REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-2973/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FH iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Tončiju Miliću, odvjetniku iz Metkovića, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava Ploče, Trg kralja Tomislava 16, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1241/2024-8 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1241/2024-8 od 19. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/652, urbroj: 443-02-03-20-24-07 od 15. travnja 2024. godine kojim je naloženo tužitelju kao investitoru uklanjanje započete gradnje, građevine nepoznate namjene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], sve pobliže opisano u navedenom rješenju. Pod točkom II. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga navodeći da ne stoje utvrđenja i zaključci suda pod točkom 19. obrazloženja, presude navodeći da je okončao radove na predmetnom potpornom zidu, a to što iz zida viri armatura ne znači da gradnja nije dovršena što je tužitelj i tvrdio navodeći da je potporni zid dovršio do 10. srpnja 2023. godine pa nije jasno poradi čega sud zaključuje da zid nije dovršen. Navodi da je zid dovršen do 10. srpnja 2023. godine kada je i proveden prvi očevid na licu mjesta, a da nakon toga na predmetnoj nekretnini nije izvodio nikakve radove. Sud ne navodi kolika je visina zida, pa je sud trebao prihvatiti prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi točnog utvrđenja dimenzija predmetnog potpornog zida i njegove visine, pri čemu se poziva na članak 2. stavak 1. točka 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17. – 74/22.). Ističe da je tuženik naložio i uklanjanje nasipa od tampona o čemu se sud nije očitovao smatrajući da za takav nasip nije potrebna građevinska dozvola. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troška.
3. Tuženik se nije očitovao.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da osporena presuda uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelju kao investitoru naloženo rješenjem tuženika uklanjanje započete gradnje građevine nepoznate namjene: a.b. potpornog zida dužine 850 cm i visine 130 cm; nasipa od tampona u površini cca. 1.200x1.000 cm, sve započeto na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] i sve u roku od 90 dana. U upravnom postupku proveden je očevid 10. srpnja 2023. godine kada je utvrđeno uz naprijed navedeno da je i izbetoniran potporni zid o čemu je sačinjen zapisnik koji je dostavljen tužitelju radi očitovanja. Tužitelj se i očitovao o istom smatrajući da za navedenu gradnju nije potrebno nikakvo odobrenje pri čemu se pozvao i na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Smatra da se radi o radovima na održavanju ili uređenju nekretnine za koje mu ne treba nikakvo odobrenje. Tuženik je osporeno rješenje donio pozivom na odredbu članka 3. i 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 120/19., dalje ZG-i), obzirom da tužitelj za navedene i izvedene radove nije pribavio potrebno odobrenje za gradnju.
7. Glede navedenih prigovora tužitelja koje tužitelj ponavlja i u žalbi, prvostupanjski upravni sud se pravilno očitovao da se u konkretnom slučaju radi o radovima iz odredbe članka 3. stavak 1. točka 10. ZG-i prema kojoj odredbi je građenje i izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni zemljani konstruktorski, instalaterski, završni, ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Prema odredbi članka 106. stavak 1. istog Zakona građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, te se graditi mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano.
8. Kako tužitelj za navedene radove nije ishodio potrebno odobrenje, to je tuženik pravilno postupio u skladu s odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23., dalje: ZDI) koja odredba daje ovlaštenje građevinskom inspektoru narediti investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela ako se gradi ili je izgrađena bez potrebnog odobrenja (izvršne građevinske dozvole).
9. Glede prigovora tužitelja da je sud trebao prihvatiti prijedlog o izvođenju dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, tužitelj se upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a kojom odredbom je propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Nadalje, ovaj Sud ocjenjuje da izvođenje predloženog dokaza od strane tužitelja ne bi dovelo do drugačije odluke o ovoj upravnoj stvari pri čemu treba imati u vidu da je osporeno rješenje tuženika doneseno od strane stručne osobe – višeg građevinskog inspektora koji ima sva potrebna stručna znanja za donošenje osporenog rješenja i kojem su u okviru posla i postupanja provedba odredbi Zakona o gradnji te odredbi citiranog Pravilnika.
10. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski upravni sud i tuženik pravilno utvrđuju da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 2. stavak 1. točka 4. Pravilnika obzirom da iz spisu priložene dokumentacije, priloženih fotografija sačinjenih od strane tuženika proizlazi da predmetni potporni zid nije dovršen, da iz istog zida se vide armature (a isto proizlazi iz fotografija priloženih od strane tužitelja) slijedom čega je pravilno zaključeno da visina navedenog zida nije poznata pa je neosnovan prigovor tužitelja da se radi o potpornom zidu visine jedan metar. Isto tako je razvidno iz istih fotografija da se u ovom slučaju radi o pripremnim radovima za gradnju u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 10. ZG-i.
11. Obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje od strane tuženika pa je stoga odlučeno kao pod točkom 1. izreke na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, dok je o zatraženom trošku upravnog spora tužitelja odlučeno na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona, imajući u vidu da tužitelj nije uspio sa žalbom.
U Zagrebu, 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
