Poslovni broj: Usž-760/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Rovinj - Rovigno, Rovinj, Istarska 13, radi oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1337/2024-7 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 1337/2024-7 od 23. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Rovinj - Rovigno, KLASA: UP/I-211-03/24- 07/2039, URBROJ: 511-08-28-24-1 od 22. srpnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućeipetstoeura) u roku od 60 dana od dostave ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-211-03/24- 07/2039, URBROJ: 511-08-28-24-1 od 22. srpnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 22. srpnja 2024., točkom 1. izreke, tužitelju je oduzeta je vozačka dozvola serijskog broja: [broj vozačke dozvole], kategorije AM, B, F, i G izdana 9. rujna 2021. u Policijskoj upravi istarskoj, na vrijeme dok traje zdravstvena nesposobnost. Točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj vozačku dozvolu dragovoljno predao Policijskoj postaji 22. srpnja 2024.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu kojom zakonitost iste pobija iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je pokrenuo postupak pred drugostupanjskim zdravstvenim povjerenstvom radi ispitivanja zakonitosti uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti te da je još u rujnu 2024. godine uplatio predujam radi vršenja pregleda, međutim da ga navedeno povjerenstvo, do dana pisanja žalbe, nije pozvalo, jer navodno nije bilo u cijelosti formirano. Ističe da je krizu svijesti na radnom mjestu, radi koje je upućen na izvanredni zdravstveni pregled, doživio zbog umora i ekstremne topline, a ne zbog alkohola. Ukazuje na kontradiktornost medicinske dokumentacije obzirom da je u otpusnom pismu Opće bolnice Pula navedeno da ne smije voziti tri mjeseca od napadaja, dok mu je specijalistička ordinacija medicine rada utvrdila nesposobnost na godinu dana. Suglasan je s tromjesečnom zabranom, ali smatra da je jednogodišnja zabrana potpuno neosnovana. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u skladu s člankom 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud nalazi da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, postupajući po zaključku tuženika od 2. srpnja 2024., tužitelj 18. srpnja 2024., sukladno odredbi članka 231. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 8/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., u nastavku teksta: ZSPC), izvršio izvanredni zdravstveni pregled u Specijalističkoj ordinaciji medicine rada. Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima, izdanim 18. srpnja 2024. godine od strane navedene Specijalističke ordinacije medicine rada, tužitelj je utvrđen privremeno nesposobnim za upravljanje vozilima kategorija B, F, G i AM u trajanju od godine dana. Slijedom takvog utvrđenja, tuženik je na temelju članka 284. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama donio osporeno rješenje kojim se tužitelju oduzima vozačka dozvola do prestanka zdravstvene nesposobnosti.

6. Odredbom članka 234. stavka 1. ZSPC-a propisano je da zdravstvenu sposobnost vozača i kandidata za vozače koji nisu zadovoljni ocjenom zdravstvene ustanove u kojoj su pregledani te vozače i kandidata za vozače čije je zdravstvena sposobnost različito ocijenjena u jednoj ili više zdravstvenih ustanova, utvrđuje liječničkim pregledom drugostupanjsko zdravstveno povjerenstvo.

7. Osporavajući predmetno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 18. srpnja 2024., sukladno navedenoj odredbi članka 234. stavka 1. ZSCP-a, kao i uputi o pravnom lijeku sadržajnoj u navedenom uvjerenju, tužitelj je drugostupanjskom zdravstvenom povjerenstvu 31. srpnja 2024. (u roku od 15 dana, prema uputi o pravnom lijeku), podnio prigovor, a o kojem, do donošenja rješenja tuženika, nije odlučeno.

8. Prvostupanjski sud, pravilno navodi da tuženik ni sud nisu ovlašteni ispitivati zakonitost uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima izdanog od strane specijalističke ordinacije medicine rada, obzirom da je to sukladno članku 234. stavka 1. ZSPC-a nadležnost drugostupanjskog zdravstvenog povjerenstva.

9. Međutim, bez obzira na naprijed navedeno prema ocjeni ovog Suda, tuženik nije mogao donijeti osporeno rješenje o oduzimanju vozačke dozvole sve dok drugostupanjsko zdravstveno povjerenstvo nije odlučilo o prigovoru tužitelja izjavljenom na uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 18. srpnja 2024. Naime, odredba članka 234. stavka 1. ZSCP-a propisuje mehanizam zaštite prava vozača koji nisu zadovoljni ocjenom zdravstvene ustanove, a odluka tog povjerenstva predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti kao uvjeta za posjedovanje vozačke dozvole.

10. Stoga, kraj činjenice da je tužitelj iskoristio svoje zakonsko pravo na preispitivanje zdravstvene sposobnosti pred drugostupanjskim tijelom, proizlazi da izvanredni nadzorni zdravstveni pregled nije bio dovršen do donošenja rješenja tuženika. Postupanje tuženika koji oduzima vozačku dozvolu na temelju osporene ocjene prvostupanjskog zdravstvenog tijela, dok je postupak pred povjerenstvom još u tijeku, čini rješenje tuženika nezakonitim.

11. Prvostupanjski sud je pogriješio kada je potvrdio takvo postupanje, zanemarujući pritom da odluka o trajnom ili privremenom oduzimanju prava na upravljanje vozilom nije mogla biti donesena dok zdravstvena nesposobnost nedvojbeno i konačno nije utvrđena u propisanom postupku.

12. Kako je ovom presudom tuženik spor izgubio, dužan je tužitelju naknaditi zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i zastupanja na ročištu održanom 5. prosinca 2024., također, u iznosu od 1.250,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, u skladu s Tbr. 27., točka 1. i 2. te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

13. Slijedom navedenog, budući da je rješenje tuženika doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prije dovršetka relevantnog medicinskog postupka, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, a točka III. izreke utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek