Poslovni broj: Usž-647/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Arnold Čada, odvjetnik u Dugom Selu, Zagrebačka 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-724/2023-13 od 25. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-724/2023-13 od 25. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/252, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 22-02 od 30. studenoga 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/252, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-22-02 od 30. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave Zagrebačke županije, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostave Dugo Selo, KLASA: UP/I-943-01/97-01/112, URBROJ: 238-11-05/1-19-38 od 29. svibnja 2019.

1.2. Djelomičnim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja usvojen je zahtjev tužitelja te mu je utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište, i to k. č. br. [katastarska čestica], površine 3 jutra 939 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (oznaka po staroj izmjeri) ili dio k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (oznake po novoj izmjeri) za ukupnu površinu od 20.641,17 m[2] u iznosu od 67.200,88 kuna, sve detaljno određeno točkama I. do VI. izreke prvostupanjskog djelomičnog rješenja.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi navodi da upravno tijelo, prilikom donošenja rješenja kojim mu je utvrđeno pravo na naknadu u iznosu od 0,40 eura po m², nije uzelo u obzir tržišnu vrijednost oduzete imovine, kao ni inflaciju te porast troškova života. Ističe da je obrazloženje pobijane presude manjkavo te nedostatno. Iz tih razloga smatra da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva kao i pravo na pošteno suđenje. Predlaže Sudu staviti izvan snage pobijanu presudu i rješenja upravnih tijela te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvenstveno treba reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši na sve tužbene navode, čime je postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko djelomično rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

7. Iz podataka spisa, u bitnom, proizlazi:

- da je pravna prednica tužitelja podnijela zahtjev za povrat, odnosno naknadu građevinskog zemljišta i to k. č. br. [katastarska čestica], površine 3 jutra 939 čhv u k. o. [katastarska općina];

- da je navedeno zemljište (tada u naravi oranica) na temelju rješenja Narodnog odbora Kotara Zagreb, Komisije za poljoprivredni zemljišni fond, broj : 15307/1954 od 22. studenoga 1954. te rješenja istog tijela broj: 9604-1954 od 24. rujna 1954. izdvojeno i uneseno u poljoprivredni zemljišni fond kao općenarodna imovina;

- da je tužitelj na usmenoj raspravi pred javnopravnim tijelom 19. rujna 2018. zatražio za sve nekretnine naknadu u obveznicama Republike Hrvatske (zapisnik KLASA: UP/I-943-01/97-01/112, URBROJ: 238-05/14-18-29).

8. Djelomičnim je rješenjem upravnog tijela prvog stupnja, između ostalog, tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto zemljište u obveznicama u skladu s odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“, broj: 204/03. i 3/04. , dalje: Pravilnik) pri čemu je dan detaljan način obračuna naknade u skladu s odredbama Pravilnika i Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Navedeno je rješenje potvrđeno po tuženiku, a rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim od strane prvostupanjskog suda.

9. Sud smatra pravilnim stav prvostupanjskog suda kao i tuženika da je u konkretnom slučaju riječ o zemljištu koje je izuzeto od davanja u vlasništvo, budući da je u postupku utvrđeno da je riječ o građevinskom zemljištu koje su u vlasništvo stekle treće osobe (članak 52. stavak 1. Zakona o naknadi), a osim toga tužitelj se na raspravi održanoj 19. rujna 2018. pred prvostupanjskim upravnim tijelom izričito opredijelio za naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Stoga je naknada valjano određena sukladno Pravilniku kojim su propisana mjerila za utvrđivanje naknade za građevinsko zemljište i poslovni prostor, prema izračunu propisanom odredbom članka 59. Zakona o naknadi.

10. Pri izračunu naknade primijenjeni su svi elementi navedeni u Pravilniku i odredbi članka 59. stavka 1. Zakona o naknadi koji su važeći materijalni propisi na temelju kojih se izračunava visina naknade i koje su pravilno primijenili prvostupanjski sud i javnopravna tijela, što su detaljno i valjano obrazložili.

11. Naime, suprotno mišljenju tužitelja, Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne naknade, niti neke pravične naknade, već određuje obeštećenje prema mjerilima sadržanim u naprijed navedenim propisima. Treba reći da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem, broj U-II-468/2004 od 9. ožujka 2005. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom navedenog Pravilnika, to je navedeni akt pravilno primijenjen u ovoj pravnoj stvari. Zbog navedenog nije osnovan ni paušalni prigovor tužitelja o povredi prava vlasništva.

12. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelj ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković