Poslovni broj: Usž-3006/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FA, [adresa], Finida, Segetska ulica 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, 8. ožujka 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1630/2024-7 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1630/2024-7 od 19. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/525, URBROJ: 443-02- 01-17-24-4 od 14. svibnja 2024. godine.
2. Rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije postupio po inspekcijskom rješenju o uklanjanju građevina izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], KLASA: UP/I-362-02/24-02/525, URBROJ: 443-02-01-12- 24-8 od 12. rujna 2024., odnosno da nije u ostavljenom roku uklonio tim rješenjem opisane građevine, izgrađene bez građevinske dozvole na zemljištu izvan građevinskog područja, na području označenom, prema Prostornom planu grada [adresa], kao „ostalo poljoprivredno tlo - šume i šumsko zemljište", radi čega se pristupa prisilnom izvršenju tog rješenja putem treće osobe, sve na način i pod uvjetima iz rješenja tuženika.
3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovih prigovora na zakonitost rješenja o uklanjanju predmetnih građevina u ovom sporu, obzirom da to rješenje nije pravomoćno. Smatra da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj upravni spor, jer je zakonitost rješenja o uklanjanju prethodno pitanje u odnosu na ovaj predmet. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6 Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 12. rujna 2024., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje objekata izgrađenih bez odobrenja za gradnju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dvije građevine za povremeni boravak i jedna pomoćna građevina), postalo izvršno, i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužitelju, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. dalje ZUP).
8. Tužitelj žalbom ne osporava odlučnu činjenicu da nije uklonio sve prijeporne građevine niti uopće iznosi prigovore koji se odnose na izvršenje (članak 139. stavak 4. ZUP-a), već smatra da zakonitost rješenja o izvršenju može osporavati prigovorima koji se odnose na zakonitost nepravomoćnog rješenja koje se izvršuje.
9. Međutim, prigovore koji se odnose na zakonitost i pravilnost rješenja o uklanjanju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim, obzirom da ih je tužitelj mogao jedino iznositi u tom postupku, a ne tijekom postupka koji se odnosi na njegovo izvršenje. S tim u vezi valja reći da je uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno da je tužitelj protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju građevina, koje je ovdje izvršni naslov, podnio tužbu koja je odbijena presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I- 929/2024-6 od 3. srpnja 2025., a žalba izjavljena protiv te presude prvostupanjskog suda odbijena je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-3912/2025-2 od 19. veljače 2026., čime je to rješenje postalo i pravomoćno.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
