Poslovni broj: Usž-871/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VV iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb, Medulićeva 24, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MV iz [adresa], IV i HV, obje iz Zagreba, Gornji Čehi, Stari Dvor 12, a koje zastupa opunomoćenik Mladen Čeržavec, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 13, ČV iz [adresa] i CV iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, Ilirski trg 6 te Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbama zainteresirane osobe [adresa] te IV, HV i MV protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3887/23-13 od 27. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3887/23-13 od 27. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba IV, HV i MV za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točkom I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-943-04/20-01/243, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20- 02 od 15. rujna 2020. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave te presude donese novu odluku o žalbi tužiteljice. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 4.000,00 € u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora odbijen. Točkom IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev zainteresiranih osoba MV, IV i HV za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev zainteresiranih osoba ČV i CV za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba pravne prednice tužiteljice, NV, izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrtog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/2011-007/01, URBROJ: 251-14-11/504-16-39 od 18. srpnja 2016. Tim prvostupanjskim rješenjem je određeno da je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje i održavanje javnih cesta u Republici Hrvatskoj u članku 26. stavka 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09. i 73/10.) i prihvaćen je prijedlog Grada Zagreba, ovdje zainteresirane osobe, za izvlaštenje radi gradnje prve etape dijela produžene Vatikanske ulice od Avenije Večeslava Holjevca do produžene Cimermanove ulice s pripadajućom komunalnom infrastrukturom sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli od 16. lipnja 2008. te je potpuno izvlaštena z.k. č. [katastarska čestica], oranica Radmanovačka, površine 2020 m[2] , z.k. č. [katastarska čestica] oranica Radmanovačka površine 750 m[2] i zk.č.br. [katastarska čestica] oranica Radmanovačka površine 187 m[2] , sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo-sukorisništvo između ostalih i ovdje zainteresiranih fizičkih osoba, u katastru zemljišta istih oznaka i površina upisane u pl. 230 k. o. [katastarska općina] kao korisništvo pravnog prednika tužiteljice, AV, a sve stvarno suvlasništvo i sukorisništvo ČV u 6/18 dijela, CV u 3/18 dijela, IV u 2,5/18 dijela, HV u 1/18 dijela, MV u 2,5/18 dijela i NV u 3/18 dijela. Točkom III. izreke tog prvostupanjskog rješenja određena je naknada u visini tržišne vrijednosti izvlaštenog zemljišta u ukupnom iznosu od 7.392.500,00 kuna i za biljne nasade na tom zemljištu u iznosu od 1.350,00 kn. Točkom IV. izreke određena je obveza Grada Zagreba , kao korisnika izvlaštenja, na isplatu naknade CV, MV, IV, HV i ČV. Točkom V. izreke utvrđeno je da je Grad Zagreb kao korisnik izvlaštenja za 3/18 suvlasničkog dijela predmetnog zemljišta NV isplatio njenom predniku AV iznos od 172.492,00 eura i za biljne nasade iznos od 1.350,00 kuna. Točkom VI. izreke određeno je da su svi suvlasnici dužni predati u posjed Gradu Zagrebu izvlaštena zemljišta po pravomoćnosti tog rješenja ukoliko im je do tad isplaćena naknada, a u protivnom danom isplate naknade. Nadalje je tim rješenjem naložena zabilježba zabrane raspolaganja izvlaštenim nekretninama i određeni su uvjeti uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama u korist Grada Zagreba.
3. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u žalbi protiv prvostupanjske presude u bitnom navodi da je prvostupanjskim rješenjem od 3. lipnja 2009., izvlaštena z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2957 m[2] , između ostalih, i pravnom predniku tužiteljice AV te je Gradu Zagrebu naloženo istome isplatiti naknadu u iznosu od 172.492,00 €. Protiv tog rješenja isti je izjavio žalbu, ali nakon toga je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za isplatu naknade za izvlaštene nekretnine , a koja mu je i isplaćena. Smatra da je time iskazana suglasnost na predmetni iznos naknade koji je u skladu s procijenjenom vrijednosti zemljišta po vještaku Daliboru Mateku. Iako suglašavanje s nalazom i mišljenjem tog vještaka nije učinjeno izričito, nema dvojbe o iskazanoj volji prednika tužiteljice. Stoga smatra da nije potrebno pribavljati novi nalaz istog ili drugog vještaka jer bi to bilo protivno ekonomičnosti i efikasnosti upravnog postupka kao i načelu utvrđivanja materijalne istine i narušava la bi se pravna sigurnost. Predlaže poništiti pobijanu presudu.
4. Zainteresirane osobe IV, HV i MV u žalbi u bitnom navode da je tuženik pravilno smatrao da se pravni prednik tužiteljice suglasio s utvrđenom naknadom i prihvatio isplatu iste pa da nema mjesta ponovnom odlučivanju o utvrđenom iznosu i saslušanju vještaka. Isto bi odugovlačilo postupak i bilo bi protivno načelu ekonomičnosti. Napominju da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđivanja prava vlasništva pred redovnim sudom. Predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i da Sud sam riješi stvar tako da odbije tužbeni zahtjev i nadoknadi im troškove spora uključujući trošak sastava žalbe koji također traže.
5. Tužiteljica u odgovoru na žalbe u bitnom navodi da okolnost da je njezin prednik zaprimio naknadu kakva je utvrđena prvostupanjskim rješenjem ne znači da se usuglasio s njezinom visinom. Ovo osobito imajući na umu da je tijekom čitavog upravnog postupka i spora osporavao iznos naknade odnosno nalaz i mišljenje vještaka temeljem kojeg je taj iznos određen. Ishod postupka utvrđivanja prava vlasništva nije u vezi s visinom naknade koja je pogrešno utvrđena u postupku izvlaštenja. Predlaže odbiti žalbe.
6. Tuženik i ostale zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbe.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21- dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Naime, i prema ocjeni ovog Suda pravilno je smatrao prvostupanjski sud da je nezakonito osporeno rješenje tuženika pa je isto poništio i predmet mu vratio na ponovni postupak.
9. Naime, rješenjem tuženika je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je prihvaćen prijedlog za izvlaštenje Grada Zagreba, ovdje zainteresirane osobe, te su potpuno izvlaštene predmetne nekretnine radi izgradnje produžetka ulice s komunalnom infrastrukturom pri čemu je određena naknada za izvlaštene nekretnine . Međutim, naknada je određena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dalibora Mateka, dipl. ing. građ., koji je nalazom i mišljenjem iz prosinca 2008. godine izvršio procjenu tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta i nalaza i mišljenja od 23. studenog 2008. stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu Maria Megla, dipl. ing. kojim je izvršena procjena biljnih nasada na zemljištu, i koje je korisnik izvlaštenja pribavio u skladu s odredbom članka 20. stavka 1. točki 5. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06.-dalje: Zakon). Tijekom postupka koji je prethodio donošenju navedenog prvostupanjskog rješenja pravni prednik tužiteljice, AV, je isticao primjedbe na navedenu procjenu tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta iz pisanog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka kao prenisko određenu i predlagao je saslušanje vještaka na okolnost obračuna visine naknade i novo vještačenje po vještaku građevinske struke. Navedeno je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja otklonilo navodeći da se preostali izvlaštenici kao i korisnik izvlaštenja nisu protivili tako utvrđenoj naknadi smatrajući da ista odgovara tržišnoj vrijednosti predmetnog zemljišta. Osim toga da je pravni prednik tužiteljice, AV, postavo zahtjev za isplatu naknade za 1/6 (3/18) svog suvlasničkog dijela koja mu je određena ranijim rješenjem istog tijela, a koji je iznos utvrđen procjenom istog vještaka te mu je ista i isplaćena. Također, prilikom otklanjanja protivljenja tužiteljice odnosno njezinog pravnog prednika izvlaštenju po tržišnoj vrijednosti utvrđenoj u nalazu i mišljenju navedenog vještaka, tuženik je istaknuo da su se ostali suvlasnici u 5/6 dijela predmetne nekretnine izričito suglasili s naknadom određenom prema navedenom nalazu i mišljenju, a pravni prednik tužiteljice AV se nakon donošenja prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2009. kojim mu je utvrđena naknada za 1/6 suvlasničkog dijela suglasio s isplatom naknade prema procjeni navedenog vještaka te mu je ista i isplaćena. Slijedom navedenog, tuženik je također smatrao da prije odluke o naknadi nije trebalo pribaviti novi nalaz i mišljenje vještaka pri čemu se pozvao na načela ekonomičnosti i efikasnosti upravnog postupka.
10. Međutim, prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud poništio navedeno rješenje tuženika i predmet mu vratio na ponovni postupak. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 189. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91. i 103/96. - dalje: ZUP), koji se ovdje primjenjuje kao mjerodavan na temelju odredbe članka 168. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), propisano da se vještaku može naložiti da izvrši vještačenje i izvan usmene rasprave. U tom slučaju može se tražiti da vještak na usmenoj raspravi obrazloži svoj pismeni nalaz i mišljenje. Prema odredbi članka 188. stavka 3. ZUP-a kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba koja vodi postupak, kao i stranke, mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja u pogledu danog nalaza i mišljenja. Također, prema odredbi članka 190. stavka 1. ZUP-a ako nalaz i mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mišljenja vještaka bitno razlikuju, ili ako mišljenje nije dovoljno obrazloženo, ili se pojavi opravdana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušavanjem vještaka, obnovit će se vještačenje sa istim ili drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje od koje naučne ili stručne ustanove.
11. S obzirom na navedene odredbe ZUP-a, a budući da je tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik, isticala primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjsko tijelo ga je bilo dužno pozvati da usmeno isti iznese i bilo je dužno omogućiti postavljanje pitanja vještaku. Ovo neovisno o suglasnosti ostalih suvlasnika s utvrđenom naknadom za izvlaštenje predmetn ih nekretnina kao i neovisno o isplati naknade pravnom predniku tužiteljice, a kako to pravilno smatra prvostupanjski sud , na što neosnovano upiru zainteresirane osobe u svojim žalbama jer isto prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije pravno odlučno . U tom pogledu ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog Suda.
12. Kako zakonitost osporene presude nije dovedena u sumnju ni ostalim žalbenim navodima zainteresiranih osoba, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalb i. 13. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke, a budući da zainteresirane osobe nisu uspjele sa žalbom to je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke presude).
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
