Poslovni broj: Usž-3370/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐŠ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, Ljudevita Posavskog 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 2608/2024 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2608/2024 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/51, URBROJ: 443-02-03-21- 24-11 od 12. listopada 2024., dok je rješenjem istog suda sadržanim u točkama II. i III. izreke odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je inspekcijsko rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/51, URBROJ: 443-02-03-21-24-e od 30. siječnja 2024. kojim je tužiteljici kao vlasnici naloženo ukloniti bespravnu gradnju izvedenu na kat.čest.br. *6/1 k. o. [katastarska općina], [adresa], u kulturno-povijesnoj cjelini Tribunj, postalo izvršno dana 7. svibnja 2024. te kako tužiteljica istu nije uklonila niti uskladila s odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje-ZOG) niti nakon izvršnosti rješenja kojim se na izvršenje prisiljava izricanjem prve novčane kazne, tužiteljica se na izvršenje prisiljava izricanjem ovdje izrečene druge novčane kazne u iznosu od 10.610,00 EUR, uz daljnja upozorenja.
3. Tužiteljica pravodobno podnesenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome smatra da je netočno utvrđenje prvostupanjskog suda da ne osporava činjenicu da nije uklonila građevinu čije uklanjanje joj je naloženo rješenjem o uklanjanju. Ističe da osporava utvrđenje prema kojem se navedena građevina uopće nalazi na njenom objektu, a samim time osporava svrhovitost rješenja pobijanog u konkretnom slučaju. S obzirom da je sud odbio predložene dokaze, prvenstveno očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, prigovara da činjenice nisu potpuno niti pravilno utvrđene. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud u predmetnom sporu trebao ocijeniti i zakonitost rješenja o uklanjanju budući da je prema odredbi članka 47. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima dužan po službenoj dužnosti paziti na razloge ništetnosti pojedinačne odluke. Osim toga, smatra da ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju predstavlja prethodno pitanje u konkretnom slučaju. Obrazlaže da gradnja koju je naloženo ukloniti rješenjem o uklanjanju ne postoji na prvom katu predmetne nekretnine, a kako zapisniku s inspekcijskog očevida ne prileži mišljenje ovlaštene, stručne osobe, predlagala je provođenje očevida uz prisutnost građevinskog vještaka, a što je prvostupanjski sud odbio. Prigovara da prvostupanjski sud nije utvrđivao postojanje pretpostavki za određivanje odgodnog učinka tužbe propisanih odredbom članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, već je paušalno naveo da nije dostavila nikakve dokaze u tom smislu, iako je predlagala saslušanje svjedoka BŠ iz čijeg iskaza bi se mogle utvrditi sve relevantne činjenice i okolnosti. Zaključno predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji njezin tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe uvećan za pripadajući iznos PDV-a.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena prvostupanjska odluka pravilna i zakonita i to kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, pa istom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
7. Prema ocjeni ovog Suda pravilno se prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude pozvao na odredbu članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) kojom je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak, pa se u ovom postupku ne može osporavati zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 30. siječnja 2024.).
8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari proveden inspekcijski nadzor – kontrolni očevid 11. listopada 2024., na kojem je viši građevinski inspektor kao stručna osoba u smislu odredbe članka 49. stavak 2. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, dalje- 115/18, 117/21 i 67/23, dalje-ZDI) utvrdio da tužiteljica nije postupila niti nakon izrečene prve novčane kazne po rješenju tuženika o uklanjanju nezakonite gradnje izvedene na kat.čest.br. *6/1 k. o. [katastarska općina], [adresa], u kulturno-povijesnoj cjelini [adresa], te da nije uklonila gradnju opisanu navedenim rješenjem.
9. Osim toga, nije sporno da tužiteljica nije zasebnom upravnom tužbom osporavala rješenje tuženika o uklanjanju od 30. siječnja 2024. Stoga je navedeno rješenje ne samo izvršno, već i pravomoćno, a ono u konkretnom slučaju predstavlja izvršni naslov.
10. S obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, a što tužiteljica svojim žalbenim navodima niti ne osporava, odnosno da nije postupila po rješenju o uklanjanju niti nakon izrečene prve novčane kazne, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je rješenjem tuženika izrečena druga novčana kazna kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja u iznosu propisanom Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23) u odnosu na građevine br. 2.b skupine propisane ZOG-om.
11. U odnosu na žalbene prigovore tužiteljice o neprovođenju predloženih dokaza, ovaj Sud napominje da prema odredbi članka 49. stavak 4. ZUS -a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Drugim riječima, prema navedenoj odredbi sud nije u obvezi provoditi dokaze predložene od stranaka, već isključivo u situaciji kad je njihovo izvođenje nužno radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje zakonite odluke, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Naime, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju zakonita se odluka mogla donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi kako u sudskom spisu tako i spisu tuženika, a osobito u situaciji kad tužiteljica predlaže dokaze kojima bi se u suštini ocjenjivala zakonitost rješenja o uklanjanju. Stoga rezultat izvođenja predloženih dokaza niti ne bi doveo u pitanje zakonitost predmetnog rješenja o izvršenju, već eventualno rješenja o uklanjanju, a što nije predmet ovog upravnog spora.
12. Osporeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe pravilno je doneseno temeljem odredbe članka 42. stavak 2. ZUS-a. Imajući u vidu sadržaj predmetne zakonske odredbe, da bi se usvojio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, trebaju kumulativno biti ispunjene pretpostavke propisane navedenom odredbom, a što nije slučaj u inspekcijskim postupcima uklanjanja. Ovo iz razloga jer se u inspekcijskim postupcima odgodni učinak tužbe uvijek protivi javnom interesu, odnosno inspekcijski postupci uvijek se pokreću i provode po službenoj dužnosti upravo radi zaštite javnog interesa, a kako to proizlazi iz odredbe članka 103. stavak 1. ZDI-a kao mjerodavnog zakona u konkretnom slučaju. Stoga niti prigovori tužiteljice kojima osporava zakonitost predmetnog sudskog rješenja ne mogu dovesti do drugačije odluke.
13. Kako rješenje o uklanjanju ne predstavlja prethodno pitanje za predmetni upravni spor, a niti postoje razlozi propisani odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a, to nema osnove za usvajanje žalbe tužiteljice.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
15. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
