Poslovni broj: Usž-3172/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 81, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovne Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HĆ iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, Sukoišanska 43, radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1370/2024-6 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1370/2024-6 od 17. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-08/48, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 19. travnja 2024. Rješenjem, istog suda, točkom I. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora, a točkom II. je naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Solin, KLASA: UP/I-350-05/21-05/000008, URBROJ: 2181/1-11- 00-06/01-23-0018 od 7. ožujka 2023. Tim rješenjem je, po zahtjevu zainteresirane osobe, utvrđeno da građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu , čine k.č.z. [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i dijelovi k.č.z. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana koji čini sastavni dio rješenja.

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu navodeći, u bitnom, da presuda na koju se prvostupanjski sud poziva nije primjenjiva u konkretnom predmetu jer je riječ o različitom činjeničnom stanju. Navodi da je bio onemogućen u dokazivanju svojih tvrdnji, a naročito jer nije izveden očevid. Smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo ranije reagirati ukoliko je smatralo da tužitelj nema ovlast za sudjelovanje u ovom postupku, a ne pustiti ga da pristupi na usmenu raspravu, iskazuje u postupku, dostavlja podneske koji nisu odbačeni i obavlja druge radnje u zaštiti svojeg prava.

2.1. Tvrdi da su prvostupanjskim rješenjem zainteresiranoj osobi „poklonjene“ cijele č.z. [katastarska čestica] i č.z. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a koje čestice ne predstavljaju njezin posjed niti služe gospodarskom iskorištavanju njezine kuće, a da iz dostavljene kopije katastarskog plana čak niti ne proizlazi da je ista tražila cijelu č.z. [katastarska čestica] i cijelu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje na to da predloženim oblikom formiranja čestice ulazi u tuđe dvorište koje je samo tabularno upisano na ime zainteresirane osobe te da se zadire u vlasništvo Republike Hrvatske, a pri čemu dio prijedloga zadire i u put označen kao k. č. br. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina]. Protivno utvrđenju drugostupanjskog tijela tužitelj je pravodobno izjavio žalbu koju je bio ovlašten izjaviti jer je sudjelovao u postupku kao zainteresirana osoba. Nespornim smatra pristupni put do kuće zainteresirane osobe te naglašava da ga zanima jedino objekt, u naravi stara kuća, na drugom dijelu te iste nekretnine, a da je tužiteljica od početnog zahtjeva za „samo“ ostvarivanje prava služnosti puta proširila svoj zahtjev za formiranje parcele sada i na kuću koju tužitelj želi kupiti i za koju je započeo postupak otkupa. Iako ispravno prvostupanjsko tijelo navodi kako se u ovom postupku ne rješavaju imovinsko pravni zahtjevi, prvostupanjskim rješenjem se isključuje tužitelja iz daljnje utrke u kupnji nekretnine na č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te mu se osporava ulazak u svoje dvorište na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.2. Zaključno navodi da su troškovi pogrešno obračunati u visini od 500 bodova, iako je zainteresirana osoba tražila 200 bodova. Slijedom svega navedenog predlaže uvažiti žalbu, poništiti presudu te riješiti predmet na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova spora tužitelju. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti žalbene navode. Pojašnjava da je prvostupanjski sud naveo da je zainteresirana osoba dokazala vlasništvo nad svim česticama, uključujući i k.č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena ozakonjena zgrada, dok je za k.č.z. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u postupku rješavanja imovinskih odnosa. Naglašava da je u takvim okolnostima odobreno utvrđivanje građevne čestice na način kojim se ostvaruje pristup čestice na javnoprometnu površinu. Ukazuje da je pravilno sud naveo kako tužitelj nije vlasnik čestica od kojih se traži formiranje građevne čestice, a što tužitelj niti ne osporava. Tvrdi da je pravilno pozivanje na presudu poslovni broj: Usž-1572/20 od 14. travnja 2022., obzirom da je u toj odluci pojašnjeno da pravni interes za sudjelovanje stranke u postupku ne može biti bilo kakav već mora biti pravni, tj. proizlaziti iz zakona ili biti zakonom zaštićen. Obzirom da se u predmetnom postupku nije rješavalo o tužiteljevom pravu, obvezi ili pravnom interesu to je jasno da tužitelj nije stranka u postupku. U odnosu na pogrešno izračunate troškove postupka pojašnjava da je u odgovoru na tužbu zatražen iznos od 1.000,00 eura, samo da je pogrešno navedeno kako 1.000,00 eura iznosi 200 bodova, a ne 500 bodova, koliko je trebalo stajati. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti te potvrditi prvostupanjsku odluku uz uvećanje troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Iz podataka spisa predmeta da proizlazi da je upravni postupak pokrenut 9. veljače 2021. temeljem zahtjeva zainteresirane osobe radi izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odnosno utvrđivanja zemljišta nužnog za redovnu uporabu sukladno odredbama članka 157., 158. i 159. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 133/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19.). Udovoljavajući zahtjevu tužiteljice, prvostupanjsko je tijelo, za građevinu izgrađenu na k.č.z. [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdilo na način da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čine (cijele) k.č.z. [katastarska čestica], [katastarska čestica] [katastarska čestica] i dijelovi k.č.z. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

8. Prvostupanjski je sud, potvrdio zakonitost rješenja tuženika koji je odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. Ovo uz obrazloženje da prema priloženom katastarskom planu na kojem je ucrtan prijedlog građevne čestice, tužiteljeva kč.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije susjedna nekretnina predloženoj građevnoj čestici, a slijedom čega je pravilno tuženik utvrdio da tužitelj nema status stranke u postupku donošenja rješenja o utvrđenju građevne čestice u smislu odredbe članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju.

9. Prema odredbi članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, koja se , sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi (primjerice, presuda posl.br.: Usž-2027/20 od 15. travnja 2021.), analogno primjenjuje i u postupcima utvrđivanja građevne čestice, stranka u postupku je podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje rješenje, nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se donosi rješenje.

10. Iz uvida u spisu predmeta priležeći katastarski plan nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije vlasnik niti nositelj stvarnih prava na česticama od kojih se formira građevna čestica (k.č.z. [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i dijelovi kč.z. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a čestica koja je u suvlasništvu tužitelja (k.č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ne graniči neposredno s predloženom građevnom česticom. Slijedom ovakvog utvrđenja, to je i po ocjeni ovog Suda zakonito, osporenim rješenjem tuženika, odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja obzirom da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje statusa stranke u konkretnom postupku.

11. Sama okolnost što je tužitelj u prvostupanjskom upravnom postupku iznosio svoje protivljenje opisanom formiranju građevne čestice, ne podrazumijeva stjecanje svojstva stranke u postupku. Naime, pravni interes u svakom pojedinom slučaju mora biti utemeljen na mjerodavnom materijalnom pravu. Budući da tužitelj nije dokazao da bi se pobijanim rješenjem odlučivalo o njegovom subjektivnom pravu ili neposrednom pravnom interesu, tuženik je pravilno ocijenio da tužitelj nema procesnu legitimaciju za izjavljivanje pravnog lijeka te je njegovu žalbu pravilno odbacio kao izjavljenu od neovlaštene osobe.

12. Navodi tužitelja o interesu za kupnju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske (k.č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) također ne predstavljaju pravni interes niti odlučnu činjenicu u ovom postupku. Sam zahtjev za kupnju, za koji nije niti dostavljen dokaz o zaprimanju pri nadležnom ministarstvu, ne stvara stvarna prava na nekretnini koja bi tužitelju dala status stranke u smislu prethodno citirane odredbe članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju.

13. Kraj činjenice da je ovom presudom pravomoćno potvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje statusa stranke u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, ovaj Sud se nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda koji se odnose na sam meritum rješenja o utvrđivanju građevne čestice.

14. Zaključno, Sud je ocijenio neosnovanim prigovore koji se odnose na iznos troška predmetnog spora koji je tužitelj dužan nadoknaditi zainteresiranoj osobi. Naime, zainteresirana osoba je pravovremeno postavila zahtjev za naknadu troška sastava odgovor na tužbu, naznačivši pri tom iznos od 1.000,00 eura. Za navedenu radnju, Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa) propisuje da, u neprocjenjivim predmetima, odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Budući da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, proizlazi da je zatraženi iznos od 1.000,00 eura u potpunosti usklađen s važećom Tarifom. Okolnost što je zainteresirana osoba uz pravilno zatražen novčani iznos (1.000,00 eura), navela 200 umjesto 500 bodova, predstavlja očitu pogrešku u pisanju koja ne utječe na zakonitost odluke o trošku. Stoga kraj činjenice da zainteresirana osoba nije tražila više nego što joj pripada, to je pravilno prvostupanjski sud istoj dosudio trošak u visini zatraženog novčanog iznosa, a koji joj sukladno Tbr. 27. točka 1. Tarife i pripada.

15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

16. Zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu zainteresirane osobe odbijen je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a (točka III. izreke presude) jer u konkretnom slučaju Sud nalazi da odgovor na žalbu zainteresirane osobe nije bio nužan za donošenje odluke u ovom sporu.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek