Poslovni broj: Usž-3581/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jure Mlinarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 06195840134, kojeg zastupa službena osoba ĆK, radi ispisa iz registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1548/2023-15 od 4. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1548/2023-15 od 4. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-025-01/23-05/34, URBROJ: 351/07-23-1 od 3. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA: UP/I-034-04/10-01/354, URBROJ: 351/07-23-2 od 21. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ispisom iz registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva, jer tužitelj ima obvezu biti članom komore i posjedovati odobrenje za samostalan rad (licencu), budući da radi na poslovima sanitarnog inspektora u Državnom inspektoratu.
3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda, u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da tužitelj ne pripada kategoriji zdravstvenih radnika, već državnih službenika, te ističe da, sukladno Zakonu o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05. – 141/22.), Zakonu o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21.) i Zakonu o sanitarnoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 113/08., 88/10., 115/18.), tužitelj nije u obvezi ishoditi, niti imati važeće odobrenje za samostalni rad (licencu), već prije svega, tužitelj je obvezan položiti državni stručni ispit. S tim u vezi, poziva se na mišljenje Ministarstva zdravstva od 10. svibnja 2023., KLASA: 152-01/23-03/06, URBROJ: 534-07-1-1/8-23-4, iz kojega proizlazi da Ministarstvu zdravstva nije poznato da je za obavljanje poslova višeg sanitarnog inspektora Državnog inspektorata, prema odredbama Zakona o Državnom inspektoratu i Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata, propisan kakav dodatan uvjet, npr. članstvo u komori ili posjedovanje odobrenja za samostalni rad koje je izdala odgovarajuća komora. Navodi da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na priloženo mišljenje Ministarstva zdravstva. Smatra da ima opravdani razlog za ispis iz komore tuženika u smislu članka 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, a odredbe kojega članka navode da će se ispis iz komore izvršiti ako član ne ispuni uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti. Sve navedeno u ovoj točci žalbe na nedvojben način potvrđuje kako su ispunjene pretpostavke za ispis tužitelja iz predmetne Komore, a posebno jer je i sam tuženik neuspješno pozivao tužitelja na obnovu odobrenja za samostalni rad, te naposlijetku i pokrenuo prekršajni postupak u odnosu na tužitelja, što dovoljno potvrđuje kako tužitelj, kao član, nije ispunio uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti. Nadalje, navodi da, iako opći akti tuženika vođenje prekršajnog postupka radi obavljanja djelatnosti bez odobrenja za samostalni rad navode kao opravdan razlog za ispis iz registra članstva tuženika, odnosno upravo opisano postupanje tužitelja tuženik prekršajno sankcionira, prvostupanjski sud i nadalje prilikom donošenja pobijane odluke postupa kao da tužitelj upravo spomenuti razlog nije niti iznio, kada da isti ne postoji u tužbi. Nadalje, smatra da je samom činjenicom neplaćanja članarine od strane tužitelja ispunjen još jedan razlog za ispis iz registra propisan člankom 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika. Slijedom izloženog, predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači donesenu odluku i odluči na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pozivajući se na mjerodavne odredbe članka 1., 2., 73., 74. i 75. Zakona o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine“, broj 87/09.,dalje: ZDZ) i članka 6. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta usvajanju zahtjeva tužitelja za ispisom iz registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva.
8. Nije osnovan žalbeni navod o nedostatnom obrazloženju pobijane presude jer se obveza obrazlaganja presude ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni relevantni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitom odluku tuženika, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u žalbi.
9. Naime, prema odredbi članka 1. stavka 1. ZDZ-a, tim se Zakonom uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, kontrola kvalitete i stručni nadzor nad radom, između ostalih, i sanitarnih inženjera, a prema članku 2. ZDZ-a, sanitarni inženjeri su zdravstveni radnici i njihova je djelatnost sastavni dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a obavlja se pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Člankom 3. ZDZ-a propisano je da djelatnost sanitarnih inženjera obuhvaća postupke, znanja i vještine potrebne, između ostalog, za provođenje sanitarnog nadzora. Odredbom članka 74. ZDZ-a propisano je da se zdravstveni radnici iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakon koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske, obvezno učlanjuju u Komoru. Prema odredbi članka 73. stavka 2. ZDZ-a, Komora predstavlja i zastupa interese, između ostalih, i diplomiranih sanitarnih inženjera.
10. S obzirom na citirane zakonske odredbe, kraj nespornog utvrđenja da je tužitelj diplomirani sanitarni inženjer koji obavlja poslove sanitarnog inspektora provođenjem sanitarnog nadzora u Republici Hrvatskoj, to je, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno odbijen njegov zahtjev za ispis iz registra obveznih članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva, pri čemu nije od utjecaja činjenica da je tužitelj ujedno i državni službenik, kako je već pravilno istaknuo prvostupanjski sud i javnopravna tijela, budući da tužitelj, kao državni službenik koji u Državnom inspektoratu obavlja poslove sanitarnog inspektora, obavlja i poslove profesije sanitarnog inženjerstva (tako i ovaj Sud u odluci poslovni broj: Usž-2714/2022-2 od 11. studenoga 2022.).
11. Nasuprot shvaćanju tužitelja, sankcije za člana koji ne plaća članarinu ili ne izvršava obveze utvrđene Pravilnikom o pravima i odgovornostima članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika ne mogu se dovesti u vezu s osobnim zahtjevom tužitelja da ga se ispiše iz registra, jer tužitelj obavlja reguliranu djelatnost „sanitarnog inženjerstva“ za koju je nužno biti član Komore, što obvezuje, između ostalog i na plaćanje članarine.
12. Iz mišljenja Ministarstva zdravstva od 10. svibnja 2023., na kojeg se tužitelj poziva, a koje nema obvezujući karakter za sud, ne proizlazi da tužitelj koji je sanitarni inspektor nema obvezu biti članom Hrvatske komore zdravstvenih radnika, već se u mišljenju navodi da dodatne obveze, povrh onih propisanih Zakonom o Državnom inspektoratu, nisu poznate.
13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
