Poslovni broj: Usž-4255/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ines Ojurović, odvjetnica u Opatiji, V. Nazora 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske dozvole, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1065/2024-8 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1065/2024-8 od 24. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24- 02/384, URBROJ: 443-02-04-18-24-4 od 14. lipnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1.Navedenim rješenjem tuženika od 14. lipnja 2024. naređeno je tužitelju, kao vlasniku, uklanjanje bespravno izgrađene nadstrešnice na čeličnim stupovima, zabetoniranih u temeljne stope s čeličnim krovnim nosačima i pokrovom od limenih sendvič ploča, razvijene tlocrtne dimenzije 5,30 m x 9,30 m i zidane pomoćne građevine tlocrtnih dimenzija 2,00 m x 3,00 m, s drvenom krovnom konstrukcijom i limenim pokrovom izvedeno na armirano-betonskoj ploči tlocrtnih dimenzija 3,00 m x 3,00 m, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], Grad Umag, na zemljištu izvan građevinskog područja unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara, na području označeno kao "polivalentni sportsko-rekreacijski centar R7", prema Prostornom planu grada Umaga u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja, uz popratna utvrđenja i posljedice nepostupanja precizirane točkama 2. -7. izreke tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud povrijedio načelo zakonitosti i načelo slobodne ocjene dokaza jer nije savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze niti je koristio sve predložene dokaze. Naglašava se da sud nije proveo očevid na licu mjesta niti saslušao stranku, već je činjenično stanje utvrđivao isključivo na temelju fotografija, a što smatra nedovoljnim za ispravno utvrđivanje naravi spornih objekata. Ukazuje na to da svako ograničavanje prava stranke mora biti nužno i razmjerno cilju koji se želi postići te da upravna tijela moraju primjenjivati mjere koje su za stranku najpovoljnije, što u ovom postupku nije učinjeno.

2.1. Nadalje, tvrdi da sporni objekti (prizemna građevina gotove konstrukcije, nadstrešnica i zidani pomoćni objekt) nisu građevine nastale građenjem , već da se radi o pokretnoj kućici koja je kao gotova konstrukcija postavljena na podložne betonske blokete, a ne o fiksnom sklopu povezanom s tlom. Budući da se radi o pokretnoj kućici, a ne o građenju, tvrdi i da građevinska inspekcija nije bila ovlaštena za postupanje. Također navodi da postavljanje takve kućice na privatnom vlasništvu ne predstavlja zahvat u prostoru za koji je potrebna dozvola, pa stoga nije bilo zakonske osnove za nalog o uklanjanju. Slijedom svega navedenog, smatra da su činjenice pogrešno utvrđene, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno te da je izreka rješenja nejasna ili u suprotnosti s obrazloženjem, što presudu čini nezakonitom. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu te riješiti stvar, a podredno poništiti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku, koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, 10. travnja 2024. nadležni građevinski inspektor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo inspekcijski nadzor, a kojom prilikom je utvrdio da se na terenu nalaze građevine opisane izrekom osporenog rješenja. Uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Umaga utvrđeno je kako se navedena zemljišna čestica nalazi izvan granica građevinskog područja, na području označenom kao "polivalentni sportsko rekreacijski centar – R7" unutar zaštićenog obalnog područja, a izvršenim uvidom u dokumentaciju nadležnog ureda Grada Umaga, utvrđeno je da za građenje predmetnih građevina nije izdana izvršna građevinska dozvola. Spisu predmeta prileži zapisnik sastavljen tom prilikom, kao i fotografije zatečenog stanja.

5.1. Sukladno odredbi članak 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.) tužitelj je dopisom od 13. travnja 2024. pozvan očitovati se na navedeni zapisnik kao i na sve činjenice i okolnosti relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari. Postupajući po navedenom, tužitelj se podneskom od 10. svibnja 2024., sastavljenim putem punomoćnika, u bitnom, očitovao kako izgradnja predmetnih građevina ne zahtjeva građevinsku dozvolu jer iste služe samo u svrhu obavljanja poljoprivrednih radova i poljoprivrednoj namjeni.

6. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, izvan građevinskog područja, već upire na to da se radi o mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, već je kao gotova konstrukcija postavljena na nosače/kotače, stoga da za istu nije potrebno ishođenje akta za gradnju.

7. Međutim, rješenjem tuženika tužitelju nije niti naloženo uklanjanje gotove konstrukcija postavljene na nosače/kotače. Tužitelju je, naime, naređeno uklanjanje nadstrešnice i pomoćne građevine koje se uz nju nalaze , a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, kao i spisu priležeće fotografije, ovaj je Sud suglasan s utvrđenjem da se ovdje, suprotno žalbenim navodima, radi o građevinama kakve ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točka 11. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.). Prema toj odredbi građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

8. Žalbeni navod prema kojem sporni objekti nisu građevine već "pokretne kućice" ili "gotove konstrukcije" koje nisu fiksno povezane s tlom, izravno je u suprotnosti s utvrđenim stanjem na terenu. Naime, iz inspekcijskog nalaza i opisa u izreci pobijanog rješenja, kao i iz spisu priležećih fotografija, proizlazi da je nadstrešnica izgrađena na čeličnim stupovima koji su zabetonirani u temeljne stope, dok je pomoćna građevina izvedena na armirano-betonskoj ploči. Ovakav način izvedbe nedvojbeno ukazuje na to da su predmetne strukture građenjem nastali i s tlom povezani sklopovi, što ih prema članku 3. stavku 1. točki 11. Zakona o gradnji definira kao građevine. S obzirom da iste predstavljaju građevine u smislu navedene zakonske odredbe, to je za njihovu gradnju i prema ocjeni ovog Suda bilo potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju.

9. Kako se, dakle, radi o građevinama, to je neosnovan i žalbeni prigovor da tuženik nije nadležan postupati u ovoj upravnoj stvari jer se nadležnost građevinskog inspektora proteže na sve oblike gradnje i građevinskih radova, kako to proizlazi iz članka 25. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (“Narodne novine”, broj: 115/18., 117/21., 67/23., dalje: ZDI).

10. Neosnovani su i navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na potrebu ishođenja građevinske dozvole. Naime, predmetne građevine se nalaze izvan građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora (1000 metara od obale) i na području koje je Prostornim planom Grada Umaga označeno kao "polivalentni sportsko-rekreacijski centar R7". Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20 i 74/22, dalje: Pravilnik) ne dopušta gradnju ovakvih objekata koji su protivni prostornom planu. Također, ovaj Sud smatra potrebnim pojasniti da osim što predmetna nadstrešnica tlocrtne površine od cca 49 m² (5,30 m x 9,30 m) znatno premašuje dopuštene površine za jednostavne građevine koje se grade bez građevinske dozvole, nije riječ o pomoćnoj građevini koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, a slijedom čega se ista, ne može podvesti pod odredbu članaka 2. stavka 1. točka c) Pravilnika.

11. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokazne prijedloge (saslušanje tužitelja, očevid na licu mjesta), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a ), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši da navedeni dokazni prijedlozi nisu relevantni, jer i po ocjeni ovoga Suda, dokazni prijedlozi, saslušanje tužitelja odnosno očevid na licu mjesta, ne bi doveli do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

12. Zaključno, prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju, time što je naloženo uklanjanje, došlo do ograničenja prava stranke, Sud, također, ocjenjuje neosnovanim. Naime, s obzirom na činjenicu da je tužitelj nesporno gradio protivno prisilnim propisima te da mu je rješenjem naređeno uklanjanje građevina izgrađenih bez odobrenja za gradnju, a imajući na umu da zakonom nisu predviđene druge mjere koje bi u ovoj činjeničnoj situaciji za tužitelja bile povoljnije i kojim bi se mogla postići ista svrha, to po ocijeni Suda osporenim rješenjem kao i presudom prvostupanjskog nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovana.

14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek