Poslovni broj: Usž-3380/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HD, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5047/23-11 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5047/23-11 od 20. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/130, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 31. srpnja 2023. i točkom II. izreke presude odbijena je žalba Ministarstva financija Republike Hrvatske protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Petog područnog odsjeka (Dubrava), KLASA: UP/I-942-01/97-04/304, URBROJ: 251-19-11-6/001-20-87 od 28. listopada 2020. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti te presude. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe Ministarstva financija Republike Hrvatske, poništeno je navedeno djelomično prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim djelomičnim rješenjem je tužiteljici utvrđeno pravo na naknadu za zemljište ranije oznake zk.č.br. [katastarska čestica] livada, površine 1273 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u obveznicama Republike Hrvatske u iznosu do 245.551,53 kuna i obveznikom naknade je utvrđena Republika Hrvatska.
2. Zainteresirana osoba u žalbi u bitnom navodi da se u postupcima naknade za oduzetu imovinu uvijek polazi od činjenica utvrđenih pravomoćnim odukama o oduzimanju te se ne može preispitivati ni dokazivati valjanost činjenica utvrđenih u postupku oduzimanja imovine pa tako primjerice ni činjenica o kojoj se imovini radilo u vrijeme oduzimanja ili o stvarnim vlasnicima. Stoga smatra neosnovanim poništavanje rješenja tuženika i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava žalbe odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nesporno proizlazi da je z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem tri deposedacije oduzeta u čitavoj površini od 1273 čhv, a kako je to provedeno u zemljišnim knjigama pod red. br. B-15 (125 čhv), pod red. br. A-2 (925 čhv) i pod red. br. B-18 (223 čhv) povijesnog zk. izvatka. Ističe da je uz tužbu i podnesak od 3. svibnja 2024. dostavila prijavni list koji je prethodio prvom rješenju o deposedaciji od 30. listopada 1963. U tom prijavnom listu pod red. br. 507 navedena je pogrešna površina odnosno 11273 čhv te je pod red. br. 508 ta površina ponovno pogrešno ispravljena na 1173 čhv umjesto na ispravno 1273 čhv. Stoga je u napomeni na kraju tog reda navedeno „previsoko za 100“ jer je navedeno 1173 čhv umjesto ispravno 1273 čhv. Zato je u rješenju o desposedaciji pogrešno navedeno da se oduzima 25 čhv, umjesto ispravno 125 čhv, a kako je i provedeno u zemljišnim knjigama. Nakon tog oduzimanja vidljivo je da je u zemljišnim knjigama ostala površina od 1148 čhv (A-popisni list red.br. 2.). U rješenju o deposedaciji iz 1969. godine pogrešno je navedena površina koja se oduzima jer je navedeno da se oduzima 925 m[2] , umjesto ispravno 925 čhv. Iz parcelacijskog elaborata koji je prethodio tom rješenju razvidno je da je njime nakon parcelacije od ranije zk.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povr. 1148 čhv formirana novonastala zk.č.br. 1302/1 k. o. [katastarska općina] u preostaloj površini od 223 čhv, a to je vidljivo i iz upisa pod red. br. 2 u A-popisnom listu. Trećim rješenjem o deposedaciji iz 1975. godine ocu tužiteljice, ŽD, oduzeta je preostala površina predmetne čestice odnosno 223 čhv. Iako je u izreci tog rješenja pogrešno navedeno da se radi o 22 čhv, iz obrazloženja rješenja proizlazi da se radi o površini od 223 čhv, a tako je provedeno i u zemljišnim knjigama pod rednim brojem B -18. Dakle, nije riječ o imovini koja je oduzeta samo faktički, a niti su rješenja o deposedaciji pogrešno provedena u zemljišnim knjigama. Naime, sva tri rješenja o deposedaciji ispravno su provedena u zemljišnoj knjizi u odnosu na čitavu površinu čestice. U rješenjima o deposedaciji navedene su pogrešne površine, no prilikom upisa u zemljišne knjige, očito je iz pratećih parcelacija zaključeno koje su ispravne površine pa su tako provedena rješenja u zemljišnim knjigama. Predlaže odbiti žalbu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (“Narodne novine”, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.-dalje: Zakon o naknadi).
7. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud poništio osporeno rješenje tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 28. listopada 2020. kojim je tužiteljici kao nasljednici prijašnjeg vlasnika utvrđeno pravo na naknadu za zemljište ranije oznake zk.č.br. 1302/1, livada površine 1273 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u obveznicama Republike Hrvatske. Ovo uz obrazloženje prvostupanjskog suda da je prvostupanjsko javnopravno tijelo pravilno utvrdilo da je predmetno zemljište oduzeto u cijelosti odnosno u površini od 1273 čhv jer isto proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na provedbu u zemljišnim knjigama rješenja o deposedaciji od 30. listopada 1963. temeljem kojeg je provedeno oduzimanje predmetne zk.č. u površini od 125 čhv, te da je u skladu s rješenjem o deposedaciji od 18. veljače 1969. provedeno oduzimanje daljnjih 925 čhv predmetnog zemljišta (iako je u tom rješenju navedeno 925 m[2] ) te se također pozvao na provedbu rješenja o deposedaciji od 27. studenoga 1975. temeljem kojeg je oduzeto i preostalih 223 čhv predmetnog zemljišta.
8. Pri tome u ovom konkretnom slučaju nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovor zainteresirane osobe da se u postupcima naknade za oduzetu imovinu polazi od činjenica utvrđenih pravomoćnim odukama o oduzimanju te da se ne može preispitivati ni dokazivati valjanost činjenica utvrđenih u postupku oduzimanja imovine. Ovo iz razloga jer je prije oduzimanja iz posjeda predmetnog zemljišta pravnom predniku tužiteljice to zemljište bilo nacionalizirano u ukupnoj površini od 1273 čhv. Naime, iz navedenog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je na temelju deklaratornog rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Zagreb Dubrava, broj 06/III-7613/1-59 od 22. kolovoza 1959. zemljište opisano u listu A I (površine 1273 čhv) uknjiženo kao društveno vlasništvo. S obzirom na takvo stanje stvari pravilno je smatrao prvostupanjski sud kao i prvostupanjsko javnopravno tijelo da je predmetno zemljište oduzeto u smislu Zakona o naknadi u navedenoj površini i s obzirom na to, prema ocjeni ovog Suda, tužiteljici je pravilno određena naknada za zemljište površine 1273 čhv.
9. Slijedom svega navedenog, Sud nije našao osnove ocijeniti nezakonitom osporenu presudu prvostupanjskog suda.
10. U pogledu troškova sastava žalbe koje zahtjeva zainteresirana osoba napominje se da prema izričitoj odredbi članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi zahtjev za naknadu oduzete imovine dostavlja se Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske (sada Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske) koji ima položaj stranke u postupku. Proizlazi dakle da je temeljem samog Zakona, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske izričito priznato svojstvo stranke u postupcima koji se vode temeljem Zakona o naknadi. Stoga ono u ovom slučaju niti ne nastupa kao punomoćnik stranke već prema izričitoj odredbi Zakona, što je naprijed navedeno, kao stranka u ovom postupku i u upravnom sporu. Stoga se po ocjeni ovog Suda troškovi spora koje isti zahtjeva ne mogu smatrati opravdanim troškovima kakve ima u vidu odredba članka 79. ZUS-a pa na iste ne bi imao pravo i da je uspio sa svojom žalbom, a što u konkretnom slučaju ni nije.
11. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
