Poslovni broj: Usž-4427/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OPG TUSTEC, vl. ĆL, [adresa], zastupana po opunomoćeniku Josipu Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 126, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi isplate novčane potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-496/2025-9 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-496/2025-9 od 2. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-034-08/23-01/880, urbroj: 525-04/122- 23-2 od 25. kolovoza 2023., te odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/23-22/1955, urbroj: 343-1602/01-23-002 od 24. ožujka 2023. (točka I.). Pod točkom II. izreke presude odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 25. kolovoza 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore prvostupanjskog tijela od 24. ožujka 2023.

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud propustio u skladu s odredbom članka 108. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima omogućiti tužitelju izjasniti se o tome je li suglasan da naslovni sud na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu, bez provođenja rasprave riješi predmetni spor smatrajući da je neprovođenjem rasprave počinjena bitna povreda odredbi upravnog spora. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da je iznos poreznog duga tužitelja 199,77 €, te potom 199,57 €, prema državnom proračunu i to na dan 10. veljače 2023., smatrajući da je sud tako izveo pogrešan i netočan zaključak o nesporno utvrđenoj visini poreznog duga. Ističe da je predložio provođenje financijskog vještačenja koje sud nije prihvatio pa je stoga pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge te je sam utvrđivao činjenice za koje po tužitelju nema stručno znanje slijedom čega je osporena presuda nezakonita. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prvenstveno treba reći da je prvostupanjski upravni sud svojim rješenjem poslovnog broja Us I-351/2024-6 od 3. travnja 2024., odredio prekid spora u ovoj upravnoj stvari do donošenja pravomoćne presude u oglednom sporu istog suda, poslovnog broja Us I-1702/2023 kojom je odbijen tužbeni zahtjev u tom sporu tužitelja radi poništenja rješenja tuženika i u postupku radi isplate novčane potpore. Kako je presudom ovog Suda, poslovnog broja Usž-3135/2024-2 od 23. listopada 2024., riješen upravni spor po žalbi u tom sporu tužitelja na način da je sud odbio žalbu tužitelja, to je prvostupanjski upravni sud nastavio ovaj upravni spor pod poslovnim brojem Us I-496/2025-9.

6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), donijela odluku o odbijanju zahtjeva tužitelja za isplatu potpore od dana 24. ožujka 2023., pozivom na odredbu članka 15. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.) te u skladu s odredbom članka 44. stavka 2.b Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. ("Narodne novine", broj: 91/19., 37/20., 31/21., 134/21. i 10/23. - dalje: Pravilnik), sve u vezi s Natječajem za provedbu mjere 22 "izvanredna privremena potpora poljoprivrednicima i MSP-ovima koji su posebno pogođeni učinkom ruske invazije na Ukrajinu" – POLJOPRIVREDNICI" i Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za naprijed navedeno razdoblje. Zahtjev tuž itelja je odbijen obzirom da je tijekom prvostupanjskog upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nema podmirene obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na dan 10. veljače 2023., što je utvrđeno razmjenom informacija s Ministarstvom financija, Poreznom upravom u skladu s točkom 2.1. stavkom 2. Natječaja te točkom 12. stavak 1. istog Natječaja.

7. Imajući naprijed navedeno u vidu kao i odredbe članka 26., 27. i 44. Pravilnika kao i citirane odredbe točki natječaja, ovaj Sud ocjenjuje da je u upravnom postupku pravilno odbijen zahtjev tužitelja, a odlukom tuženika pravilno i zakonito odbijena žalba izjavljena od strane tužitelja na navedenu odluku.

8. Naime, odredbom članka 26. Pravilnika propisano je da Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti korisnika provjerava pravovremenost i potpunost zahtjeva te ispunjava li korisnik pravilnikom i natječajem propisane uvjete prihvatljivos ti korisnika i postoje li razlozi za odbijanje/isključenje zahtjeva korisnika. Prema odredbi članka 44. stavak 1. Pravilnika potpora se isplaćuje korisniku na temelju zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu koji korisnik podnosi Agenciji za plaćanja osim ako natječajem nije drugačije propisano. Prema stavku 2. istog članka Pravilnika nakon administrativne kontrole zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu Agencija za plaćanja donosi: a) odluku o isplati/isplati predujma u slučaju da zahtjev ispunjava il i djelomično ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i Natječajem, b) odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu/zahtjeva za isplatu predujma kad zahtjev ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i Natječajem. Nadalje, treba reći da je točkom 2.1. stavkom 2. Natječaja propisano da korisnik mora imati podmirene odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na dan 10. veljače 2023., koji podaci se utvrđuju razmjenom podataka s poreznom upravom. Sukladno odredbi članka 71. c Pravilnika smatrat će se da podnositelj zahtjeva nema dospjeli neplaćeni porezni dug, ako je iznos poreznog duga manji od 200 kn (26,54 €), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavak 3. OPZ-a. Agencija će razmjenjivati informacije s Ministarstvom financija, Poreznom upravom, s ciljem dobivanja točnih, pravovremenih i pouzdanih informacija o financijskim obvezama po osnovi javnih davanja u kojima Porezna uprava vodi analitičke evidencije na dan 10. veljače 2023. godine (točka 12. stavak 1. Natječaja).

9. Stoga imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika i Natječaja neprijepornim proizlazi da tužitelj na dan 10. veljače 2023., ima dug u iznosu od 199,57 € pa je pravilno i prema ocjeni ovog Suda tužitelj odbijen sa zahtjevom.

10. Na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari nije od utjecaja niti žalbeni prigovor tužitelja o tome da je odluka prvostupanjskog suda donesena bez održavanja rasprave, te da je stoga povrijeđena odredba članka 108. stavka 3. ZUS-a, obzirom da je prvostupanjski sud rješenje o nastavku spora od 14. svibnja 2025., koji je prekinut, dostavio tužitelju po opunomoćeniku Josipu Periću istog dana, a preuzeto 29. svibnja 2025. godine (potvrda o preuzimanju elektroničkog pismena), dok je presuda donesena 2. rujna 2025. pa se tužitelj imao mogućnost očitovati, a nije.

11. Nadalje, što se tiče žalbenog prigovora tužitelja da je sud pod točkom 16. osporene presude naveo netočan iznos duga prema državnom proračunu tako da navodi iznos od 199,77, da bi potom označio dug kao 199,57 € treba reći da je očito da se radi o omašci u pisanju, koja nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari obzirom da iz cjelokupnog spisa predmeta neprijeporno proizlazi da je dug tužitelja pravilno utvrđen u iznosu od 199,77 €.

12. Glede žalbenog prigovora tužitelja da sud nije prihvatio predložene dokaze od strane tužitelja, tužitelju se skreće pozornost na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a, prema kojem stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

13. Stoga imajući sve naprijed navedeno u vidu i neprijeporno utvrđeno tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporene odluke prvostupanjskog upravnog suda, pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a riješiti kao pod točkom I. izreke, dok je u odnosu na zatraženi trošak tužitelja odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner