Poslovni broj: Usž-3604/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 1A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB 95093210687, radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2398/2024-4 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2398/2024-4 od 21. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-02/85, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 29. kolovoza 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Solin, KLASA: UP/I-350-05/23-01/000009, URBROJ: 2181/1-11/06/24-24- 0013 od 10. svibnja 2024. godine.

1.1. Tim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-350- 05/23-01/000009, URBROJ: 2181/1-11/06/24-23-0009 od 6. srpnja 2023. godine.

2. Protiv osporene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome, drži da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), jer u ovoj upravnoj stvari nije održana rasprava i time tužitelju omogućeno da sudjeluje u upravnom sporu radi daljnjeg obrazlaganja tužbenog zahtjeva i predlaganja dokaza. Osim toga, sud pogrešno smatra da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe članka 142. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., 67/23., dalje: ZPU). Drži da je kao stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole trebao biti pozvan kako bi mu se omogućio uvid u spis predmeta radi izjašnjavanja. S tim u vezi, poziva se na rješenje o nasljeđivanju od 15. travnja 2024. , prema kojem je, kao nasljednik iza pokojnog oca MD (preminuo **.**.2023.), suvlasnik i suposjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.

8. Odredba članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisuje da će nadležno tijelo rješenjem odbaciti prijedlog za obnovu postupka ako utvrdi da nije pravodoban, da nije izjavljen od ovlaštene osobe te ako okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom.

9. Prijedlogom od 15. veljače 2024. tužitelj traži obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole izdane Gradu Solinu za zahvate u prostoru infrastrukturne namjene prometnog i vodno-gospodarstvenog sustava na k. č. [katastarska čestica] i dr., sve k. o. [katastarska općina], navodeći da je, kao jedan od nasljednika iz oca, pok. MD, vlasnik i suposjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega je u predmetnom postupku trebao sudjelovati u svojstvu stranke.

10. Prvostupanjskim rješenjem, koje je ocijenjeno zakonitim od strane tuženika, prijedlog tužitelja je odbačen s obrazloženjem da je lokacijska dozvola izdana za zahvate u prostoru koji neposredno graniče s više od deset nekretnina, slijedom čega je strankama u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole sudjelovanje bilo omogućeno primjenom odredbe članka 142. stavka 1. ZPU-a, kojom je propisano da se za zahvat u prostoru koji neposredno graniči s više od deset nekretnina, stranke radi uvida u spis predmeta pozivaju putem javnog poziva koji se objavljuje na oglasnoj ploči upravnog tijela, odnosno Ministarstva i na elektroničkoj oglasnoj ploči.

11. Nije sporno da se ovdje radi o zahvatu u prostoru koji neposredno graniči s više od deset nekretnina. Međutim, tužiteljev prijedlog za obnovom postupka nije utemeljen na tvrdnji da je neposredni susjed u odnosu na česticu koja je predmet zahvata i izdavanja lokacijske dozvole, već na tvrdnji da je vlasnik i suposjednik jedne od čestica za koju se izdaje lokacijska dozvola (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

12. Iz navedenog razloga, suprotno stavu prvostupanjskog upravnog suda i upravnih tijela, odluka o odbačaju prijedloga za obnovom postupka je utemeljena na pogrešnom tumačenju i primjeni odredbe članka 142. stavka 1. ZPU-a. Naime, neovisno o tome što se radi o zahvatu u prostoru koji neposredno graniči s više od deset nekretnina, (su)vlasnika čestice koja je predmetom takvog zahvata u postupku izdavanja takve lokacijske dozvole treba pozvati poštujući pravila o osobnoj dostavi, a ne javnim pozivom.

13. Međutim, iako tužitelj osnovano navodi da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 142. stavka 1. ZPU-a, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da ti žalbeni prigovori ne utječu na drugačije rješenje ove upravne stvari.

14. Naime, iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da, u konkretnom slučaju, nije bilo mjesta za obnovu postupka iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi, on ili njegov pravni prednik, imali položaj stranke u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole, u smislu odredbe članka 141. stavka 1. ZPU-a, kojom je propisano da je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

15. Ovo stoga što je tužitelj u prilog svojih tvrdnji da je vlasnik, odnosno suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], kao jedne od čestica u odnosu na koju je izdana lokacijska dozvola, dostavio rješenje o nasljeđivanju, dakle nije dostavio valjani zakonom propisani dokaz, (npr. zemljišnoknjižni izvadak i sl.), iz kojeg bi proizlazilo da je njegov prednik u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole bio (su)vlasnik predmetne čestice, a što kod tužitelja kao pravnog sljednika posljedično isključuje mogućnost traženja obnove postupka njezina izdavanja.

16. Stoga, kako iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije dokazao da je ovlašten predlagati obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, odnosno nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj temelji prijedlog za obnovu postupka, to se presuda prvostupanjskog upravnog suda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, ne može ocijeniti nezakonitom.

17. Neosnovan je žalbeni prigovor u vezi povrede odredbe članka 98. stavka 4. ZUS-a, jer tužitelj u tužbi nije tražio održavanje rasprave, a rješenje tuženika je, u konačnici, utemeljeno na pravilno utvrđenom relevantnom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog prava (141. stavak 1. ZPU-a).

18. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

19. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

20. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić