Poslovni broj: Usž-2786/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnice obrta [obrt], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Ždravac, Zagreb, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi odobravanja objekta malog kapaciteta za preradu mesa, papkara i divljači, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-258/2025-9 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-258/2025-9 od 22. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-322-03/24-01/5018, URBROJ: 525-09/572-25-12 od 5. veljače 2025. i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

1.1. Rješenjem tuženika imenovano je stručno povjerenstvo za uvjetno odobravanje objekta malog kapaciteta za preradu mesa papkara i divljači, koji se nalazi na lokaciji [adresa], subjekta u poslovanju s hranom [obrt], obrt za trgovinu i proizvodnju, vlasnice SŽ, ovdje tužiteljice, uz daljnja popratna utvrđenja pobliže navedena u tom rješenju.

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da sud nije uzeo u obzir, odnosno nije cijenio navode tužbe i naknadno dostavljenog podneska. Drži da nije postojala zakonska osnova za imenovanje drugog stručnog povjerenstva u istom upravnom postupku, odnosno da iz odredbe članka 73. stavka 4. Zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja („Narodne novine“, broj: 52/21., dalje: Zakon o službenim kontrolama), pa makar dovede li se, bez osnove, ta zakonska odredba u vezu s procesnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), ne proizlazi ovlaštenje tuženika da, unutar istog postupka, dva puta donosi rješenje o imenovanju stručnog povjerenstva. U konkretnom upravnom postupku odobravanja objekta, službena osoba nije ta koja utvrđuje činjenice, već je to stručno povjerenstvo koje raspolaže potrebnim specijalističkim znanjima i koje o izvršenom pregledu sastavlja zapisnik u kojem predlaže donošenje odluke i taj prijedlog obvezuje službenu osobu koja de facto tehnički vodi upravni postupak. Zakonom su propisana pravila glede sastava tog povjerenstva i o njegovom imenovanju ne odlučuje se zaključkom službene osobe pa se, dakle, radi o specifičnim okolnostima uslijed kojih su, u konkretnom upravnom području, posebnim zakonom propisana drugačija pravila upravnog postupka od onih koja su propisana odredbama ZUP-a. Stručno povjerenstvo je obavilo pregled i utvrdilo odlučne činjenice, a naknadno postupanje javnopravnog tijela je arbitrarno i predstavlja kršenje načela zakonitosti. Osporenim rješenjem nisu obrazloženi razlozi koji bi, u smislu odredbi Zakona o službenim kontrolama, opravdali imenovanje novog stručnog povjerenstva, već je samo utvrđeno da je naknadnim pregledom dokumentacije službena osoba uočila nedostatke u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja tijekom ranijeg pregleda. Smatra da to, sve kada bi i bilo točno, nije zakonita osnova za imenovanje novog stručnog povjerenstva, a posebno je sporno što službena osoba, koja nije dovoljno stručna i nije nazočila pregledu objekta, preispituje činjenična utvrđenja zakonito imenovanog stručnog povjerenstva koje je obavilo pregled objekta. Ističe da se odluka o imenovanju novog stručnog povjerenstva ne može opravdati naknadnim utvrđenjima tog povjerenstva o navodno utvrđenim nedostacima na objektu tužiteljice. Zaključno, navodi da joj je povrijeđeno pravo na javnu objavu presude jer, bez osnove i odgovarajuće obavijesti, ročište za objavu presude nije održano u zakazanom terminu u kojem je za tužiteljicu pristupio zamjenik opunomoćenika, već je, bez opravdanog razloga, održano bez prisutnosti zamjenika opunomoćenika naknadno s bitnim zakašnjenjem. Slijedom svega navedenog, predlaže ukinuti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje pri navodima iznesenima u osporenom rješenju, odgovoru na tužbu i na ročištu od 15. svibnja 2025. godine. U bitnome, navodi da je na temelju podnesenog zahtjeva tužiteljice, rješenjem od 30. listopada 2024., osnovano stručno povjerenstvo koje je 2. prosinca 2024. obavilo pregled objekta i utvrdilo da predmetni objekt udovoljava svim propisanim zahtjevima i ima pripremljenu dokumentaciju, slijedom čega je predloženo izdavanje rješenja o uvjetnom odobrenju objekta. Međutim, uvidom u spis i provedenom analizom dostavljene dokumentacije tužitelja, tuženik je zaključio da navedenim zapisnikom činjenično stanje nije točno i potpuno utvrđeno te je potrebno dodatno utvrditi bitne okolnosti, odnosno izvršiti novi pregled predmetnog objekta. Stoga je osnovano novo stručno povjerenstvo, ovdje osporenim rješenjem od 5. veljače 2025. godine. To povjerenstvo je 18. veljače 2025. izvršilo očevid u predmetnom objektu, nakon čega je rješenjem tuženika od 19. veljače 2025. obustavljen postupak odobravanja predmetnog objekta, a protiv tog rješenja tužiteljica nije pokrenula upravni spor. Navodi da je obavljanje novog očevida bilo neophodno u svrhu sprečavanja ugroze javnog interesa i dovođenja u pitanje udovoljavanja zahtjevima higijene hrane obavljanjem djelatnosti u predmetnom objektu, kako je tuženik isticao i na ročištu održanom 15. svibnja 2025. godine. Po donošenju rješenja od obustavi postupka od 19. veljače 2025., tužiteljica je podnijela novi zahtjev za odobravanje predmetnog objekta koji je pozitivno riješen u korist tužiteljice rješenjem tuženika od 10. travnja 2025. te je objekt započeo s radom.

Slijedom naprijed navedenog, predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za prvo odobravanje objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, o kojem zahtjevu se odlučuje primjenom odredbe članka 73. Zakona o službenim kontrolama.

7. Prema odredbi članka 73. stavka 4. Zakona o službenim kontrolama, ministarstvo nadležno za poljoprivredu, nakon zaprimanja urednog zahtjeva, donosi rješenje o osnivanju stručnog povjerenstva koji obavlja prvi pregled objekta, o čemu sastavlja zapisnik i u slučaju da objekt udovoljava ili ne udovoljava propisanim uvjetima (u pogledu infrastrukture i opreme, pripremljene dokumentacije za provedbu sustava samokontrola temeljenih na načelima HACCP sustava), donosi prijedlog za uvjetno odobrenje objekta, odnosno prijedlog za odbacivanje zahtjeva, koji prijedlozi se dostavljaju ministru nadležnom za poljoprivredu, koji, prema odredbi članka 73. stavka 6. istog Zakona, na temelju zapisnika i prijedloga stručnog povjerenstva donosi rješenje o uvjetnom odobrenju objekta na rok od tri mjeseca koji se upisuje u Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla ili donosi rješenje o obustavljanju postupka odobravanja objekta.

8. Primjenom citirane odredbe članka 73. stavka 4. Zakona o službenim kontrolama, a u postupku pokrenutom po zahtjevu tužiteljice, ovdje osporenim rješenjem od 5. veljače 2025., tuženik je osnovao (novo) stručno povjerenstvo, sa zadatkom da u postupku odobravanja predmetnog objekta utvrdi da li taj objekt udovoljava odredbama propisa o hrani vezano za infrastrukturu, opremu i pripremljenu dokumentaciju za provedbu sustava samokontrola temeljenih na načelima HACCP sustava, iz čega proizlazi da tim rješenjem nije odlučeno o zahtjevu.

9. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZUS-a, cilj toga Zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela.

11. S obzirom na navedeno, osporeno rješenje, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, nije pojedinačna odluka kojom je odlučeno o pravu tužiteljice na obavljanje djelatnosti proizvodnje hrane životinjskog podrijetla u predmetnom objektu, već se radi o odluci procesne naravi koju je moguće osporavati protiv odluke o glavnoj stvari (rješenje od 19. veljače 2025.), što tužiteljica, prema podacima spisa predmeta, nije učinila.

12. Stoga je, po ocjeni ovog Suda, unatoč osporenim rješenjem pogrešno danoj uputi o pravnom lijeku, temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 6. ZUS-a, tužbu valjalo odbaciti jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora. No navedeni propust prvostupanjskog suda, obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen, ne utječe na drugačije rješenje ove upravne stvari.

13. Zaključno, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ročište za objavu presude održano, odnosno presuda javno objavljena. Sukladno odredbi članka 121. stavka 5. ZUS-a, ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene odnosno jesu li pristupile na ročište, pa stoga nisu osnovani niti od utjecaja žalbeni prigovori istaknuti u kontekstu osporavanja pravilnosti održanog ročišta za objavu presude.

14. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS- a, pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a ujedno je iz istog razloga odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić