Poslovni broj: Usž-3783/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Udruge za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, Osijek, Opatijska 26F, OIB: 18821819432, kojeg zastupa opunomoćenik Dino Vukušić, odvjetnik iz Osijeka, Europske avenije 3/I, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Osijek, Osijek, Šetalište kardinala F. Šepera 6, radi obustave postupka utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 993/2024-10 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-993/2024-10 od 23. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-345-19/24-02/9, URBROJ: 530- 04-13-24-2 od 11. lipnja 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika obustavlja se postupak utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje građevine neodređene namjene, centar za posjetitelje Drave i Dunava – plutajući objekt, prikazan u projektu br. 73/2212 OIPZ, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe kako prvostupanjski sud ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg smatra da je rješenje tuženika osnovano u svih pet točaka od kojih se sastoji, a koje nemaju temelja niti u jednoj zakonskoj odredbi. Upravo tuženik je na raspravi pred prvostupanjskim sudom naveo kako je pogrešno u svom rješenju točkom 4. uvjetovao tužitelja kada je naveo da je njegov objekt na nedovoljnoj sigurnosnoj udaljenosti od njihovog pristaništa, te je čak netočno naveo naziv i svojstva svog objekta. Ukazuje da je u prilog svojim tvrdnjama dostavio i očitovanje tuženika iz kojeg proizlazi da objekt P-77, na koji se poziva tuženik, nije registriran niti otvoren kao pristanište, a takav dokaz prvostupanjski sud nije niti naveo, niti ocijenio u obrazloženju presude. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio ocjenjujući da je tuženik otklonio sve prigovore tužitelja, jer je upravo sud morao utvrditi da li je osporeno rješenje u cijelosti i u svim svojim navodima zakonito i utemeljeno. Nastavno, kratko iznosi sadržaj osporene presude pod točkama 6., 7. i 7.1., pri čemu se osvrće na Generalni urbanistički plan Grada Osijeka (dalje u tekstu: GUP), koji je u članku 25. uvrstio projekt tužitelja – "na potezu od r.km 21+810 do r.km 22+150 (Centar za posjetitelje Drave i Dunava s pristaništem)", a koji GUP je zakonit, o čemu se očitovao i Grad Osijek, iz čijeg dopisa proizlazi da u postupku javnog uvida nije bilo primjedbi od strane javnopravnih tijela, pa ni od Lučke kapetanije koja je bila pozvana na uvid. Ukazujući na kartografski prikaz, Isječak iz GUP-a (prikazan na str. 11 Idejnog projekta), zaključuje da tužiteljeva oznaka za plutajući objekt s pristaništem iz GUP-a nije u stvarnosti zauzeta postojanjem skele u vlasništvu Grada Osijeka i skelnog prijelaza KOMPA, kako to paušalno i netočno navodi tuženik, dok prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje zašto je vjeru poklonio tuženiku, a ne materijalnom dokazu iz kojeg proizlazi suprotno. Drži da je, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, postojeća bitva dovoljna za vezivanje predmetnog objekta, a na koji prigovor prvostupanjski sud također nije odgovorio. Smatra da nije napravljen ni proceduralni propust, na koji upućuje tuženik u odnosu na izradu prometno - tehnološkog elaborata, jer članak 161. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda ("Narodne novine", broj: 144/21.) propisuje da se prometno-tehnološki elaborat radi prije građevinske dozvole, a ne u fazi lokacijske dozvole, u kojoj se tužitelj nalazio u trenutku odbijanja od strane tuženika. Sve i da su navodi tuženika u odgovoru na tužbu točni, isti su dani bez ikakvog utemeljenja u materijalnoj dokumentaciji te su suprotni izreci osporenog rješenja, radi kojeg se vodi ovaj upravni spor. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te presudom riješiti stvar.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Prije svega, a suprotno navodima žalbe, Sud nalazi da obrazloženje osporene presude sadrži sve propisano odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a, te da su razlozi za donesenu odluku dostatni, jasni i u korelaciji s izrekom presude.

7. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud uputio na obrazloženje osporenog rješenja, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i argumentirano obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da u konkretnom slučaju utvrđivanje zatraženih posebnih uvjeta nije moguće prema posebnim propisima, a koje razloge je, zbog nepotrebnog ponavljanja, osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na odredbama mjerodavnog materijalnog prava , i to Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda, Uredbe o tehničko -tehnološkim uvjetima za luke i uvjetima sigurnosti plovidbe u lukama i pristaništima unutarnjih voda ("Narodne novine", broj: 32/09.) i Pravilnika o plovidbi na unutarnjim vodama ("Narodne novine", broj: 138/15.) na koje se tuženik izrijekom i pozvao.

9. Nadalje, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da bi izvedbom predmetnim projektom planiranog zahvata došlo do povreda odredbi pozitivnih propisa iz domene unutarnje plovidbe, te da bi se zbog predimenzioniranosti plutajućeg objekta ugrozila sigurnost plovidbe, slijedom čega su ostvareni uvjeti iz članka 136. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.) i članka 82. stavka 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) za obustavu utvrđivanja posebnih uvjeta u odnosu na zahvat prikazan priloženim projektom.

10. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi usmjereni na primjenu odredaba GUP-a, jer okolnost da je tim Planom na predmetnom području (potezu od r.km. 21+80 do r.km. 22+150) planiran opisani zahvat ne znači sama po sebi da se projektom prikazani zahvat mora odobriti u opisanim dimenzijama i namjeni, osobito imajući u vidu da GUP-om nisu točno opisane dimenzije planiranog zahvata, već je određena zona u kojoj se takav zahvat može izvesti. Osim toga, za napomenuti je da tuženik (Lučka kapetanija Osijek) uopće nije ovlašten utvrđivati usklađenost predloženog zahvata s prostorno-planskim dokumentom, već je to u nadležnosti javnopravnog tijela koji vodi postupak izdavanja lokacijske/građevinske dozvole. Dužnost tuženika je, naime, utvrditi posebne uvjete i mjere pod kojima se, s osnova posebnih propisa iz njegove nadležnosti, može ostvariti planirani zahvat, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

11. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđeno u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, a što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. S obzirom da je tužbeni zahtjev osnovano odbijen, to Sud nalazi pravilnom i odluku o trošku, jer tužitelj, koji je spor izgubio, nema pravo na naknadu troškova spora sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović