Poslovni broj: Usž-2121/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DK iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, Tuškanova 10 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, u predmetu radi naknade za ekspropriranu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-412/2024 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-412/2024 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/23-01/286, urbroj: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 3. siječnja 2024. te je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužiteljica izjavila protiv rješenja Virovitičko-podravske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/23-01/03, urbroj: 2189/1- 08/16-23-5 od 20. srpnja 2023. Navedenim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila određivanje naknade za imovinu ekspropriranu od strane jugoslavenske komunističke vlasti nakon završetka Drugog svjetskog rata prema odredbama članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi nespornim da je bila suvlasnica u 3/12 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] te [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te da joj nikad nije isplaćena naknada po osnovi eksproprijacije, odnosno deposediranja navedenih nekretnina. Poziva se na odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te ističe da u predmetnom slučaju nije donesena pravomoćna odluka o naknadi. U prilog ovih tvrdnji tužiteljica se poziva na pravomoćan zaključak o obustavi upravnog postupka koji je tužiteljica pokrenula u smislu odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a od kojeg zahtjeva je odustala. Osim što smatra povrijeđenom odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, smatra da su prvostupanjska presuda i odluke upravnih tijela protivne odredbi članka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske te da su joj povrijeđena prava zaštićena člankom 1. Prvog protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu te tužiteljici naknadi troškove upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.628,86 eura.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatranjem žalbenih razloga u okviru razloga na kojima se temelji prvostupanjska presuda Sud nije utvrdio postojanje niti jednog od razloga propisanih odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) zbog kojeg bi prvostupanjsku presudu valjalo poništiti.
6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude, kao i iz podataka spisa predmeta, proizlazi da je tužiteljica 26. travnja 2023. podnijela zahtjev za određivanje i isplatu naknade za čestice kojih je bila vlasnik u 3/12 dijela u k. o. [katastarska općina], uz koji zahtjev je priložila preslike zk izvadaka, kao i presliku Odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Orahovici, broj: 1523/1947 od 1. prosinca 1947. o dodjeli zemljišnog fonda k. o. [katastarska općina] i presliku Odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Orahovici, broj: 1566/1947 od 15. prosinca 1947. o nadopuni Odluke broj: 1523/1947 o dodjeli zemljišta agrarnim subjektima iz zemljišnog fonda k. o. [katastarska općina]. Navedene Odluke donesene su temeljem članaka 46. i 47. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 111/1947.).
7. Također je utvrđeno da činjenica oduzimanja predmetnih nekretnina nije u zemljišnim knjigama provedena 1947., već je upisana 1956., čime je u zemljišnim knjigama izvršen otpis navedenih čestica u korist osoba agrarnih nadjelnika kojima su te čestice nadijeljene 1947. godine. Kako je tužiteljica nakon oduzimanja čestica 1947. upisana kao nasljednica D i ŽK, to je 1956. otpisan suvlasnički dio predmetnih nekretnina koji se vodio na njezino ime u korist agrarnih nadjelnika iako se radilo o imovini koja je oduzeta njezinim pravnim prednicima. Također je utvrđeno da je tužiteljica vezano za ove nekretnine 1997. podnijela zahtjev za naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) koji postupak je obustavljen zaključkom o obustavi postupka, klasa: UP/I-943-01/97-01/16 koji je postao pravomoćan 15. rujna 1999.
8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem se s ciljem ispravljanja nepravdi koje su bivše jugoslavenske komunističke vlasti počinile prijašnjim vlasnicima imovine na području Republike Hrvatske naknada mogla ostvariti temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu da je prijašnjim vlasnicima predmetna imovina oduzeta temeljem propisa navedenog odredbom članka 2. stavka 1. točke 23. Zakona o naknadi, odnosno temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH.
9. Isticanje tužiteljice prema kojem je njezin zahtjev osnovan budući da nikad nije ostvarila pravo na naknadu nije dovelo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, tužiteljica je pravo na naknadu mogla ostvariti u postupku koji je pravovremeno pokrenula svojim zahtjevom za naknadu za oduzetu imovinu temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Okolnost što je od tog zahtjeva odustala nije razlog za donošenje odluke o naknadi temeljem odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) jer stranke nemaju mogućnost izbora temeljem kojeg propisa će ostvariti pravo na naknadu. Kako se u konkretnom slučaju radi o oduzimanju nekretnina na temelju propisa sadržanog u odredbi članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, to je pravilno i na zakonu osnovano prvostupanjski sud potvrdio pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem zahtjev tužiteljice nije osnovan u smislu odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) odlučeno kao pod točkom I. izreke. Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, zbog čega je na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
