Poslovni broj: Usž-4010/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, kojeg zastupa opunomoćenica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu „Grubišić & Lovrić & Lalić“ d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 52, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OP iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 32, radi naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2681/2024 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2681/2024 od 24. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/22-01/309, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 28. kolovoza 2024., dok je rješenjem istog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe te je naloženo tužitelju naknaditi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi u ukupnom iznosu od 2.500,00 € u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o trošku.

2. Navedenim rješenjem tuženika u povodu žalbe zainteresirane osobe poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/15-01/00001, URBROJ: 2181/1-13/15-22-0015 od 19. srpnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Poništenim prvostupanjskim upravnim rješenjem od 19. srpnja 2022. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe radi određivanja naknade za deposediranu nekretninu, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 376 m[2] (dio današnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra u bitnom da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno budući da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze i razjasniti sporne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava. Nadalje, ističe da nije utvrđena ključna činjenica za pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno kada je i na čiji zahtjev pokrenut postupak za određivanje i isplatu naknade za predmetnu deposediranu nekretninu. Ovo stoga jer iz dokumentacije ne proizlazi da je prednik zainteresirane osobe ikad podnio zahtjev za određivanje predmetne naknade niti postoji osnova za tuženikov zaključak da je spis bio dostavljen Općinskom sudu u Makarskoj radi određivanja naknade. Navodi da je iz spisa jedino razvidno da je prednik zainteresirane osobe tužbom pokrenuo postupak radi poništenja rješenja od 5. veljače 1974. i to iz razloga nepostojanja provedbenog plana i zahtjeva da se pristupi izgradnji čitave prometnice, a ne samo njezina dijela, no kako je isti okončan presudom Vrhovnog suda Hrvatske, broj: U-1164/1974-6 od 16. listopada 1974. kojom je odbijena njegova tužba. Stoga zaključuje da je postupak za određivanje i isplatu naknade pokrenut tek podnošenjem zahtjeva od strane zainteresirane osobe 2013. godine, međutim kako je isti podnesen izvan roka propisanog odredbom članka 47. Zakona o izvlaštenju. Osim toga, upućuje i na stajalište prvostupanjskog upravnog tijela te tuženika koji zauzimaju kontradiktorne stavove oko trenutka pokretanja postupka za određivanje predmetne naknade. Međutim, ističe kako je prvostupanjski sud samo paušalno potvrdio stajalište tuženika, iako sam uopće nije utvrđivao trenutak pokretanja predmetnog postupka, niti je obrazložio na čemu temelji primjenu odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, već se poziva isključivo na praksu Europskog suda za ljudska prava koja ne može biti zakonita pravna osnova za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. U tom smis lu poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi, poslovni broj: Rev 2214/12 od 2. prosinca 2015. prema kojem prvo treba utvrditi kada je pokrenut postupak za određivanje naknade, a što da je izostalo u konkretnom slučaju. Zaključuje kako je suglasan sa stavom prvostupanjskog upravnog tijela oko trenutka pokretanja predmetnog postupka jer navedeno proizlazi iz spisu priložene dokumentacije. Smatra da je sud paušalno odbio njegov prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe unatoč tome što je naveo postojanje jasnih razloga za usvajanje navedenog prijedloga. Osporava i odluku o trošku upravnog spora te smatra da trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište koje je sud priznao zainteresiranoj osobi kao opravdan izdatak nisu radnje potrebne za donošenje odluke o glavnoj stvari. Osim toga, ističe da zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu samo ponavlja navode sadržane u rješenju tuženika te u tom smislu upućuje na praksu ovog Suda, poslovni broj: Usž - 1/2022 od 28. siječnja 2022. Smatra da se radi o navodima kojima zainteresirana osoba nije utjecala na donošenje odluke u konkretnom slučaju. Predlaže preinačiti osporenu presudu prvostupanjskog suda i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za pripadajući trošak PDV-a u ukupnom iznosu od 1.562,50 €.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe u bitnome da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio povredu pravila postupka. Navodi da je sud, suprotno žalbenim prigovorima, u osporenoj presudi obrazložio svoje stajalište o primjeni odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju koje je potkrijepio navođenjem nespornih činjenica utvrđenih tijekom upravnog postupka kao i pozivanjem na praksu Europskog suda za ljudska prava. Zaključuje kako se radi o žalbenim navodima koje je tužitelj iznosio tijekom upravnog postupka te prvostupanjskog upravnog spora, dok odluku o trošku upravnog spora prepušta na dispoziciju ovom Sudu. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi temeljem odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da pobijanom prvostupanjskom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Pri tome ovaj Sud ističe da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenom navodu, proveo sve predložene dokaze tužitelja budući da je odluku donio temeljem uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta, a što je u suštini predlagao i sam tužitelj u svojoj tužbi.

9. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocjenjeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem se prilikom određivanja naknade za deposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 376 m[2] , odnosno današnje oznake, dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u obzir treba uzeti primjena odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje: Zakon o izvlaštenju). Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je pravnom predniku zainteresirane osobe kao stvarnom korisniku, rješenjem Skupštine Općine Makarska, broj: UP-Io-02-794/1- 73 od 5. veljače 1974. temeljem odredbe članka 37. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.) te članka 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine“, br. 14/73.) deposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, u površini od 376 m[2] , odnosno današnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 471 m2, a sve u svrhu izgradnje dijela Ulice Nike Glavine – od Ulice Prvoboraca do [adresa] u [adresa]. Također nije sporno da je u točki V. izreke tog rješenja bilo navedeno da će nakon pravomoćnosti rješenja Odsjek za upravno pravne poslove Sekretarijata općinske uprave [adresa] provesti postupak za utvrđivanje naknade za predmetno deposedirano zemljište.

11. Iz spisu priložene obavijesti Općinskog suda u Makarskoj, oznake R2- 248/2022-3 od 6. srpnja 2022. proizlazi da je u izvanparničnom upisniku u predmetima nacionaliziranog zemljišta u periodu od 1968. do 1973. bio upisan izvanparnični sudski predmet, poslovnog broja: IR-44/73 u kojem je stranka bio pravni prednik zainteresirane osobe, dok je protustranka bio prednik ovdje tužitelja te je navedeni sudski spis dana 22. ožujka 1994. ustupljen na nadležno postupanje Županiji Splitsko- dalmatinskoj, Sekretarijatu za prostorno uređenje i komunalne poslove, Referadi za imovinsko-pravne odnose [adresa]. Nadalje je uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno da je zainteresirana osoba dana 16. prosinca 2013. podnijela zahtjev prvostupanjskom upravnom tijelu za određivanje i isplatu naknade za predmetnu deposediranu nekretninu.

12. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je pred Općinskim sudom u Makarskoj nesporno bio vođen izvanparnični sudski postupak određivanja naknade za nacionalizirano zemljište u kojem su stranke bile pravni prednik zainteresirane osobe i pravni prednik tužitelja te je navedeni predmet ustupljen na nadležno postupanje upravnom tijelu, a o kakvom predmetu se radi i u konkretnom slučaju, to se ne može nedvojbeno zaključiti da je postupak za određivanje naknade pokrenut tek podnošenjem zahtjeva od strane zainteresirane osobe dana 16. prosinca 2013. godine i kao takav podnesen izvan roka propisanog odredbom članka 47. Zakona o izvlaštenju, kako pogrešno smatraju tužitelj i prvostupanjsko upravno tijelo. Stoga su tuženik i prvostupanjski sud pravilno ocijenili da u konkretnom slučaju prilikom određivanja naknade za deposedirano zemljište u ponovnom postupku u obzir treba uzeti i odredbu članka 46. Zakona o izvlaštenju. Drugim riječima, u ponovnom postupku potrebno je nedvojbeno utvrditi da li je riječ o započetom postupku određivanja naknade za deposediranu nekretninu u kojem do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju nije donesena pravomoćna odluka te ovisno o tako nedvojbeno utvrđenim činjenicama u ponovnom postupku, primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o izvlaštenju.

13. Budući da je prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, pravilno obrazložio osnovu za odbijanje tužbenog zahtjeva temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS - a, pritom se pozvavši na stajalište Europskog suda za ljudska prava primjenjivo u konkretnom slučaju, to prigovori tužitelja istaknuti u tom smislu nisu osnovani.

14. Prvostupanjski je sud pravilno odbio prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer se ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a. To stoga jer rješenjem tuženika tužitelju nije naložena određena obveza ili postupanje, već je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak te se obveza tužitelja tek treba utvrditi, a kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenom rješenju.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u prvostupanjskom upravnom sporu, to mu je osnovano temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a naloženo podmiriti zainteresiranoj osobi opravdane izdatke, dok je visinu istih pravilno utvrdio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23). Naime, i po ocjeni ovog Suda, opravdani su izdaci u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a, trošak odgovora na tužbu te zastupanja na ročištu jer se radi o radnjama zainteresirane osobe koje je poduzela sukladno sudskom rješenju, odnosno pozivu suda i koje su obistinjene.

16. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, to nema osnove za usvajanje njegove žalbe.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

18. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze