Poslovni broj: Usž-243/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović-Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, Matije Divkovića 28, protiv tuženika Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/V, OIB: 07132269553, radi utvrđenja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2360/2024-7od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2360/2024-7 od 27. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/II-363-03/24-01/22, URBROJ: 238-11-03/2-24-1 od 2. travnja 2024. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, razvoj i projekte Europske unije, Referade za imovinsko-pravne poslove i upravljanje imovinom Grada Samobora, KLASA: UP/l-363-03/22-01/721, URBROJ: 238-27-03-02/01-22-1 od 31. svibnja 2022. godine. Potonjim rješenjem utvrđena je visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa] , korisne površine 27,38 m , u mjesečnom iznosu od 232,73 kuna, odnosno u godišnjem iznosu od 2.792,76 kuna, te je određeno da je navedeni iznos obveznik dužan plaćati od 1. travnja 2022. godine pa nadalje.
3. Tužitelj, koji je vlasnik odnosnog prostora, osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih razloga. Tvrdi da se radi o stanu za koji je uvijek, kao vlasnik, plaćao komunalnu naknadu, a ne radi se o poslovnom prostoru, jer iako je odvjetnik i ima registriranu odvjetničku pisarnicu na ovoj adresi, predmetni prostor je zemljišno-knjižno upisan kao stan. Osporava visinu utvrđene komunalne naknade i s tim u vezi način korištenja ovog stana, jer to nije nikada utvrđivano. Predlaže povodom žalbe predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijanu presudu.
4. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud osporenom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
7. Naime, iz podataka spisa proizlazi da na adresi [adresa], tužitelj ima prijavljeno sjedište odvjetničkog ureda od 1. srpnja 2013., odnosni prostor ima 27,38 m[2] pa je komunalna naknada utvrđena za poslovni prostor sukladno članku 7. Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] („Službene vijesti Grada Samobora“, broj: 02/21.), koja određuje da se za poslovne prostore u kojima se obavlja odvjetnička djelatnost primjenjuje koeficijent namjene 10,00. Stoga je iznos utvrđene naknade u mjesečnom i godišnjem iznosu ispravno utvrđen.
8. Tužitelju je sporno što je u zemljišnim knjigama navedeno da se radi o stanu, a ne o poslovnom prostoru. Međutim, za pravilno utvrđenje činjenice o kojoj ovisi visina izračuna komunalne naknade bitan je način korištenja prostora za koji postoji obveza plaćanja. Kako u konkretnom slučaju tužitelj u prostoru na adresi [adresa], ima registrirano sjedište svoje poslovne djelatnosti, proizlazi nesporno da se prostor ne koristi u namjeni koja je u javnim registrima navedena, već je to poslovni prostor u kojem je sjedište poslovne djelatnosti tužitelja.
9. Kako se pak, prema odredbi članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20.), komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti te neizgrađeno građevinsko zemljište, a obveznici su vlasnici ili korisnici tih nekretnina, proizlazi da je u upravnom postupku i sporu ispravno utvrđena visina komunalne naknade u konkretnom slučaju.
10. Upravo iz činjenice da je u odnosnom prostoru registrirano sjedište odvjetničkog ureda, a radi se o djelatnosti koja se smatra poslovnom djelatnosti, proizlazi da prostor u kojem se obavlja odvjetnička djelatnost predstavlja poslovni prostor (presuda Usž- 2228/2021-2 od 16. srpnja 2021.).
11. Pravilna je odluka o trošku iz pobijane presude jer tužitelj u upravnom sporu nije uspio pa nema pravo na naknadu troška.
12. Zbog navedenog, žalbeni prigovori nisu osnovani te je Sud, pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
