Poslovni broj: Usž-3427/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BS iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, u predmetu radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-1351/2024 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-1351/2024 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-361-05/24-26/289, urbroj: 531-03-4-2- 24-10 od 15. studenoga 2024. Ovim rješenjem odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-361-01/24-02/1, urbroj: 2170-0-02/3-24-7 od 12. lipnja 2024. Rješenjem prvostupanjskog tijela odbačen je zahtjev kojim je tužitelj tražio „da se ispostavi rješenje da se ne može legalizirati i napraviti uporabna dozvola dok Sabor RH ne donese novi zakon o legalizaciji“.

2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je pokrenuo spor zbog šutnje uprave jer tuženik rješenje nije donio u roku 60 dana zbog čega smatra da je tužba osnovana. Kako je izjavio da nije zadovoljan navedenim rješenjem smatra da je od tog trenutka postojala tužba i za šutnju, ali i tužba na rješenje tuženika. Ističe da nije tražio izdavanje rješenja, već obavijesti te se poziva na odluke prvostupanjskog suda donesene u ranijim predmetima primjerice Us I-1802/2023. Ostaje pri navodima iznesenim tijekom prvostupanjskog upravnog spora, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članaka 36., 8. i 116. Zakona o upravnim sporovima, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, jer pred prvostupanjskim sudom nije održano ročište na kojem bi se mogao izjasniti o osnovanosti tužbe. Predlaže da sud žalbu usvoji i poništi osporenu presudu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja osporene presude, kao i iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 6. svibnja 2024. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev kojim traži „da se ispostavi rješenje da se ne može legalizirati i napraviti uporabna dozvola dok Sabor RH ne donese novi Zakon o legalizaciji“. Kako donošenje ovakvog rješenja nije propisano Zakonom o općem upravnom postupku, Zakonom o gradnji ili nekim drugim propisom prvostupanjsko tijelo ocijenilo je da ne postoje pretpostavke za pokretanje postupka te je pozivom na odredbu članka 41. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) zahtjev odbacilo.

6. Budući da tuženik nije u zakonom propisanom roku, odnosno u roku od 60 dana odlučio o žalbi koju je tužitelj izjavio protiv rješenja prvostupanjskog tijela, tuženik je pokrenuo upravni spor tijekom kojeg je tuženik donio rješenje 15. studenoga 2024. kojim je potvrdio pravilnost i zakonitost stajališta prvostupanjskog tijela.

7. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 100. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) pozvao tužitelja da se izjasni je li zadovoljan naknadno donesenom odlukom te ako izjavi da proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku, sud će nastaviti postupak.

8. Budući da je tužitelj očitovanjem od 9. prosinca 2024. izjavio da nije zadovoljan novom odlukom i predložio poništenje odluke tuženika od 15. studenoga 2024. prvostupanjski sud je pravilno i na zakonu osnovano proširio upravni spor i odlučio o zakonitosti rješenja tuženika.

9. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio procesna prava tužitelja time što nije održao ročište i neposredno saslušao tužitelja. Naime, tužitelj nije izričito tražio održavanje ročišta, a u predmetnoj stvari činjenice nisu bile sporne, te je prvostupanjski sud pravilno, pozivom na odredbu članka 36. točke 4. (ispravno članka 18. točke 4.) i odredbu članka 8. ZUS-a, odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio bez održavanja rasprave.

10. Također, podneskom od 9. prosinca 2024. tužitelj se pozivao na stajalište prvostupanjskog suda iz ranije donesenih odluka, koje je prvostupanjski sud osporenom presudom pravilno ocijenio i utvrdio da u ovom sporu nije bilo odstupanja od prakse na koju se tužitelj poziva.

11. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju da bi navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda bila povrijeđena njegova prava i na zakonu osnovani pravni interesi.

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze