Poslovni broj: Usž-3596/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Davor Galetović, Zagreb, Nemčićeva 7, protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, OIB: 33706439962, Šibenik, Stjepana Radića 30, klasa: UP/I- 362-02/23-02/599, urbroj: 443-02-03-12-02-24-70 od 4. listopada 2024., radi obustave gradnje izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2746/2024-9 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2746/2024-9 od 16. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i poništen dio točke 4. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23- 02/599, urbroj: 443-02-03-12-02-24-70 od 4. listopada 2024., koji glasi: "u iznosu od 10.617,83 € (desettisućašestosedamnaesteuraiosamdesettricenta)" pa se u tom poništenom dijelu rješava "u iznosu od 10.610,00 € (desettisućašestodeseteura)" , dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u dijelu kojim se traži poništavanje preostalog dijela tog rješenja. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Tužitelj u žalbi navodi da sud bezrezervno vjeruje Državnom inspektoratu pa primjerice da Državni inspektorat u inspekcijskom nadzoru napiše da je tužitelj sagradio neboder, a isti nije sudjelovao u nadzoru, tada po navodima iz obrazloženja presude to nije odlučno. Ustraje u tome da nije izgradio neboder te predlaže očevid na licu mjesta. Sud navodi, u obrazloženju presude, kako prigovor da se u ovom slučaju ne radi o građenju građevine tužitelj ne može s uspjehom isticati u ovom sporu. Dakle, prigovor tužitelja da nije gradio građevinu (neboder) nego je na nekretninu , u svom vlasništvu, doveo prikolicu za sud nije odlučna. Smatra da je trebalo provesti očevid na licu mjesta. Također ističe da je rješenje donijelo nenadležno tijelo suprotno odredbi članka 32. stavka 3. i 5. Zakona o Državnom inspektoratu. Kako se radi o bitnoj činjenici koju sud nije utvrdio a odnosi se na pitanje da li se postavljanjem prikolice na nekretnini u vlasništvu tužitelja radi o građenju sukladno odredbama Zakona o građenju ili ne, to smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ( "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). To stoga jer je prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Naime, predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 4. listopada 2024., kojim je utvrđeno da je rješenje tog istog tijela od 16. kolovoza 2023., kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna radi prisile na obustavu građenja postalo izvršno. Rješenjem od 16. kolovoza 2023. (točka 5. izreke) tužitelj je upozoren da će se nakon izricanja te novčane kazne na obustavu građenja prisiljavati slijedećom novčanom kaznom.
7. Nadalje, iz zapisnika o kontroli izvršenja rješenja građevinske inspekcije od 18. rujna 2024., proizlazi da je tužitelj nakon inspekcijskog očevida koji je izvršen 26. srpnja 2024., nastavio s izvođenjem građevinskih radova na način da je uz istočnu prizemnu građevinu, njezin istočni zid (prema moru), izgradio otvorenu terasu, tl.dim. cca 10,00 x 2,00 m sa stepeništem. Fotografije predmetne terase sa stepeništem prileže spisu predmeta.
8. Tužitelj u sporu, a sada i u žalbi, ističe prigovore da u konkretnom slučaju nije riječ o građenju građevine već o postavljanju dviju prikolica na tužiteljevo zemljište, a koje prigovore ne može s uspjehom isticati u ovom sporu protiv rješenja o izricanju druge novčane kazne budući se radi o prigovorima koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju građevina odnosno obustavi gradnje građevina, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud navedeni prigovor tužitelja otklonio. Osim toga uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je tužitelj protiv naprijed navedenog rješenja od 16. kolovoza 2023. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna, podnio tužbu koja je odbijena presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-2381/2023 od 7. studenoga 2024. (ispravljena 15. travnja 2025.), a žalba izjavljena protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda odbijena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-2317/2025 od 4. veljače 2026. Također, presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-1898/2023 od 6. svibnja 2024. odbijena je tužba tužitelja podnesena protiv rješenja tuženika od 3. srpnja 2023. kojim je tužitelju naređeno uklanjanje u tom rješenju opisanih građevina te obustava daljnje gradnje pod prijetnjom izricanja novčanih kazni, a žalba izjavljena protiv te presude prvostupanjskog suda odbijena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-2945/2024 od 30. rujna 2025.
9. Također, u odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi (očevid na licu mjesta) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši da se relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja suda na nedvojben način mogu utvrditi uvidom u svu dokumentaciju spisa tuženika.
10. Konačno, treba reći da je osporeno rješenje donijela službena i ovlaštena osoba Državnog inspektorata Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 32. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23.) budući je člankom 132. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata ("Narodne novine", broj: 97/20.), propisano da je za obavljanje poslova iz djelokruga Područnog ureda Split ustrojena i Ispostava Šibenik pa kako nadzor na području Područnog ureda Split obuhvaća i Ispostavu Šibenik, to prigovor tužitelja o nenadležnosti tuženika nije osnovan.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
