Poslovni broj: Usž-290/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AI, iz [adresa] i Sjeverne Irske, London, Honeybrook Road 87, koju zastupa opunomoćenik Bruno Pelicarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pelicarić & Smerdel d.o.o., iz Zagreba, Gundulićeva 35, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi šutnje uprave u postupku naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2786/2024-8 od 10. listopada 2024. i prijedloga za donošenje dopunskog rješenja, na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2786/2024-8 od 10. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se prijedlog za donošenje dopunskog rješenja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim sudskim rješenjem poslovni broj Us I-2786/2024-8 od 10. listopada 2024., obustavljen je upravni spor pokrenut radi šutnje uprave- nedonošenja rješenja o žalbi tužiteljice u upravnom postupku, dok je točkom II. izreke pobijanog sudskog rješenja naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR.
2. U pravovremenoj žalbi, u kojoj pobija točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, tužiteljica navodi da je potraživala trošak u iznosu od ukupno 4.920,00 EUR za dvije radnje sukladno Tbr. 27. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) jer smatra da se u predmetnom slučaju radi o procjenjivom predmetu, jer je predmet upravnog postupka zbog kojeg je pokrenut upravni spor pravo na naknadu za oduzetu imovinu u ukupnom iznosu od 130.657,99 EUR. Naslovljeni sud je u obrazloženju naveo da tužiteljici nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 EUR s obrazloženjem da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom sukladno članku 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS). Tužiteljica smatra da je sud trebao izrekom odbiti njezin zahtjev za naknadu troška u iznosu koji prelazi dosuđenih 2.500,00 EUR odnosno za iznos od 2.420,00 EUR, stoga prvenstveno predlaže donijeti dopunsko rješenje kojim će se odlučiti o dijelu troška od 2.420,00 EUR o kojem nije odlučeno u izreci osporenog rješenja. Izražava stav da se odredba članka 144. stavka 3. ZUS-a ne treba tumačiti kao da je riječ o neoborivoj presumpciji. Predlaže donijeti dopunsko rješenje i naložiti tuženiku plaćanje preostalog iznosa troška od 2.420,00 EUR, podredno preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti žalbu. Potražuje trošak za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 3.075,00 Eura.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška preko iznosa na koji je imala pravo i koji je sud ocijenio opravdanim i sukladnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
6. Naime, pogrešan je pravni stav tužiteljice da je odredba članka 144. stavka 3. ZUS-a, zbog izraza: “smatra se“ podložna tumačenju smisla i cilja te odredbe. Nasuprot tome riječ je potpuno jasnoj odredbi, koja određuje da su svi sporovi pred upravnim sudovima (upravni sporovi) neprocjenjivi, a što proizlazi iz volje zakonodavca da svima na jednak način omogući pristup upravnim sudovima u kojima se sporovi vode između građana i javnopravnih tijela u vezi s pravima i obvezama koja proizlaze iz propisa javnog prava (iure imperia).
7. Osim toga, konkretni spor je pokrenut radi propuštanja tuženika da u zakonskom roku odluči o žalbi tužiteljice u upravnom postupku pa se takav spor ni na koji način ne može smatrati sporom čija je vrijednost procjenjiva, čak i kad ne bi bilo jasne odredbe članka 144. stavka 3. ZUS-a.
8. Nadalje, tužiteljica pogrešno smatra da je sud trebao izrijekom odbiti nominalni iznos troška na čiju naknadu tužiteljica nema pravo iz naprijed navedenih razloga, koji su točno navedeni i u osporenom sudskom rješenju, jer je izreka točke II . osporenog rješenja jasna i razumljiva, potkrijepljena ispravnim obrazloženjem pa je i taj žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.
9. Tužiteljica nije uspjela s pobijanjem osporenog dijela sudskog rješenja pa , odgovarajućom primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troška za sastavljanje žalbe po odvjetniku, zbog čega je taj zahtjev valjalo odbiti.
10. Također, izreka osporene točke II prvostupanjskog rješenja ne zahtjeva nikakve dopune pa nije osnovan ni prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, jer za takvo što ne postoji pravni temelj ni u činjeničnom stanju niti u odredbi članka 120. stavak 1. ZUS-a, obzirom je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška.
11. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
