Povrv-78/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju STANOUPRAVA d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, zastupano po zakonskom zastupniku GK, a ovaj po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bruna Blaževića, odvj. vježbenika kod odvj. Vinka Samardžića odvjetnika u Splitu, a u odsutnosti tužene, objavljene istog dana.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda Ovrv-38/24 od 25.9.2024. u dijelu kojim je naloženo tuženoj/ovršenici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju/ovrhovoditelju Suvlasnicima stambene zgrade [adresa] SPLIT zastupana po upravitelju Stano – uprava d.o.o. [adresa], 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1421, namiri tražbinu u iznosu od 32,92 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 19.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1421, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Dužna je tužena u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 137,50 Eur-a.

Obrazloženje

1.Kod javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita zaprimljen je 2.1.2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Stano-uprava d.o.o., protiv tužene UK, radi isplate iznosa od 32,92 eura.

2.Javni bilježnik je rješenjem od 10.1.2024. pozvao tužitelja na ispravak prijedloga za ovrhu, te je ovaj sud odlučujući o prijedlogu tužitelja rješenjem o ovrsi br. Ovrv-38/2024 od 25.9.2024. odredio predloženu ovrhu i obistinio tužitelju trošak u iznosu od 12,50 eura.

3.Protiv prednjeg rješenja ovršenica je izjavila prigovor 16.10.2024. izjavila prigovor osporavajući isto u cijelosti. Ističe kako ne duguje tužitelju utuženu tražbinu, da ista ne postoji, da nije zaprimila račune za potraživanje navedenog u vjerodostojnoj ispravi, da izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona, te da je utuženo potraživanje zastarjelo. Osporava se i aktivna legitimacija tužitelja, jer nisu poimenično navedeni u tužbi svu suvlasnici stambene zgrade.

4.Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj sud je rješenjem Ovrv-38/2024. od 31.10.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi Ovrv-38/2024 od 25.9.2024. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti spis dostavljen Parničnom odjelu ovog suda pozivom na odredbu čl. 58. Ovršnog zakona.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvoda otvorenih stavki tužitelja za razdoblje od 1. 1. 2022. do 31. 12. 2022., ugovora o upravljanju zgradom [adresa] od 16.9.2010., međuvlasničkog ugovora od 1. 6. 2016., odluke o izboru upravitelja zgrade od 16.9.2010., popisa suvlasnika sa suvlasničkim dijelovima.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.Aktivna legitimacija tužitelja kao suvlasnika zgrade temelji se na odredbi čl. 378. st. 5. i čl. 379 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN» RH br. 91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), te odluci Ustavnog suda RH U III-1656/2004 od 10. 10. 2006 i U-III/4678/21 od 19.12.2012.

8.Među strankama nije sporno da je tužena suvlasnica stambene zgrade [adresa], i to kao vlasnica stana površine 40,73 m2, što proizlazi iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima, a u vjerodostojnoj ispravi koja prileži prijedlogu za ovrhu, navodi se kao slijednica pok. OK.

9.Kao sporno trebalo je raspraviti i utvrditi je li tužbeni zahtjev utemeljen, odnosno je li osnovan prigovor tužene.

10.U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve činjenice i dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

11.Odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN» RH br. 91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je odredbom čl. 378. st. 1. određeno da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju; st. 2. da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova; st. 3. da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom; st. 4. da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve; st. 5. da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. ovoga članka nije drukčije određeno; te st. 6. da ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

12.Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisan je da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti među ostalim utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Koristeći se tim ovlastima upravitelj predmetne zgrade je utvrdio visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi tužena kao suvlasnica predmetne zgrade, a što je razvidno iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje.

13.Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu, a st. 4. istog članka je propisano da su sredstva iz st. 1. ovog članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

14.Odredbom čl. 89. st. 1. ZV-a određeno je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je st. 2. istog članka određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1. istog Zakona određeno je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a st. 2. istog čl. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidljive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

15.Pregledom ugovora o upravljanju zgradom [adresa], u [adresa] utvrđeno je kako su suvlasnici zgrade zastupani po predstavniku stanara i Stano- uprava d.o.o. Split zaključili 16.9.2010. ugovor kojim su suvlasnici zgrade upravljanje istom povjerili navedenoj upraviteljskoj kući, a u popisu obveza suvlasnika navedeno je i plaćanje mjesečne pričuve u visini i na način kako je to utvrđeno međuvlasničkim ugovorom, dok sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj uz suglasnost predstavnika suvlasnika (čl.9.). Nadalje, pregledom međuvlasničkog ugovora od 16.9.2010. utvrđeno je da su se suvlasnici zgrade obvezali izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 1,54 kune po m2 za pokriće troškova upravljanja i održavanja zgrade uz korekcijske koeficijente po vrstama prostora (stambeni, garažni i dr.). Obvezali su se također plaćati pričuvu do 15-ga u mjesecu za tekući mjesec.

16.Kako je naprijed navedeno, iz priležećeg međuvlasničkog ugovora, ugovora o upravljanju i popisa suvlasnika nesporno proizlazi kako je tužena vlasnica stambenog prostora u predmetnoj zgradi, te je nesporno također kako u utuženom razdoblju od 15.5. 2022. do 15. 12. 2022. nije plaćala pričuvu u iznosu od 2,92 eura., odnosno 13,54 eura, odnosno ukupno 32,92 eura. Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, te je uplaćivanje sredstava u sredstva zajedničke pričuve zakonska obveza, bez obzira je li riječ o stambenom ili poslovnom prostoru, odnosno ima li neki suvlasnik zaseban ulaz ili ne, te koristi li stan za stanovanje ili ne. Dakle, tužena se kao suvlasnica zgrade i suvlasnica posebnih dijelova zgrade obvezna plaćati zajedničku pričuve u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a, i riječ je o njenoj zakonskoj obvezi koje se ne može osloboditi. Tužena u svom prigovoru navodi kako nema dugovanja prema tužitelju, no niti jedan relevantni dokaz o tome da bi platila pričuvu za utuženo razdoblje i u utuženim iznosima nije dostavila sudu, pa tako ničim nije osporila visinu potraživanja.

17.Nadalje, tužitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe temeljem odredbe čl. 93. st. 1. i 2. ZV-a, dok je tužena obveznica plaćanja pričuve, srazmjerno svom suvlasničkom dijelu. Glede prigovora tužene da uz ovršni prijedlog nisu dostavljeni računi i opomene, a da izvadak otvorenih stavki ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, za navesti je da je njen prigovor u cijelosti neutemeljen, budući izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, te tužitelj, s obzirom na činjenicu da se njegovo potraživanje temelji na popisu suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i visini mjesečnog iznosa pričuve, nije dužan sudu dostavljati račune, niti je obvezan prije podnošenja ovršnog prijedloga uputiti tužiteljici opomenu. Kako je naprijed navedeno, radi se o zakonskoj obvezi plaćanja, koju je tužiteljica dužna izvršiti bez obzira na činjenicu jesu li joj računi uredno ispostavljeni ili ne.

18.Glede prigovora koji se odnose na aktivnu legitimaciju tužitelja, za navesti je da je Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III/4678/2011 od 19.12.2012. naveo da se da zauzeti stav u ranijoj odluci UIII-3671/2023 od 28.6.2006. mutatis mutandis primjenjuje i za slučaj kada je ovršni prijedlog radi naplate zajedničke pričuve pokrenut prijedlogom za ovrhu suvlasnika stambene zgrade, zastupanih po upravitelju zgrade. Štoviše, Ustavni sud navodi kako isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika, jer nisu naznačene i osobe (fizičke ili pravne) suvlasnika predstavlja pretjerani formalizam u situaciji u kojoj suvlasnike zastupa upravitelj zgrade. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja valjalo cijeniti neutemeljenim.

19.U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja, u konkretnom slučaju riječ je o potraživanju koje sukladno čl.266. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,41/08 i 125/11) zastarijeva u roku od 3 godine od dana dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, a kako se radi o potraživanju pričuve za razdoblje od 15.5.2022. do 15.12.2022., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 2.1.2024., evidentno je da trogodišnji zastrani rok nije protekao, radi čega je i ovaj prigovor tužne neutemeljen.

20.Kod odlučivanja o troškovima ovršnog postupka, sud polazi od odredbe Tbr.7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, dalje Tarifa). Prema toj odredbi tužitelju za cjelokupno zastupanje u ovršnom i parničnom postupku pripada jedinstvena naknada. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platno nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha mora se staviti izvan snage. Nadalje, iz odredbe čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP –a proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu. Stoga, u pravnoj situaciji kao prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebno ne za daljnje zastupanje, imajući u vidu činjenicu da je predviđena nagrada propisana za cjelokupni prvostupanjski postupak.

21.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove zastupanja u iznosu od 50 bodova uvećano za vrijednost boda s paušalom (15,00 kn) što iznosi 100,00 eura, odnosno uvećano za 25,00 eura PDV, trošak zastupanja iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe od 12,50 EUR-a, tako da ukupni trošak iznosi 137,50 EUR-a.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja,

- tuženoj

- u spis