Poslovni broj: Usž-782/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, Zrinski trg 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Koprivnici, Koprivnica, Ulica Matije Gupca 2, OIB: 07204198223, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5005/2023-9 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5005/2023-9 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/230, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23- 02 od 18. srpnja 2023. i djelomičnog rješenja Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, KLASA: UP/I-943-01/20-01/10, URBROJ: 2137/01-08/06-21-8 od 10. svibnja 2021.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/230, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-23-02 od 18. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, KLASA: UP/I-943-01/20-01/10, URBROJ: 2137/01-08/06- 21-8 od 10. svibnja 2021.
1.2. Djelomičnim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na dodatnu naknadu u iznosu od 486.589,58 kuna na ime razlike tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta i tržišne vrijednosti dodijeljenog zamjenskog zemljišta. Točkom II. odlučeno je da će se naknadno donijeti odluka o naknadi za površinu poljoprivrednog zemljišta od 98 m[2] koje je nastalo kao razlika između površine utvrđene pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela KLASA: UP/I-943-01/97-01/167, URBROJ: 2137-03- 04-14 od 1. srpnja 2004. i površine koja je dana u vidu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta na temelju zaključene nagodbe od 26. ožujka 2021. Točkom III. izreke odlučeno je o troškovima postupka.
2. Tužiteljica je protiv presude prvostupanjskog suda izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da su njezinoj pravnoj prednici oduzete oranice u Farkašiću ukupne površine 4 ha 15 a 73 m², koje su danas u vlasništvu Republike Hrvatske kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu se u naravi radi o okrupnjenom poljoprivrednom zemljištu površine 228.776,00 m². Ističe da vrijednost oduzetog zemljišta prema procjembenom elaboratu iznosi 702.769,70 kuna, dok je vrijednost dodijeljenog zamjenskog zemljišta procijenjena tek na 216.180,12 kuna pa da razlika iznosi 486.589,58 kuna. Poziva se na članak 59. Zakona o naknadi te smatra da je odlučan kriterij vrijednosti, a ne načelo „površina za površinu“, odnosno da se mora raditi o zemljištima približno jednake tržišne vrijednosti, na što, prema njezinu stajalištu, upućuje i Odluka Vlade Republike Hrvatske iz 2003. godine. Mišljenja je da joj pripada pravo na naknadu razlike vrijednosti. Ukazuje da su javnopravna tijela kroz postupak isticala da je ona sklapanjem nagodbe prihvatila nekretnine iz programa nekretnina za povrat, a da je ona zaključila nagodbu s mišlju da se time ne odriče prava da potražuje razliku u vrijednosti. Zaključno, ukazuje i da je oduzeta imovina u vrijeme pokretanja upravnog postupka bila u stanju koje je prikladno za povrat. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te presudom riješiti upravnu stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.
3. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da se priklanja razlozima iz obrazloženja pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.
3.1. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome ima li tužiteljica, uz zamjensko poljoprivredno zemljište dodijeljeno po nagodbi iz 2021. godine, ujedno pravo na isplatu razlike između tržišne vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta i tržišne vrijednosti dodijeljenog zamjenskog zemljišta.
7. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-943- 01/97-01/167, URBROJ: 2137-03-04-14 od 1. srpnja 2004. pravnoj prednici tužiteljice utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište (oduzeto temeljem rješenja suda od 8. ožujka 1950.) u k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 4 ha 15 a 73 m[2] ;
- da su 26. ožujka 2021. tužiteljica i Republika Hrvatska zaključile nagodbu koja je provedena u zemljišnim knjigama;
- da je zaključenom nagodbom tužiteljici za oduzeto poljoprivredno zemljište dano u vlasništvo zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu države na području k. o. [katastarska općina] u površini 4 ha 14 a 75m[2] ;
- da je zaključenom nagodbom ostala razlika u površini od 98 m[2] poljoprivrednog zemljišta za koje je pravomoćnom odlukom utvrđeno pravo na naknadu, a za koju nije dodijeljeno drugo zamjensko poljoprivredno zemljište i koju ovlaštenica potražuje (nije predmet ovog spora);
- da tužiteljica potražuje iznos od 486.589,58 kuna na ime razlike tržišne vrijednosti zemljišta koje je oduzeto i vrijednosti zamjenskog zemljišta koje joj je dano na temelju zaključene nagodbe iz 2021. godine.
8. Djelomičnim je rješenjem upravnog tijela prvog stupnja, između ostalog, odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na dodatnu naknadu u iznosu od 486.589,58 kuna na ime razlike tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta i vrijednosti dodijeljenog zamjenskog zemljišta, dok je određeno da će se pitanje naknade za preostali dio od 98 m[2] poljoprivrednog zemljišta riješiti naknadno. To je rješenje potvrđeno od strane tuženika dok je rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim od strane prvostupanjskog suda.
9. Nisu odlučni žalbeni navodi tužiteljice da tržišna vrijednost zamjenskog zemljišta ne predstavlja tržišnu vrijednost oduzetog zemljišta. Naime, tužiteljica je sklapanjem nagodbe s Republikom Hrvatskom prihvatila dodjelu konkretnog zamjenskog poljoprivrednog zemljišta površine (4 ha 15 a 73 m[2] ) kao obeštećenja u zamjenu za oduzeto poljoprivredno zemljište površine (4 ha 14 a 75 m[2] ). Dakle, u površini koja gotovo u cijelosti odgovara utvrđenoj oduzetoj površini, osim u dijelu od 98 m² o kojem će se naknadno odlučiti (jedino istaknuto daljnje potraživanje prema tekstu nagodbe). Predmetna je nagodba provedena u zemljišnim knjigama, čime je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dodijeljenom zamjenskom zemljištu.
9.1. Budući da se tužiteljica zaključivanjem nagodbe usuglasila s utvrđenim oblikom naknade dodjelom zamjenskog poljoprivrednog zemljišta površine 4 ha 14 a 75 m[2] , to nema osnove za dodatno potraživanje novčane naknade u vezi tog oblika naknade odnosno razlike u vrijednosti između oduzetog i dodijeljenog zemljišta. Ovdje valja navesti i to da se u odnosu na oblik odnosno visinu naknade sud pravilno u obrazloženju pobijane presude pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-673/1996 od 21. travnja 1999. godine navodeći da pravo na naknadu ne podrazumijeva isplatu tržišne naknade, već oblik obeštećenja za nepravde pretrpljene tijekom jugoslavenske komunističke vladavine.
10. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužiteljice da je oduzeto poljoprivredno zemljište u vrijeme pokretanja upravnog postupka bilo prikladno za povrat. Ovo već iz razloga što je tužiteljica sklapanjem nagodbe s Republikom Hrvatskom sama prihvatila zamjensko poljoprivredno zemljište kao utvrđeni oblik naknade.
11. Konačno, treba reći da tužiteljica u žalbi pogrešno upućuje na odredbu članka 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) koja odredba se odnosi na vrijednosne papire, a o čemu ovdje nije riječ.
12. Slijedom svega navedenog, budući da tužiteljica ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
