeset eura dvanaest centi) od 16. studenoga 2023., - 87,34 eura (osamdeset sedam eura trideset četiri centa) od 16. prosinca 2023.

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno u podnesku koji je tužiteljica SG dostavila 27. svibnja 2025. 3 Pr-229/2024-11

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužiteljici SG u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati 900,00 eura

(devet sto eura) troškova postupka."

2. Tužiteljica pobija odluku o troškovima, te predlaže da se preinači prvostupanjska presuda u točki II. dispozitiva i prizna još 100 eura troška na ime pogrešno obračunatog PDV-a jer na svotu od 800,00 eura odvjetničke nagrade (cit.) „primjenom zakona elementarne matematike (PDV 25%) iznosi 200,00 EUR-a, a ne 100,00 EUR-a kako je to pogrešno izračunao prvostupanjski sud.“.

2.1. Tuženik također pobija presudu reproducirajući točke I. i II. presude, ali iz sadržaja žalbe proizlazi i da pobija točku II. rješenja kojom je odlučeno o troškovima postupka. Žalbu podnosi zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova uvećano za troškove žalbenog postupka, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem postojanja prava tužiteljice na dodatak od 10% na plaću, za posebne uvjete rada, te isplata tog dodatka za razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023. godine.

7. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, ali je bilo sporno pripada li joj s te osnove dodatak od 10% u utuženom razdoblju s obzirom na akte koji su bili na snazi.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je Odlukom tuženice od 1. lipnja 2018. tužiteljici priznato pravo na uvećanje plaće za 10 % zbog toga što radi na poslovima koji zahtijevaju posebne uvjete rada,

- da se navedena Odluka primjenjivala od 1. lipnja 2018.,

- da je Ugovorom o radu, KLASA: 112-02/18-01/00066 URBROJ: 396-01-04-18-1 od 31. svibnja 2018. utvrđeno da se na sva druga prava i obveze, a između ostaloga i na pravo na dodatak, primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora,

- da iz Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (dalje: Pravilnik/20), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2020., članka 2. stavka 3. i članka 3. stavaka 1. i 3. proizlazi da tužiteljici pripada dodatak na plaću u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s odredbama sklopljenih kolektivnih ugovora,

- da je člankom 27. Pravilnika/20 propisano kako stupanjem na snagu prestaju važiti propisi koji su važili prije njegova stupanja na snagu i da se stavljaju izvan snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju tih (ranijih) propisa,

- da Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine”, broj 128/17., 47/18., 123/19., 66/20. i 56/22., u nastavku: TKU) propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok će se takva radna mjesta i iznosi posebnih dodataka na plaću utvrditi granskim kolektivnim ugovorima

(članci 53. i 54. TKU-a),

- da su iste ovakve odredbe sadržane i u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine”, broj 56/22., 127/22. i 58/23.).

9. Pozivajući se na članak 94. u svezi s člankom 9. stavkom 3. Zakona o radu („Narodne novine”, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/22. i 64/23., u nastavku: ZR) prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada 10 % povećanja plaće jer se radi o pravu iz radnog odnosa koje je različito uređeno TKU-om i Pravilnikom/20, a granski kolektivni ugovor nije donesen. Polazeći od toga da TKU propisuje da zaposlenik u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću, da je ugovorom o radu ugovoreno da tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću, te da je tužena Agencija donijela odluku kojom je tužiteljici priznato pravo na dodatak od 10 %, to se, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, radi o stečenom pravu radnika i zbog toga nije od utjecaja činjenica da je Pravilnikom/20 propisano kako se stavljaju izvan snage sve odluke o plaći koje su bile donesene na temelju ranijih propisa.

9.1. Prvostupanjski sud zaključuje da se Odluke poslodavca na temelju kojih je radnik stekao pravo na povećanje plaće ne mogu staviti izvan snage donošenjem novog Pravilnika, te da u postupku nije dokazano da je tuženica donijela novu odluku koja je dostavljena tužiteljici i protiv koje je ona mogla ostvariti pravnu zaštitu u skladu sa zakonom, a koja bi imala učinak na njezino pravo koje je utvrđeno ranijom Odlukom.

9.2. Visina iznosa koji bi tužiteljici pripadao po ovom osnovu prvostupanjski je sud utvrdio na temelju izračuna koji je, po nalogu suda, dostavila sama tuženica.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.

11. Tuženica u žalbi iznosi drugačije činjeničnopravne zaključke nego su to oni prvostupanjskog suda, a koje temelji na činjenici da je među parničnim strankama, nakon donošenja Pravilnika/20, zaključen novi ugovor o radu 1.7.2020., pa kako u utuženom razdoblju nije bio donesen granski kolektivni ugovor kojim je trebala biti određena visina dodatka, a koji je donesen tek 15.11.2023., to tužiteljici ovaj dodatak nije mogao biti isplaćivan u utuženom razdoblju budući je sklapanjem novog ugovora o radu kojim je prihvaćena primjena Pravilnika/20, otpala pravna osnova na temelju koje joj se do tada dodatak isplaćivao.

12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da su takvi žalbeni navodi neosnovani. Tužiteljica je imala pravo na dodatak na plaću i prema Pravilniku/20 i ugovoru o radu iz 2020., koji je, kako to proizlazi iz sadržaja tog ugovora u usporedbi sa sadržajem ranijeg ugovora o radu, onog iz 2018. godine, zaključen samo zbog donošenja novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, a drugo se ništa u radnopravnom odnosu parničnih stranaka nije promijenilo. Visina dodatka trebala je biti određena granskim kolektivnim ugovorom, pa do njegovog donošenja nije bila određena, ali je bila odrediva s obzirom da je ranije priznat dodatak bio 10%.

13. Činjenica da je kasnijim granskim kolektivnim ugovorom određen dodatak u visini od 5% znači samo da je tim ugovorom određena visina dodatka, a ne da je tužiteljica Pravilnikom/20 izgubila pravo na dodatak, a ponovno ga dobila granskim kolektivnim ugovorom.

14. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I.a) izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 368. ZPP-a.

15. U odnosu na žalbu tužiteljice valja reći da je u ovom konkretnom slučaju o troškovima postupka odlučeno rješenjem (pobijana odluka je „presuda i rješenje“), a ne presudom na koju tužiteljica izjavljuje žalbu, ali čak da je presudom odlučeno o troškovima postupka (kako je to uobičajeno kada nema potrebe odlučivanja o drugim pitanjima o kojima se odlučuje rješenjem, kao u ovom slučaju u odnosu na neožalbenu točku I. rješenja) ta se odluka (o troškovima) može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari, kako je to regulirano elementarnim procesnim propisom točnije člankom 167. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Osnovano tužiteljica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao priznate joj parnične troškove jer je PDV-a od 25% na svotu od 800,00 eura izračunao u visini od 100,00 a ne 200,00 eura, radi čega je točku II. rješenja valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 380. točka 3. u vezi članka 381. i 373. točka 3. ZPP-a.

16. Tužiteljici je valjao priznati i troškove žalbe budući je sa žalbom uspjela, i to prema Tbr.10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) kojim je određeno da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr.7. toč. 1., 4. i 7., za sastavljanje žalbe protiv rješenja, o kakvoj žalbi je ovdje riječ, a ne prema zatraženoj naknadi iz točke 1. istog Tbr. (kao da je riječ o žalbi na presudu).

16.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić