Poslovni broj: Usž-4882/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak-Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ensolx d.o.o., OIB: 91466137201, Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 30, kojeg zastupa odvjetnik Igor Zekić, Zagreb, Vrbani 15 , protiv rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva, OIB: 19370100881, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, klasa: UP/I-392-01/24-01/103, urbroj: 526-07-3-24-1 od 25. listopada 2024., radi ukidanja dozvole za istraživanje geotermalnih voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5041/24-14 od 6. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5041/24-14 od 6. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-392-01/24-01/103, urbroj: 526-07-3-24-1 od 25. listopada 2024., kojim je ukinuta odluka o izdavanju dozvole za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru "Merhatovec", klasa: 310-01/20-03/88, urbroj: 517-06-3-1-20-1 od 8. listopada 2020., urbroj: 517-07-3-2-22-9 od 29. srpnja 2022. i urbroj: 517-07-3-2-23-14 od 7. veljače 2023. (točka 1. izreke). Određeno je da se tužitelj kao ovlaštenik istražnog prostora geotermalnih voda "Merhatovec" briše iz registra istražnih prostora geotermalnih voda (točka 2. izreke). Tužitelj je dužan izraditi i dostaviti tuženiku završno izvješće o obavljenim istražnim radovima u istražnom prostoru geotermalnih voda "Merhatovec" (točka 3. izreke).

2. Tužitelj u žalbi navodi da i sam tuženik navodi da nakon 10. travnja 2024. nije tužitelju oduzeo dozvolu i da je dopisom od 3. lipnja 2024. ponovno upozorio tužitelja da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem rokova čime mu je ostavio mogućnost da dostavi tražene bankarske garancije. Iako tuženik formalno tvrdi da nije produžio rok, već da je tužitelju dao priliku da ispuni obvezu iz dozvole takva izjava ima nedvojbenu pravnu kvalifikaciju produljenja roka. Iz postupanja tuženika proizlazi da je došlo do prešutnog produljenja roka za izdavanje/dostavu bankarskih garancija. Kako tužitelj nije znao niti je mogao znati do kojeg je datuma obvezan dostaviti bankarske garancije, ne može se smatrati da je propustio ispuniti svoju obvezu. Također navodi da je dana 25. srpnja 2024. ishodio tražene bankarske garancije od OTP banke pa tvrdnja tuženika da je tužitelj samovoljno odlučio ne dostaviti predmetne bankarske garancije nije točna budući da tužitelj tu bankarsku garanciju nije dostavio jer tuženik nije definirao rok važenja dozvole i koji opseg obveze tužitelj mora ispuniti za vrijeme važenja dozvole. Smatra da je došlo do prešutnog produljenja roka za dostavu bankarske garancije te smatra da je prilikom određivanja obveze tužitelja tuženik bio dužan odabrati onu obvezu koja bi za njega bila najmanje otegotna pa pozivanje na načelo razmjernosti ne znači izbjegavanje zakonskih dužnosti od strane tužitelja, već zahtjev da tuženik primijeni to načelo na zakonit i svrhovit način. Predlaže žalbu usvojiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i dosuditi mu trošak postupka i trošak žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da odluka o ukidanju dozvole nije bila proizvoljna već je isključivo donesena nakon što su iscrpljene sve mogućnosti za usklađenje tužiteljevih aktivnosti s odredbama izdane dozvole. Tužitelj zanemaruje odredbe Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika kao i odluku o dozvoli za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru "Merhatovec" od 8. listopada 2020., a koja je na zahtjev tužitelja dva puta produljena 29. srpnja 2022. te 7. veljače 2023. Upire na odredbu članka 65. Zakona te navodi da je zbog obustave istražnog razdoblja jasno da je bankarska garancija za izvršenje preuzetih obveza prestala vrijediti čime je tuženik ostao bez osiguranja, jer u trenutku kad bi istražno razdoblje ponovno počelo teći ne bi imao valjanu garanciju temeljem izdane dozvole. Navodi da je sukladno dozvoli istražno razdoblje trebalo isteći 8. listopada 2023. Agencija je zaprimila obavijest o postupku izvlaštenja u vezi s predmetnom bušotinom dana 28. rujna 2023. Sukladno tome, istražno razdoblje ostaje na snazi dodatnih 10 dana nakon okončanja postupka izvlaštenja. U ovom predmetu tuženik je dopisom od 28. veljače 2024. zatražio od tužitelja dostavu bankarske garancije za izvršenje obveza iz istražnog razdoblja, s rokom važenja od 12 mjeseci od dana izdavanja i bankarske garancije za troškove sanacije, s rokom važenja 18 mjeseci od dana izdavanja. Rokovi trajanja bankarskih garancija određeni su isključivo temeljem činjenice da je tuženik morao osigurati, da u trenutku prestanka izvlaštenja, odnosno kad istražno razdoblje počinje ponovno teći posjeduje dvije važeće bankarske garancije koje mu omogućavaju da se naplati u slučaju da tužitelj ne izvrši minimalne radne obveze na koje se obvezao dozvolom. Također, tuženik je u dobroj vjeri više puta produljio tužitelju rok za dostavu bankarskih garancija pri čemu je utvrđen krajnji rok dostave 10. travnja 2024. Međutim, tuženik čak ni po proteku tog roka nije oduzeo dozvolu već je u dopisu od 3. lipnja 2024. ponovno upozorio tužitelja da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem rokova i obveza iz dozvole. Tvrdnja tužitelja da zbog prešutnog produljenja roka za dostavu bankarskih garancija nije znao niti je mogao znati do kojeg datuma je obvezan dostaviti iste je u potpunosti promašena, budući je tuženik u više navrata upozorio tužitelja da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem obveze iz dozvole. Tužitelj navodi da je dana 25. srpnja 2024. ishodio tražene bankarske garancije od OTP banke d.o.o., a li da ih nije dostavio tuženiku, međutim takvi navodi su bespredmeti i nisu od utjecaja na zakonitost odluke tuženika budući je ključna činjenica u ovom sporu da tužitelj nikad nije dostavio navedene bankarske garancije. Naime, nakon dopisa tuženika od 3. lipnja 2024. u kojem je navedeno da je nedostavljanje bankarskih garancija razlog za ukidanje dozvole, svaki dobar gospodarstvenik bi nakon ishođenja tražene dokumentacije od banke istu dostavio što prije, što tužitelj nije učinio. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Odredbom članka 65. stavka 1. točka 1. i točka 7. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika ("Narodne novine", broj: 52/18., 52/19. i 30/21.) propisano je da ministarstvo odlukom ukida dozvolu za istraživanje geotermalnih voda ako investitor ne poštuje rokove i obveze određene dozvolom za istraživanje geotermalnih voda te ako ne dostavi jamstvo za sanaciju u iznosu, obliku i roku određenom dozvolom za istraživanje geotermalnih voda.

7. Nije sporno da je po zahtjevu tužitelja tuženik izdao tužitelju dozvolu za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru "Merhatovec", klasa: 310 -01/20- 03/88, urbroj: 517-06-3-1-20-1 od 8. listopada 2020. za istraživanje geotermalnih voda u naprijed navedenom istražnom prostoru. Dozvola je, na zahtjev tužitelja, dva puta produljena 29. srpnja 2022. te 7. veljače 2023.

8. Kako je tužitelj neposredno prije isteka istražnog razdoblja dostavio obavijest o nemogućnosti rješavanja imovinskopravnih odnosa s vlasnicima čestica te poduzetim radnjama u svrhu izvlaštenja, uslijed čega je prestalo teći trajanje istražnog razdoblja, to je tuženik dopisom od 28. veljače 2024. zatražio od tužitelja dostavu bankarske garancije za izvršenje preuzetih obveza istražnog razloga s rokom važenja 12 mjeseci od dana izdavanja i bankarske garancije za troškove sanacije s rokom važenja 18 mjeseci od dana izdavanja uz upozorenje da će u slučaju nedostavljene garancije dozvola biti ukinuta. Tužitelj je tri puta zatražio produljenje roka za dostavu garancije te je tuženik odobrio produljenje prvo s rokom dostave do 3. travnja 2024., a drugo s rokom dostave najkasnije do 10. travnja 2024.

9. Tužitelj smatra da je time što tuženik nije odgovorio na njegov dopis od 10. travnja 2024. kojim po treći put traži produljenje roka za dostavu bankarske garancije za izvršenje preuzetih obveza istražnog razdoblja te bankarske garancije za troškove sanacije, došlo do prešutnog produljenja roka za dostavu istih. Međutim, tuženik je u dopisu od 3. lipnja 2024. upozorio tužitelja da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem rokova i obveza iz dozvole čime mu je ostavio mogućnost da dostavi tražene bankarske garancije i nakon isteka svih prethodno odobrenih rokova za dostavu bankarskih garancija. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da činjenica što tuženik nije formalno odlučio o trećem zahtjevu tužitelja za produljenje roka za dostavu bankarskih garancija ne utječe na zakonitost osporene odluke budući da tužitelj tuženiku bankarske garancije nije dostavio do dana donošenja osporenog rješenja, jer tužitelj u razdoblju od 10. travnja 2024. pa do donošenja navedene odluke (25. listopada 2024.) iste nije dostavio, a radi se o znatno duljem roku od roka koji je sam tužitelj predložio u dopisu od 10. travnja 2024. (iduća dva tjedna).

10. Tuženik je više puta produljio rok tužitelju za dostavu bankarskih garancija te ga je u više navrata upozorio na posljedice nedostavljanja istih. Stoga navod tužitelja da je dana 25. srpnja 2024. ishodio tražene bankarske garancije od OTP banke d.o.o., ali da ih nije dostavio tuženiku jer da nije znao u kojem roku ih treba dostaviti, nisu osnovane budući je tuženik u više navrata upozorio tužitelja da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem obveza iz same dozvole te razlogom za njeno ukidanje. Nedostavljanje bankarskih garancija od 25. srpnja 2024. do donošenja odluke tuženika od 25. listopada 2024. može ići samo na teret tužitelju budući je tuženik više puta produljio rok tužitelju za dostavu bankarskih garancija te ga upozorio na posljedice nedostavljanja istih.

11. Nema povrede načela razmjernosti na koje tužitelj u tužbi upire jer se primjenom tog načela ocjenjuje zakonitost mjera javnopravnih tijela kojima se zadire u neko pravo stranke, ali u okviru pravilne primjene materijalnog prava. Ono ne dopušta nepravilnu primjenu materijalnog prava, jer bi to bilo protivno legitimnom cilju koji se ograničenjem prava stranke postiže, što je nužan preduvjet za primjenu načela razmjernosti. Naime, od tužitelja se tražilo ispunjenje temeljne obveze osiguranja izvršenja radova i sanacije u skladu sa zakonom, a koju obvezu tužitelj nije ispunio.

12. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek