Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-173/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ZE zbog kaznenog djela iz 227. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 2 K- 167/2021-21 od 15. ožujka 2023. podnio optuženi ZE, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ZE kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi ZE je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno po članku 227. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 nakon čega je optuženi ZE na temelju članka 227. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi ZE u roku provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženom ZE je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to 1.068,09 eura, te s naslova paušala iznos 66,36 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Damira Vukmanovića, odvjetnika u Bjelovaru, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da nadležni županijski sud, uvaži ovu žalbu na način da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da ju preinači na način da odbije optužbu protiv okrivljenika ili da ga oslobodi od kaznene odgovornosti. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici s prijedlogom da drugostupanjski su odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća na koju je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić, a nisu pristupili uredno pozvani optuženik i njegov branitelj pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženika nije osnovana.

4. Uvodno u žalbi optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ali je zakonski ne označava, a obrazlaže je time da postoji proturječje između sadržaja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet sa sadržajem obrazloženja pobijane presude. Nadalje optuženik ističe da je prvostupanjski sud napravio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje jer nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke i toksikologa.

4.1. Opisanim postupanjem nisu ostvarene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali niti druge na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Naime, u pobijanoj je presudi izložen dio mišljenja vještaka prometne struke o tome što je uzrok prometne nezgode. Navedeni je dio tog dokaza interpretiran cjelovito (točke 9. i 10 obrazloženja) i uklopljen u sklop svih izvedenih dokaza, kao i cjeloviti nalaz i mišljenje toksikologa. Stoga pobijana presuda nije donijeta protivno sadržaju mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet Zlatka Jareša, što niti ne predstavlja istaknutu bitnu povredu, već činjenično pitanje, pa o tome više u nastavku.

4.2. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje time što prvostupanjski sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke i toksikologa jer iz obrazloženja presude točnije iz (točaka 9.,11. i 12. obrazloženja presude) posve je jasno vidljivo da prvostupanjski sud cijeni oba spomenuta vještačenja kao stručna i objektivna te dana po najboljem znanju što izravno opovrgava paušalne i producirane žalbene navode obrane vezane za povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

4.3. U obrazloženju pisane presude navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, koje čine obilježja kaznenog djela i primjenu odredbe kaznenog zakona za koju je optuženik proglašen krivim. Razlozi o svim odlučnim činjenicama su potpuno jasni i bez bilo kakve proturječnosti, što je sve u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza.

5. Nadalje, iako optuženik tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, iz sadržaja žalbe vezane za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označenog po članku 227. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 za koje je optuženi ZE i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. Jednako tako nije osnovana niti žalba optuženika ZE iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženik u tom dijelu svoje žalbe prvenstveno osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je optuženik uzrokovao ovu prometnu nezgodu svojim naglim skretanjem na svoju lijevu stranu te odgovornost za nastanak ove prometne nezgode prebacuje na oštećenika OE pozivajući se pri tom na nalaz i mišljenje kao i na iskaz stalnog sudskog vještaka za promet Zlatka Jareša.

6.1. Prije svega, optuženik smatra da prvostupanjski sud nije na pouzdan način utvrdio sudarnu poziciju, a što se u ovom predmetu, budući da se tereti da je s biciklom naglo skrenuo na svoju lijevu strane zbog čega je došlo do kontakta između prednjeg desnog dijela prednjeg kotača motocikla i prednjeg lijevog dijela prednjeg kotača bicikla, uslijed čega je došlo do destabilizacije i zanošenja motocikla koji se nastavio kretati prema naprijed i u desno, a zatim sletio u desni putni kanal i prednjim dijelom udario u most kolnog ulaza, ukazuje kao odlučna činjenica.

6.2. S time u svezi žalitelj prvenstveno osporava zaključak prometno-tehničkog vještaka vezan za mehanizam sudara motocikla i bicikla, a koji zaključak vještak temelji na tragovima okrznuća na prednjoj vilici bicikla i prednjem kotaču bicikla, te ističe da tako i na taj način utvrđeni mehanizam sudara ne može se smatrati egzaktno utvrđenim, već samo predstavlja tezu vještaka o mogućem uzroku sudara.

6.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, svestrane i kritičke analize te pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, s pravom zaključio da su na temelju rezultata dokaznog postupka na izvjestan način dokazane sve odlučne činjenice u ovom predmetu, te da je optuženik, na način kako je optužen, kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

6.4. Tako je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, prije svega, pravilno postupio kada je nalaz i mišljenje, te iskaz prometno tehničkog vještaka dipl. ing. Zlatka Jareša kao i nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka Stjepana Brzice ocijenio kao vjerodostojne izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama, posebice glede dinamike i uzroka nastanka ove prometne nesreće, i to kako u vremenskom tako prostornom smislu kao i vozačkoj sposobnosti optuženika.

6.5. Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, prometno tehnički vještak je svoj nalaz i mišljenje te iskaz pred sudom dao na temelju svih relevantnih dokaza i podataka u spisu, neupitnog stručnog znanja i iskustva, te sukladno pravilima struke, pri čemu je na uvjerljiv, logičan i stručan način odgovorio na sva pitanja i prigovore stranaka.

6.6. Isto tako, imajući u vidu rezultate provedenog prometno tehničkog vještačenja, a koji dokaz prvostupanjski sud iz prethodno navedenih razloga i argumenata, s pravom ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, kao neosnovana se ukazuje i žalba optuženika u dijelu gdje iznosi argumentaciju na temelju koje drži pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda glede postojanja kontakta između prednjeg desnog dijela prednjeg kotača motocikla i prednjeg lijevog dijela prednjeg kotača bicikla uz bitnu tvrdnju kako do nezgode ne bi došlo u slučaju da se biciklista kretao bliže desnom rubu kolnika i da nije naglo skrenuo u lijevo imajući pri tom u vidu da je optuženik bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 2,02 g/kg alkohola u krvi a samim time bitno smanjenih vozačkih sposobnosti te mogućnosti uočavanja i pravodobnih reakcija.

6.7. Naime, prvostupanjski sud pravilno uočava da je prometno tehnički vještak u svom nalazi i mišljenju te iskazu, imajući u vidu sve relevantne dokaza i podatke u spisu, posebice same tragove ove prometne nesreće utvrđene provedenim očevidom na licu mjesta, dosljedno iznio mišljenje da je do prometne nesreće došlo na način da je optuženik biciklom naglo skrenuo na svoju lijevu stranu u trenutku kada je oštećenik upravljajući motociklom marke „Suzuki“ vršio radnju njegovog pretjecanja tako da je došlo do kontakta između prednjeg desnog dijela prednjeg kotača motocikla i prednjeg lijevog dijela prednjeg kotača bicikla zbog čega je došlo do destabilizacije i zanošenja motocikla koji se nastavio kretati prema naprijed i u desno, a zatim sletio u desni putni kanal i prednjim dijelom udario u most kolnog ulaza kućnog broja 112, kojom je prilikom vozač motocikla ŽE teške tjelesne ozljede opisane u izreci pobijane presude.

6.8. Slijedom svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže niti konkretizira, ali ovaj drugostupanjski sud postupajući u smislu članka 478. ZKP/08, razmotrio je i odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni, te je zaključio da kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine a na koju je nakon toga primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine u svemu primjerena jer odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika. Tako odmjerena kazna nužna je da se izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima, a istovremeno tom kaznom utjecat će se na optuženike da shvate neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se tom kaznom upozoriti i drugi da se klone sličnih ponašanja.

8. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Dubrovnik, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž