Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-389/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv NA zbog kaznenog djela iz 227. stavak 6. u vezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-136/2022-42 od 11. rujna 2023. podnio optuženi NA, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog NA preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi NA za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju kaznu mu se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2021. do 24. rujna 2021.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog NA odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi NA je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno i kažnjivo po članku 227. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 nakon čega je optuženi NA na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju kaznu mu je prvostupanjski sud na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2021. do 24. rujna 2021.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom NA podmiriti troškove kaznenog postupka i to trošak Postaje prometne policije Osijek u iznosu od 30,52 EUR / 230,00 kn (trideseteura i pedesetdvacenta / dvjestotridesetkuna), trošak analize alkohola u krvi i urinu na ime optuženika u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn (devedesetdeveteura i pedesetčetiricenta / sedamstopedesetkuna), trošak toksikološkog vještačenja na ime optuženika u iznosu od 54,41 EUR / 410,00 kn (pedesetčetirieura i četrdesetjedancent / četristodesetkuna), trošak sudsko medicinske obdukcije s nalazom i mišljenjem u iznosu od 530,89 EUR / 4.000,00 kn (petstotrideseteura i osamdesetdevetcenti / četiritisućekuna), trošak [trgovačko društvo]" d.o.o. [adresa] za preuzimanje i prijevoz preminulog djeteta u iznosu od 201,35 EUR / 1.517,07 kn (dvjestojedaneuro i tridesetpetcenti / tisućupetstosedamnaestkuna i sedamlipa), trošak kontaktnog vještačenja tekstilnih vlakana u iznosu od 319,86 EUR / 2.410,00 kn ( tristodevetnaesteura i osamdesetšestcenti / dvijetisućečetristodesetkuna), trošak prometnog vještačenja u iznosu od 912,81 EUR / 6.877,56 kn (devetstodvanaesteura i osamdesetjedancent / šesttisućaosamstosedamdesetsedameura i pedesetšestcenti) i trošak paušalne svote u iznosu od 100,00 EUR / 753,45 kn (stoeura / sedamstopedesettrikune i četrdesetpetlipa), što sveukupno iznosi 2.249,38 EUR /

16.948,12 kn (dvijetisućedvjestočetrdesetdeveteura i tridesetosamcenti / šesnaesttisućadevetstočetrdesetosamkuna i dvanaestlipa), u roku od 15 (petnaes t) dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak opunomoćenika oštećenika o kojem će se sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NA putem branitelja Domagoja Rešetara, odvjetnika iz Osijeka, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešne primjerene kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe te ujedno moli da je se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili branitelj optuženika Roko Rešetar, zamjena za odvjetnika Domagoja Rešetara i predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku Vlatko Cibilić dok nije pristupio uredno pozvani optuženik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3 ZKP/08 jer optuženik prilikom prvog ispitivanja pred ovlaštenim policijskim službenikom nije propisno upozoren da nije dužan iznositi svoju obranu i odgova rati na postavljena pitanja te da ima pravo braniti se šutnjom te da se policijski službenici nisu uvjerili a da je okrivljenik razumio pouku o pravima niti ga poučili o pravima iz članka 239. stavak 1. KZ/11. Optuženik navodi da je prvostupanjski sud napravio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je obrazložene presude nerazumljivo i proturječno, a isto obrazlaže navodima da prvostupanjski sud ne obrazlaže pogreške koje je vještak prometne struke utvrdio prilikom očevida i izrade situacijskog plana te je presuda proturječna izvedenim dokazima točnije sadržaju zapisnika o očevidu.

4.1. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika koji se pozivaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3 . ZKP/08, a koji se odnose na način ispitivanja optuženika pred policijskim službenicima jer je pregledom snimke prvog ispitivanja utvrđeno da je optuženik potvrdio primitak pisane pouke o pravima te je potvrdio da je istu razumio nakon čega ga je policijski službenik, prije iznošen ja obrane pitao želi li iznositi svoju obranu te želi li odgovarati na pitanja. Slijedom navedenog neosnovano se optuženik žali na povredu svojih prava imajući u vidu da je navedeno upozorenje postojalo u pismenoj pouci nakon čega se optuženik izjasnio da želi iznositi obranu i da želi odgovarati na pitanja. Žalitelj se poziva na sadržaj snimke no ni sadržaj snimke ne dovodi u pitanje pravilnost ispitivanja okrivljenika obzirom na njegove odgovore, kao i upute koje su mu dane sukladno sadržaju zapisnika.

4.2. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da je obrazloženje presude nerazumljivo i proturječno jer prvostupanjski sud ne obrazlaže pogreške koje je vještak prometne struke utvrdio prilikom očevida i izrade situacijskog plana imajući u vidu sadržaj točke 25.5 obrazloženja pobijane presude gdje je prvostupanjski sud naveo zašto ne prihvaća sadržaj situacijskog plana kao mjerodavan pozivajući se pri tom na sadržaj dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda koji je u dopuni svog nalaza i mišljenja naveo da se prilikom izrade situacijskog plana koristio fotografskim elaboratom iz očevidne dokumentacije te su stoga neosnivani žalbeni navodi koji osporavaju izračun vještaka. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude je jasno naveo da je vijeće prihvatilo materijalnu dokumentaciju i fotografije očevida, osim situacijskog plana navedenog pod točkom 15.2., a na kojem su od strane prometnog vještaka utvrđene nepodudarnosti sa zapisnikom o očevidu i mjerama na mjestu prometne nesreće kao što je jasno naveo da prihvaća provedeno prometno vještačenje kao kvalitetno, stručno i objektivno, time da je prometni vještak svoje izračune i zaključke jasno prikazao i potkrijepio vizualnim prezentacijama i fotografijama s mjesta događaja te su stoga neosnovani žalbeni navodi optuženika o proturječnosti dokaza izostanku obrazloženja o kvaliteti izvedenih dokaza.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio položaj oštećenika pozivajući se na iskaz svjedoka PA, SA, NAU kao i na iskaz prometnog vještaka Dražena Jeđuda i tvrdeći da iz iskaza svjedoka PA, SA, NAU proizlazi da se oštećenik kretao travnatom površinom a ne cestom.

5.1. U sklopu ove žalbene osnove optuženik smatra da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno zaključio da je došlo do kontakta između teretnog vozila kojim je upravljao optuženik i bicikla kojim je upravljao oštećenik na način kako je to opisano u izreci pobijane presude jer je svim drugim dokazima utvrđeno da su tragovi skidanja blata mogli nastati i zbog radova na uklanjanju građevinskog otpada zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje tragova na kamionu .

5.2. Suprotno u bitnome iznijetim žalbenim navodima prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovog žalbenog suda, na temelju valjane ocjene provedenih dokaza i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sasvim opravdano zaključio da je optuženik NA ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. i 1. KZ/11 kojim se tereti.

5.3. Nesporno je da je imenovani optuženik kritične zgode nakon što je bio parkiran ispred kbr. [broj] [adresa] djelomično na kolniku, a djelomično na travnatoj površini, započeo radnju preparkiravanja teretnog vozila na način da je započeo s vožnjom Željezničkom ulicom iz smjera sjevera u smjeru juga skrećući udesno na travnatu površinu s desne strane kolnika gledano u smjeru njegovog kretanja nakon čega je došlo do prelaska kotača teretnog automobila preko tijela djeteta JA koji je upravljao biciklom.

5.4. Žalbeni navodi optuženika kojim osporava da je uopće došlo do kontakta između teretnog vozila i bicikla te navodi da tragovi koji se nalaze na prednjem desnom pneumatiku teretnog vozila te tragovi skidanja blata na dijelovima ovjesa prednjeg desnog kotača teretnog automobila nisu nastali zbog gaženja bicikla djeteta JA su neosnovani imajući u vidu iskaz prometnog vještaka Dražena Jeđuda koji navodi da da tragovi na gumama i podvozju teretnog vozila nisu mogli nastati prilikom izvođenja radova već isključivo uslijed gaženja i to zbog karakterističnosti tih tragova upravo za podlijetanje metalnih dijelova, u ovom slučaju bicikla, pod teretno vozilo.

5.5. Optuženik je proglašen krivim zbog njegovog kršenja blanketnog prometnog propisa iz članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama . Prema navedenom prometnom pravilu prije započinjanja radnje vozilom (uključivanje u promet, prestrojavanje, mijenjanje prometne trake, pretjecanje, obilaženje, zaustavljanje, skretanje udesno ili ulijevo i sl.) vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Dakle, opći standard postupanja u poduzimanju bilo koje radnje u cestovnom prometu može se sažeti u nekoliko vozačevih obveza: provjera u retrovizorima (unutarnjem i vanjskom) i okretanjem glave situacije iza vozila; procjena položaja, smjera i brzine kretanja drugih sudionika u prometu iza vozila; uključivanje pokazivača smjera.

5.6. Angažirani prometno-tehnički vještak je u stručnoj analizi predmetne prometne nesreće zaključio da je s obzirom na konkretne prometne i vremenske uvjete postojala objektivna mogućnost za pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Pri pokretanju teretnog automobila optuženik je pravilnom prometno - tehničkom provjerom i pogledom u desna bočna ogledala mogao uočiti bicikl i mogao se uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način. Odustajanjem od svoje radnje i propuštanjem bicikla optuženik bi izbjegao prometnu nesreću što međutim je optuženik propustio napraviti te je upravo to, kako ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, ona ključna činjenica iz koje se izvodi jasan zaključak da je optuženik prekršio naprijed naznačenu blanketnu zakonsku odredbu i time iz nehaja izazvao inkriminiranu prometnu nezgodu.

5.7. To poradi toga što je optuženik objektivno bio u mogućnosti pravovremeno uočiti oštećenika, koji je u času kada je optuženik započeo radnju pokretanja motornog vozila bio udaljen od oko 9,5 metara od mjesta kontakta te je trebao vodeći računa o njegovom položaju, smjeru i brzini kretanja, u danim okolnostima odustati od namjeravane radnje, no kako to nije učinio, svojim je postupkom ustvari prepriječio put prolaza oštećeniku i time zapravo sa svoje strane uzrokovao ovu prometnu nesreću.

5.8. Optuženik je u postojećim prometnim okolnostima imao obvezu čekanja i propuštanja, drugim riječima bio je u svojstvu pasivnog sudionika u prometu . Načelo defanzivne vožnje podrazumijeva i opći standard u postupanju, odnosno poduzimanju radnje u prometu koji se ogleda u obvezi vozača koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom da se prije njena započinjanja uvjeri da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. U izloženom kontekstu optuženik je, dakle, trebao biti pažljiviji i tek nakon sigurne provjere izvršiti namjeravanu radnju u prometu bez opasnosti po druge sudionike. Prema tome očito je da se ovdje radilo o nepažljivosti i pogrešnoj procjeni optuženika koja je, nažalost, dovela do inkriminiranog nemilog događaja.

6. Žaleći se iz osnove povrede Kaznenog zakona žalitelj opširno reproducira utvrđenja i navode prvostupanjske presude, citira odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a dvojbenim ocjenjuje činjenicu je li se oštećenika može tretirati sudionika u prometu.

6.1.Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu upravo iskaz svjedokinje NAU koja navodi da su ona i njena djeca prije prometne nezgode kretali uz desni rub ceste te da je ona nakon što je vidjela kamion rekla da se zavuku uz rub ceste na travu do žičane ograde. Takav njen iskaz je sukladan dijelu nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda u kojem je naveden da je sudarni položaj bicikla i kamiona bio na 0,4 metra udesno od desnog ruba kolnika gledajući u smjeru kretanja teretnog automobila tj. na travnatoj površini sa zapadne strane kolnika neposredno uz zapadni rub kolnika. Svjedok PA u svom iskazu pred državni odvjetništvom navodi da je jasno vidio kako cestom prolaze jedna žena i dvoje djece svatko na svom biciklu i kreću se s desne strane s tim da se u jednom trenutku žena zaustavila zajedno s manjim djetetom, a veće je dijete nastavilo vožnju biciklom. Kasnije u svom iskazu na raspravi taj svjedok kao i svjedoci SA, IA, ŽA te UA nastoje ekskulpirati optuženika navodeći da su se majka i djeca kretali biciklima na travnatoj površini.

6.2. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je pokojni ĐA inkriminirane zgode bio sudionik u prometu imajući u vidu da se, prema mišljenju prometnog vještaka Dražena Jeđuda kretao neposredno uz desni rub kolnika, odnosno ni pola metra od ruba kolnika te se u svakom slučaju dijete kretalo cestom i stoga bilo sudionik u prometu i u trenutku kada je optuženik započeo radnju preparkiravanja teretnog vozila, i tijekom te vožnje, kao i u trenutku kontakta i pregaženja.

7. U pogledu odluke o kaznenoj sankciji, ovaj žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud osudio optuženika na prestrogu kaznu. U tom pogledu je žalitelj u pravu. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku pravilno utvrdio i olakotnim činjenicu ranije neosuđivanosti, dok mu je kao otegotne okolnosti pravilno utvrdio i cijenio činjenicu da je optuženik počinio kazneno djelo kao profesionalni vozač s dugogodišnjim vozačkim iskustvom, da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradalo dijete na pragu života koje ničim nije doprinijelo nastanku nesreće, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, posljedice tragičnog događaja po članove obitelji oštećenika, činjenicu da se optuženik nikada nije obratio ovim roditeljima djeteta koje je pregazio, odnosno nije im nikada, ni posredno ni neposredno, izrazio sućut ili žaljenje, kao i činjenicu da je nakon počinjenja kaznenog djela ponovno kršio prometne propise kada je zatečen u vožnji pod utjecajem alkohola.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da kršenje prometnih propisa nakon počinjenja kaznenog djela ne predstavlja olakotnu okolnost jer navedeno ponašanje ukazuje na optuženikovu sklonost u kršenju propisa iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unatoč činjenici da se u to vrijeme protiv njega vodio kazneni postupak za predmetno kazneno djelo.

7.2. Prema mišljenju ovoga suda uvažavajući utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika od strane prvostupanjskog suda koje su detaljno i razložno iznesene u prvostupanjskoj presudi, sve one u svom zbiru ukazuju na dostatnost blažeg kažnjavanja jer je po stavu ovog suda prvostupanjski sud podcijenio olakotnu okolnost ranije neosuđivanosti optuženika. Naime, prilikom odmjeravanja kazne zatvora potrebno je poći od činjenice da kazna s jedne strane mora predstavljati osudu za počinjeno kazneno djelo ali ne i odmazdu za isto, stoga vodeći računa o svim okolnostima bitnim za pravilnu, svrsishodnu i zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, ovaj je sud mišljenja da će izrečenom kaznom po ovom sudu, u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako sa osnove specijalne tako i sa osnove generalne prevencije.

7.3. Ovaj sud smatra da je primjerena kazna za predmetno kazneno djelo kazna bezuvjetnog zatvora od tri godine, te da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije, te će se dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ali će isto tako utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo ovako preinačenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi, kako generalne tako i specijalne prevencije, i sve što je predviđeno odredbama članka 41. i članka 47. KZ/11.

8. Optuženik se uvodno žali i zbog odluke o troškovima, koji žalbenu osnovu obrazlaže navodima da prvostupanjski sud nije obrazložio primjenu oslobađanja od plaćanja troškova imajući u vidu primanja i imovinske prilike optuženika.

8.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog obrazložio u skladu s zahtjevima iz članka 148. stavak 1. i stavak 6. ZKP/08 pozivajući se na optuženikova primanja s osnove zaposlenja, izostanak obveze uzdržavanja te na dobro imovno stanje prema izjavi samog optuženika, a koje sve okolnosti su cijenjene u pobijanoj odluci o troškovima .

9. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno pod točkom I/ izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod kom II/ izreke ove presude.

10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž