Poslovni broj: Usž-4403/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Igor Vlašić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 36, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Vukovarska 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: 96351974803, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, radi naknade za zemljište, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1129/2024- 12 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju točke I. i III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1129/2024-12 od 11. srpnja 2025.
II. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1129/2024-12 od 11. srpnja 2025. i odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/23-01/168, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 18. travnja 2024. i rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I- 943-02/22-01/13, URBROJ: 2125-06-23-11 od 19. travnja 2023. (točka I. izreke), nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi Republici Hrvatskoj naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 € u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka II. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora (točka III. Izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 19. travnja 2023., kojim se odbija njezin zahtjev za isplatu naknade radi izvlaštenja dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (stjenovita obala) površine 12.235 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je javnim ispravama dokazala kako je ona, a prije toga njezini pravni prednici, imala pravo vlasništva predmetne nekretnine još od 1878. godine, a koja čestica je pripojena novoosnovanoj čestici zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je upisano pomorsko dobro. Upire na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19. – dalje u tekstu: ZPDML) te na članak 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19. – dalje u tekstu: ZION), nakon čega zaključuje da su tužiteljica odnosno njezini prednici bili u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetne nekretnine prije stupanja na snagu ZPDML- a, kao i Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 17/94.), iz čega nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina nije smatrana pomorskim dobrom u vrijeme kada ju je tužiteljica stekla. Nadalje, smatra kako tuženik nije uzeo u obzir niti odredbu članka 118. stavka 1. ZPDML-a, koju sadržajno citira, dodajući da iz propisa kojima je uređeno pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj jasno proizlazi da se pravo vlasništva osoba koje su valjano stekle pravo vlasništva može eventualno brisati uz upis pomorskog dobra samo uz isplatu naknade sukladno propisima o izvlaštenju. Drži pogrešnom i odluku o trošku, jer za priznavanje zahtjeva zainteresirane osobe, koju u upravnom sporu zastupa Županijsko državno odvjetništvo, nije bilo na zakonu utemeljene osnove. To iz razloga jer zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, a niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, nije navela ništa što već nije navelo prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u pobijanim rješenjima, zbog čega smatra kako sama činjenica da u postupku sudjeluje zainteresirana osoba ne znači da istoj pripada pravo na troškove postupka, već osnovanost zahtjeva treba procijeniti imajući u vidu opravdanost takvog zahtjeva, pri čemu upire na odluku ovoga Suda s tim u vezi. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno , poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je predmetni dio nekretnine (za koji tužiteljica traži naknadu) utvrđen pomorskim dobrom temeljem Uredbe o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra ("Narodne novine", broj: 8/04. i 82/05.) i rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstva za granice, KLASA: UP/I- 342-01/06-01/10, URBROJ: 530-04-06-2 od 23. lipnja 2006., o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], od uvale Koromačina do uvale Tatinja , u opisanim koordinatnim točkama, a koje činjenice tužiteljica žalbom niti ne osporava.
7. Prema pak odredbi članka 118. stavka 5. ZPDML-a, ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom, na taj dio pomorskog dobra primijeniti će se odredbe o izvlaštenju.
8. Iz navedenog slijedi da se ovdje radi o utvrđivanju, a ne o proširenju granice pomorskog dobra, a što, i po ocjeni ovoga Suda, čini zapreku određivanju naknade u smislu članka 58. ZION-a, na koju okolnost su se pravno relevantnim razlozima osvrnuli već i tuženik i prvostupanjski sud, osnovano otklanjajući prigovore tužiteljice koje ponavlja i u žalbi. Pritom se prvostupanjski sud, osim na ovosudnu praksu, dodatno pozvao i na više revizijskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje potvrđuju osnovanost stajališta zauzetog u osporenoj presudi, a prema kojem u situaciji u kojoj nije pokrenut postupak izvlaštenja, o kakvoj se ovdje radi, prijašnji vlasnik može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti pravo na naknadu za oduzeto zemljište.
9. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe u odnosu na meritum predmetne upravne stvari. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljica pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u biti svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješenje ove stvari.
10. Sud, međutim, nalazi osnovanim prigovore tužiteljice kojima osporava odluku o dosuđenom trošku zainteresiranoj osobi, ovdje Republici Hrvatskoj, jer, prema podacima sveza spisa, zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu nije iznijela ništa novo što već nije navedeno u osporenim upravnim aktima, zbog čega ovaj Sud trošak sastava tog podneska ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, radi čega je u tom dijelu žalbu tužiteljice usvojio te je poništio točku II. izreke osporene presude i odbio zahtjev zainteresirane osobe za naknadu zatraženog troška.
11. U odnosu na zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužiteljica nije uspjela sa žalbom protiv presude kojom je odlučeno o meritumu ove stvari, već samo u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak spora zainteresiranoj osobi pa, imajući u vidu razmjer uspjeha u žalbenom postupku, sukladno članku 147. stavku 2. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da u takvoj situaciji svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka, radi čega je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i stavka 2., te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
