Poslovni broj: Usž-3920/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković, i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu u tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Puhovac, odvjetnik u Rijeci, Šime Ljubića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB: 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-971/2024-8 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-971/2024-8 od 26. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/373, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-5 od 16. svibnja 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju u roku 15 dana ukloniti prizemnu, zidanu stambenu građevinu, „L“ tlocrtnog oblika, max. tloc. dim. 6.70 x 5.55 m, s dvostrešnom krovnom konstrukcijom, zidanu stambenu građevinu tloc.dim. 5.20 x 4.40 m, s jednostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom natkrivenom valovitim PVC pločama, prizemnu, zidanu građevinu tloc. dim. 2.50 x 2.30 m, s jednostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom natkrivenom valovitim PVC pločama, sa zidom visine 2.00 m, dužine 2.00 m, izgrađenim uz prizemnu građevinu, prizemnu građevinu, drvene konstrukcije, oblika šatora, tloc. dim. 3.90 x 3.30 m, visine sljemena 2.30 m, prizemnu, zidanu građevinu tloc. dim. 3,00x2.80 m, s jednostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom natkrivenom valovitim PVC pločama i dograđenom otvorenom ljetnom kuhinjom tloc. dim. 2.00x1.80 m, a koje se grade izvan granica građevinskog područja, unutar ZOP-a (Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m), na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naselje Bašanija, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole uz stala utvrđenja precizirana točkama 2.-7. izreke.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku jer nije bio obaviješten o provođenju inspekcijskog nadzora niti pozvan da mu prisustvuje. U zapisniku je izričito navedeno da pregledu nije bio nazočan vlasnik, a čime je po ocjeni tužitelja došlo do povrede odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra neživotnim i nelogičnim stav suda da inspektor može samostalno mjeriti nekretninu bez nazočnosti stranke te tvrdi da takva radnja, bez obavještavanja vlasnika, ne predstavlja valjanu dokaznu radnju. Mišljenja je da je takvim postupanjem došlo i do povrede članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama i sudjelovanje u ispitnom postupku sve do donošenja odluke.

2.1. Nadalje, tvrdi da je sud pogrešno zaključio da postupak ozakonjenja nije relevantan za donošenje rješenja o uklanjanju, a pri čemu se poziva na članak 42. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Ukazuje na to da sud tvrdi da legalizacija ne utječe na donošenje rješenja o uklanjanju, već samo na njegovu izvršnost, dok je istovremeno tuženik već donio rješenje kojim se prekida postupak izvršenja upravo zbog postupka ozakonjenja. Navodi da je Sud odbio ključne dokazne prijedloge tužitelja, uključujući očevid na licu mjesta uz vještaka građevinske struke i saslušanje svjedoka, a sve iz razloga što je gradnja na predmetnoj čestici dovršena još 2010. godine te da se na gradilištu ne izvode nikakvi radovi, a što bi vještačenje i potvrdilo.

2.2. Navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučujućim činjenicama niti ih povezuje sa zakonskim normama, što je u suprotnosti s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku i standardima Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naglašava se da je za vrijeme upravnog postupka bio onemogućen izvršiti uvid u spis jer se spis fizički nalazio u Splitu, dok su nekretnina, stranka ( Republika Slovenija) i opunomoćenik (Rijeka/Pazin) dislocirani, a čime mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku. Zaključno tvrdi da bi uklanjanje zgrada koje su u postupku ozakonjenja uzrokovalo tužitelju financijske troškove i gubitak objekata koji za njega imaju afektivnu vrijednost, a sve s obzirom na poodmaklu dob tužitelja i činjenicu da su objekti u procesu legalizacije. Naglašava da prvostupanjski sud, time što nije proveo očevid, nije potpuno utvrdio činjenično stanje. Zaključno ističe da je u uvodu prvostupanjske presude pogrešno navedeno da se spor vodi radi "izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe", što nije predmet ovog postupka. Predlaže žalbu usvojiti, presudu poništiti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je dana 10. travnja 2024. na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od strane građevinskog inspektora proveden inspekcijski nadzor, a kojom prilikom je utvrđeno da se na navedenoj nekretnini grade nekretnine opisane u izreci osporenog rješenja. Spisu predmeta prileži zapisnik sastavljen tom prilikom, kao i fotografije zatečenog stanja. Uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Umaga utvrđeno kako se navedena nekretnina nalazi izvan granica građevinskog područja, na zemljištu rekreacijske namjene unutar ZOP-a, a uvidom u dokumentaciju nadležnog tijela za gradnju utvrđeno je da za građenje predmetnih građevina nije izdana izvršna građevinska dozvola, a da je u odnosu na zgradu a) i zgradu b) u tijeku postupka legalizacije.

7. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23.). Navedenom odredbom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8. Prije svega valja objasniti da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja usmjereni na to da mu je u upravnom postupku bilo onemogućeno sudjelovanje jer nije bio obaviješten o provođenju inspekcijskog nadzora, odnosno da mu je bilo onemogućeno izjasniti o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari.

8.1. Naime, odredbom članka 106. stavka 4. ZDI propisano je da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Stoga propust tuženika da pozove tužitelja na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika.

9. Osim navedenog, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju, suprotno žalbenim navodima, u postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Naime, nakon obavljenog inspekcijskog pregleda (10. travnja 2024.), tužitelju je navedeni zapisnik dostavljen zajedno s prilozima (skica i izmjera građevine, fotografije, izvadak iz zemljišne knjige), uz dopis od 19. travnja 2024. kojim ga se poziva očitovati se o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Postupajući po navedenom pozivu, podneskom od 7. svibnja 2024. potvrdio da je investitor predmetnih građevina, kao i da su izgrađene 2010. godine.

10. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je, suprotno žalbenim navodima, tužitelj imao mogućnost za vrijeme upravnog postupka očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Stoga je jasno da u provedenom upravnom postupku nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

11. Nadalje, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti prigovori tužitelja glede postupka ozakonjenja sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/20., 143/13., 65/17. i 14/19.). Naime, podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od utjecaja je na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, a ne na rješenje kojim se naređuje uklanjanje iste, a kako je to već pravilno obrazložio prvostupanjski sud. U slučaju da se postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, a u slučaju da se postupak pravomoćno završi odbijanjem ili odbacivanjem zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, građevinski inspektor će nastaviti izvršenje rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade. Stoga, ako tužitelj ishodi pravomoćno rješenje o ozakonjenju predmetne zgrade, koje se podudara s opsegom inspekcijskog rješenja, do uklanjanja neće niti doći, a u protivnom postupak će se nastaviti.

12. Što se tiče prigovora da je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno jer sud nije proveo očevid na licu mjesta valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a ), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za provođenje očevida kao i za saslušanje tužitelja, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

13. Neosnovani su navodi tužitelja usmjereni na to da mu je uskraćeno pravo uvida u spis činjenicom da ima adresu prebivališta u [adresa]. Naime, osporeno je rješenje donijela službena i ovlaštena osoba Državnog inspektorata Republike Hrvatske sukladno ovlaštenju iz članaka 32. stavak 3. ZDI-ja, a na čijem području nadležnosti se nalaze predmetne građevine. Kao što je prethodno pojašnjeno, tužitelju je dopisom od 19. travnja 2024. (prije donošenja osporenog rješenja tuženika) dostavljen zapisnik o provedenom nadzoru uz poziv na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 7. svibnja 2024. Osim toga, tužitelj je mogućnost sudjelovanja, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a, imao i za vrijeme upravnog spora na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom 12. lipnja 2025., a koju procesnu mogućnost je, također, iskoristio. Stoga Sud ocjenjuje da je tužitelju pružena stvarna mogućnost očitovanja, kako za vrijeme upravnog postupka, tako i za vrijeme upravnog spora, o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

10. Zaključno se navodi da činjenica što je u uvodu prvostupanjske presude navedena pogrešna naznaka predmeta spora (radi izvršenja rješenja o uklanjanju, umjesto pravilno radi uklanjanja) nije od utjecaja na zakonitost osporene presude. Naime, prvostupanjski sud je u postupku ispitao zakonitost upravnog akta koji je bio predmetom tužbe. Iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je sud ocijenio meritum stvari te zakonitost rješenja o uklanjanju te je činjenično stanje utvrđeno upravo u odnosu na taj akt.

11. Kako su navodi koje tužitelj iznosi u žalbi istovjetni navodima koje je iznosio u tužbi, a osporenom presudom ovi navodi su s valjanim obrazloženjem pravilno odbijeni kao neosnovani, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić