Poslovni broj: Usž-3935/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Plitvice Đogaš d.o.o., Split, Pod Kosom 40, OIB: 65688097699, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Rufati j.t.d., Zagreb, Ulica Nikole Tesle 15, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi uvjeta zaštite prirode, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2760/2024-10 od 14. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2760/2024-10 od 14. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/24-21/60, URBROJ: 517-14-2-2-24-2 od 27. rujna 2024., u dijelu kojim je odlučeno da se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i u tomu, poništenom, dijelu odlučiti da se obustavlja predmetni postupak utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite prirode (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe tužitelja, poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/I-351-01/21-01/0001, URBROJ: 2181/1-10/07-24-0018 od 23. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovno odlučivanje. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv uvjeta zaštite prirode izdan ih od Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/I-351-01/21-01/0001, URBROJ: 2181/1-10/07-24-0016 od 19. travnja 2024. godine.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbenim navodima, u bitnom, ističu da je postupak utvrđivanja posebnih uvjeta upravni postupak, a ne neupravni, kako se to navodi u osporenoj presudi. U postupku utvrđivanja posebnih uvjeta odlučuje se o pravima i interesima stranke, investitora, u kojem mu javnopravna tijela utvrđuju koje uvjete mora zadovoljiti zahvat u prostoru (građevina). Također, protiv odluke o posebnim uvjetima moguće je podnijeti i prigovor, ukoliko stranka smatra da su posebni uvjeti pogrešno utvrđeni, iz čega slijedi kako se radi o upravnom postupku. Nadalje, smatraju, a budući da drugostupanjsko tijelo već treći puta vraća predmet na ponovni postupak, da je takvo postupanje nezakonito, jer je tuženik mogao sam donijeti odluku, sukladno članku 117. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Navode da su uvjeti zaštite prirode doneseni 19. travnja 2024., odnosno više od šest mjeseci od dana donošenja rješenja Ministarstva na koje se pozivaju, stoga je jasno da nisu doneseni u zakonskom roku od 15 dana, na što su ukazivali i u prigovoru i u žalbi te u tužbi, ali bez uspjeha. S obzirom na navedeno, nesporno je da u konkretnom slučaju vrijedi zakonska presumpcija da posebnih uvjeta nema, te da prvostupanjsko tijelo nije ovlašteno dalje voditi postupak i utvrđivati posebne uvjete pa je, stoga, bilo potrebno obustaviti postupak pozivom na članak 46. stavak 4. ZUP-a. Međutim, iako je osporenim rješenjem poništeno rješenje prvostupanjskog tijela kojim je prigovor tužitelja odbijen, postupak utvrđivanja posebnih uvjeta nije obustavljen, već je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, ali ne radi obustave postupka njihova utvrđivanja, kako su to tužitelji predložili. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ističe da su žalbeni navodi neosnovani, netočni i usmjereni na odugovlačenje ovog upravnog spora. Prvostupanjski sud je u upravnom sporu ispravno proveo postupak, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno i svrhovito primijenio odredbe materijalnog prava. Tužitelji u žalbi ponavljaju navode u odnosu na koje se sud temeljito, valjano i svrhovito očitovao u obrazloženju presude pa, radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik upućuje na navode iz obrazloženja pobijanog rješenja i odgovora na tužbu koje je u upravnom sporu dostavio prvostupanjskom sudu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da su, temeljem zahtjeva Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja, koji zahtjev je utemeljen na odredbama članka 143. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19. – dalje u tekstu: ZZP), u vezi članka 136. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19. – dalje u tekstu: ZPU) i članka 82. stavka 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. – dalje u tekstu: ZG), u predmetnom postupku utvrđeni uvjeti zaštite prirode od 19. travnja 2024. za zahvat (rekonstrukcija – promjena namjene pomoćnih građevina u ugostiteljsku namjenu) na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u obuhvatu zaštićenog objekta prirode - rezervata prirodnog predjela (Park-šuma Marjan).

6.1. Protiv utvrđenih uvjeta izjavljen je prigovor, koji je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 23. svibnja 2024., a protiv kojeg su tužitelji izjavili žalbu, koja je usvojena te je, ovdje osporenim rješenjem tuženika, poništeno navedeno rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vraćen istom tijelu na ponovni postupak zbog postupovnih povreda i pogrešne primjene materijalnog prava, a to, u bitnom, iz razloga jer prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku nije utvrđivalo činjenice i okolnosti niti je odlučilo o navodima prigovora u vezi sa sadržajem utvrđenih uvjeta zaštite prirode .

7. Odredbom pak članka 117. stavka 2. ZUP-a, na kojoj je rješenje tuženika utemeljeno, propisano je da će, kada je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. Stoga ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je postupio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi , osobito imajući u vidu da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje poništeno upravo po žalbi tužitelja.

8. Nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovori tužitelja usmjereni na presumpciju da posebnih uvjeta nema zbog proteka zakonom propisanog roka u kojem su trebali biti utvrđeni te da je radi toga trebalo obustaviti predmetni postupak, na koju okolnost su se pravno relevantnim razlozima osvrnuli već i tuženik i prvostupanjski sud otklanjajući njihovu osnovanost.

9. Ovo iz razloga jer, i po ocjeni ovoga Suda, rok propisan odredbama ZPU-a i ZG-a, u kojem je nadležno javnopravno tijelo dužno utvrditi posebne uvjete, nije zakonski, prekluzivni rok, protekom kojeg više ne bi bilo moguće utvrditi takve posebne uvjete, ovdje uvjete zaštite prirode, niti to proizlazi iz odredbe članka 136. stavka 4. ZPU-a i članka 82. stavka 4. ZG-a, a sukladno kojima se postupak utvrđivanja posebnih uvjeta može obustaviti samo u slučaju ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, što ovdje nije slučaj, jer to ne proizlazi iz odredaba ZZP-a, kao posebnog propisa kojim je reguliran sustav zaštite i očuvanja prirode i njezinih dijelova.

9.1. U odnosu na primjenu članka 136. stavka 5. ZPU-a i članka 82. stavka 5. ZG-a, prema kojima se smatra da posebnih uvjeta nema ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne dostavi upravnom tijelu posebne uvjete ili rješenje o obustavi postupka utvrđivanja tih uvjeta, za navesti je da je tu činjenicu dužno cijeniti upravno tijelo u postupku izdavanja lokacijske/građevinske dozvole (koje u okviru tih postupaka i traži utvrđivanje posebnih uvjeta), a ne javnopravno tijelo koje je ovlašteno utvrditi posebne uvjete ili obustaviti postupak njihovog utvrđivanja sukladno posebnim propisima.

10. Neosnovano tužitelji smatraju da predmetni uvjeti zaštite prirode predstavljaju upravni akt, jer se tim uvjetima ne rješava o nikakvim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja u upravnom postupku u smislu članka 2. ZUP-a, već se ovdje radi o utvrđivanju posebnih mjera pod kojima se zatraženi zahvat može izvesti u cilju zaštite i očuvanja prirode. Stoga protiv takvog akta nije moguće izjaviti žalbu sukladno članku 105. stavku 1. ZUP-a, već je pravni lijek kojim se može osporavati takav akt isključivo prigovor propisan odredbom članka 122. ZUP-a, a koji se može izjaviti upravo radi zaštite prava stranaka u situacijama postupanja javnopravnog tijela u kojima se ne donosi rješenje (upravni akt), kao što je to ovdje slučaj.

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović