Poslovni broj: Usž-3981/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Ivanić-Grada, Ivanić-Grad, Park hrvatskih branitelja 1, OIB: 52339045122, kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Dianić, odvjetnik iz Ivanić- Grada, Savska 28, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiran ih osoba JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, Zagrebačka 17, te Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 1, OIB: 96292040276, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3193/2023-16 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3193/2023-16 od 17. srpnja 2025.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3193/2023-16 od 17. srpnja 2025., te se nalaže tužitelju da u roku 60 dana od dana dostave ove presude zainteresiranoj osobi, JM, nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/43, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-06 od 9. ožujka 2023. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora (točka II. izreke), te se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi JM nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000 €, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude (točka III. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Ivanić-Grad, KLASA: UP/I-942-01/20-02/02, URBROJ: 238/1-18-12-05/2-21-42 od 2. prosinca 2021., kojim se izrijekom opisane nekretnine (oranice), vraćaju u vlasništvo podnositelju zahtjeva CM (pravnom predniku zainteresirane osobe JM), sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da sud nije uzeo u obzir niti jedan tužbeni navod niti je obrazložio zbog kojih to točno razloga odbija tužbeni zahtjev odnosno zašto ne prihvaća dokazne prijedloge tužitelja istaknute tijekom postupka. Pobija i odluku o trošku upravnog spora, jer je sud naložio tužitelju da zainteresiranoj osobi JM (u presudi je pogrešno navedeno UM) nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000 €, pri čemu n ije naveo za koje ročište priznaje trošak niti za koje podneske priznaje 500 bodova. Naime, zainteresirana osoba je predala dva podneska, i to od 15. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025., za koje podneske mu se ne može priznati 500 bodova, jer se isti odnose samo na dokazivanje legitimacije za status zainteresirane osobe, a ne iznosi se bilo što relevantno za upravni spor. Nadalje, ističe da su prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje neosnovani glede oznake i opisa čestica koje se vraćaju u naturalni povrat, jer, primjerice, u prvostupanjskom rješenju je navedeno da se vraća kč. [katastarska čestica], oranica, površine 1248 m[2] , i to u dijelu 9/1248, ali takva oznaka nekretnine protivna je stanju zemljišnih knjiga, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev bez da je provjerio točnu oznaku i površinu nekretnine. Smatra da je prvostupanjski sud odbio tužbu tužitelja bez razloga i objašnjenja jer je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a to iz razloga jer u konkretnoj pravnoj stvari ne postoje uvjeti za naturalni povrat. Upire na vještačke nalaze vještaka Miroslava Miheleca i vještaka Branka Čurića (kojima je tužitelj prigovorio), te navodi da je u prvostupanjskom upravnom postupku predložio novo geodetsko i građevinsko vještačenje o svom trošku radi utvrđenja odlučnih činjenica, s obzirom da imenovani vještaci nisu izvršili vještačenje sukladno pravilima struke. Nastavno u žalbi tužitelj iznosi kronologiju predmetnog postupka, nakon čega smatra očitim da zemljište koje je predmet povrata, i to bivše kč. br. [katastarska čestica], temeljem važećih prostornih planova i izdanih lokacijskih dozvola te provedene parcelacije, predstavlja zemljište koje je privedeno namjeni u cijelosti, a što se ogleda i u činjenici da radnja parcelacije sukladno prostornom planu predstavlja činjenicu privođenja namjeni. Iz navedenog proizlazi da ne postoji zemljište u onom obliku kako je to bilo prilikom deposedacije te da se isto, tek na temelju prostornih planova Grada Ivanić-Grada, nalazi u građevinskoj zoni, dok je ranije u trenutku deposediranja bilo poljoprivredno zemljište, što je također dokaz privođenja nekretnina namjeni. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra osporenu presudu neosnovanom, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, te tuženika i zainteresiranu osobu obvezati da mu nadoknadi trošak upravnog spora , kao i trošak sastava ove žalbe, sve u iskazanim iznosima.

3. Tuženik i zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba JM, u odgovoru na žalbu , u bitnom ističe da je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana, a što nastavno detaljnije pojašnjava pozivajući se na odredbu članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. -dalje u tekstu: Zakon o naknadi), kao i na provedena vještačenja i utvrđeno činjenično stanje, iz kojih proizlazi da je tužitelju bila pružena mogućnost sudjelovanja u postupku ispitivanjem vještaka te da predmetne nekretnine nisu privedene namjeni. Upire na sudsku praksu u odnosu na stav što se smatra pripremom zemljišta za izgradnju, a pod kojom se ne podrazumijeva samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinsko-pravnih radnji. Dodaje da oduzeto zemljište nije nestalo, već je raspoređeno između različitih izrijekom opisanih čestica koje su promijenile broj, s tim da je vještak Branko Čurić utvrdio da površina oduzetih čestica odgovara površini dijelova ranije navedenih čestica. Smatra zakonitom i odluku o troškovima spora te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti, uz naknadu iskazanog troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na meritum ovog spora, dok je u odnosu na odluku o troškovima djelomično osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je ispravno zaključio da se ovdje radi o zemljištu oduzetom primjenom Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj: 54/80.), dakle o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje, u odnosu na novoosnovane čestice navedene u izreci prvostupanjskog rješenja, nije privedeno namjeni u smislu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, a što ima za posljedicu povrat opisanog zemljišta u vlasništvo ovlašteniku naknade.

9. Pritom je već tuženik u osporenom rješenju dao detaljnu i argumentirano obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za vraćanje u vlasništvo predmetnog zemljišta, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je osnovano prihvatio i prvostupanjski sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku (očevidi, saslušanje stranaka, vještačenje i dr.) i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

10. S obzirom na navedeno, i po ocjeni ovoga Suda, činjenica da su, od oduzimanja, predmetne čestice (3331/2 i 3332/1) mijenjale površinu i oblik (te time dobile i nove oznake) ne daje mjesta zaključku da je Grad Ivanić-Grad izvršio do dana donošenja Zakona o naknadi pripremu za izgradnju koja bi isključivala naturalni povrat kao oblik naknade. Ovo osobito u konkretnom slučaju u kojem je predmetno zemljište deposedirano kao neizgrađeno građevinsko zemljište i dodijeljeno pravnom predniku tužitelja na korištenje temeljem Zakona o građevinskom zemljištu, u svrhu komunalnog opremanja s namjerom formiranja stambenog bloka „Poljana“, koja svrha nije ostvarena, jer je predmetno zemljište do donošenja Zakona o naknadi bilo neizgrađeno, bez izvedene infrastrukture, dakle, nije bilo privedeno namjeni niti pripremljeno za izgradnju na način propisan zakonom.

11. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute tijekom upravnog postupka i u tužbi, a koje je pravno relevantnim razlozima otklonio već prvostupanjski sud, pozivajući se pritom i na sudsku praksu izraženu u odnosu na pripremu zemljišta za izgradnju.

11.1. Kod toga, a u odnosu na prigovor da su oduzete čestice pripojene drugima te nisu podobne za povrat, valja istaknuti da se, temeljem članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, oduzeta imovina (zemljište) vraća prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, čemu je ovdje udovoljeno.

12. Slijedom izloženog, neosnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba upravnog spora koja se ogleda u tome što prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge u vezi vještačenja i saslušanja, jer, sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, zbog čega izvođenje tih dokaza, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari, kraj već provedenih dokaza tijekom postupka koji upućuju na zakonitost osporenih odluka. 13 U odnosu na osporavanje upravnih rješenja glede oznake i opisa čestica, na koje tužitelj ukazuje prvi puta tek u žalbi pozivajući se pritom na priloženi zemljišnoknjižni izvadak (od 20. kolovoza 2025.), napominje se da, sukladno članku 130. stavku 3. ZUS-a, u žalbi nije moguće iznositi nove činjenice, slijedom čega ovaj Sud navedeni prigovor nije posebno razmatrao.

14. Kraj takvog stanja stvari, a imajući u vidu dokaze koji prileže svezu spisa, kao i činjenicu da tužitelj i u žalbi ponavlja prigovore istaknute u tužbi i tijekom upravnog postupka, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer je osporena presuda u meritumu donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

15. S obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to Sud nalazi ispravnom i odluku kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

15.1. Međutim, tužitelj osnovano prigovara opravdanosti troška dosuđenog zainteresiranoj osobi JM za sastav podnesaka od 15. svibnja i 18. lipnja 2025., koji se, i po ocjeni ovoga Suda, ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Naime, podneskom od 15. svibnja 2025., opunomoćenik zainteresirane osobe je, na poziv suda, dostavio obavijest o smrti ovlaštenika naknade CM, kojoj je priloženo rješenje o nasljeđivanju, a koju obavijest je odvjetnik bio dužan i sam dostaviti (već po nastupu te činjenice), osobito imajući u vidu da je imenovani umro **.**.2024., a sud je za njegovu smrt saznao tek na raspravi održanoj 10. travnja 2025., i to temeljem izjave opunomoćenika tužitelja danoj na toj raspravi. Podneskom pak od 18. lipnja 2025. opunomoćenik zainteresirane osobe je obavijestio sud da nasljednik JM preuzima ovaj spor, a što je mogao izjaviti i na raspravi održanoj 3. srpnja 2025., za koju mu je, kao i za odgovor na tužbu, osnovano dosuđen trošak. Stoga je ovaj Sud ocijenio da, s obzirom na uspjeh u sporu, zainteresirana osoba ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku , koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na raspravu (održanu 3. srpnja 2025.), za svaku radnju 1.000 €, što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.500 €, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe ocijenjen neosnovanim, jer se ne radi o opravdanom trošku.

16. U odnosu na zahtjeve tužitelja i zainteresirane osobe JM za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom, i to u odnosu na odluku o trošku kao akcesornom zahtjevu koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, dok se u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe ocjenjuje da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, jer je njime zainteresirana osoba ponovila izjave dane već tijekom postupka i u osporenim aktima pa je, u smislu članka 147. stavka 2. ZUS- a, a uvažavajući razmjer uspjeha u žalbenom postupku, ovaj Sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., te članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović