Poslovni broj: Usž-191/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2009., kojeg zastupa opunomoćenica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1726/2025-8 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1726/2025-8 od 17. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-410-18/22-01/589, Urbroj: 513-04-25-2 od 16. srpnja 2025. i Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj - Rovigno Klasa: UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj: 513-07-18-04-22-3 od 31. kolovoza 2022., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da, osim citiranja materijalnog propisa, prvostupanjski sud nije konkretno obrazložio zbog čega bi u konkretnom predmetu postojala obilježja nesamostalnog rada. Tvrdi i da je sud zanemario činjenicu da paušalni obrtnici u pravilu ne posluju samostalno, da koriste vlastita sredstva za rad, obavljaju poslove vlastitom opremom i u vlastitom prostoru, samostalno snose troškove poslovanja uključujući i troškove edukacije i stručnog usavršavanja i samostalno organiziraju posao, a što sve upućuje na postojanje samostalnog obavljanja djelatnosti. Ocijenio je i da iz obrazloženja, osobito točke 18., nije razvidno na temelju kojih konkretnih činjenica i dokaza (primjerice popis opreme, alata i sl.) je sud zaključio da ne ulaže u opremu i alate, odnosno da su oni u vlasništvu isplatitelja J te da je obavljao nesamostalan rad primjenom kriterija oporezivanja dohotka: kriterija kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Smatra i da je osporena presuda kontradiktorna. Stoga je predložio preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a, podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalni propis, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, kojima je utvrđeno da je tužitelj od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 112.320,00 kuna, a na koje su mu obračunati porez i prirez na dohodak te pripadajući doprinosi te naloženo mu njihovo plaćanje sa zakonskim zateznim kamatama u situaciji zakašnjenja. Osporena porezna rješenja su donijeta u postupku utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona prema članku 12.a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ), o čemu je sastavljen Zapisnik Klasa:

UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj: 513-07-18-04-22-2 od 7. srpnja 2022. (u daljnjem tekstu: Zapisnik).

7. R analizirajući sadržaj žalbenih navoda, koji su, u bitnom, isti onima koje je on istaknuo tijekom prvostupanjskog spora, može se primijetiti da se osporavanje zakonitosti pobijanih odluka svodi na općenito osporavanje činjeničnih utvrđenja poreznih tijela te iznošenje ničim potkrijepljenih tvrdnji. Tužitelj, u biti, nije konkretno osporio ijedno ključno činjenično utvrđenje poreznih tijela koja proizlaze iz Zapisnika i njegovih priloga vezano za ostvarene primitke koji imaju obilježje nesamostalnog rada.

7.1. Naime, vezano za postojanje obilježja nesamostalnog rada prema kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, tužitelj nije konkretno osporio sljedeće ključne činjenice glede elemenata kriterija kontrole ponašanja iz članka 32.f Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19. i 1/20., u daljnjem tekstu: PoPD): da je obavljao poslove upravljanja opremom (bagerom, kamionom i strojevima na gradilištu Istarski ipsilon) za isplatitelja primitaka GMP Tomašić; da nije sklopio ikakav formalan ugovor i da je poslove obavljao prema usmenom dogovoru; da mu je isplatitelj davao upute kako obaviti posao, da ugovorene poslove nije mogao prenijeti na treću osobu, da je bio dužan koristiti opremu u vlasništvu isplatitelja primitaka i prema njegovim pravilima, da on nije djelovao za vlastiti račun i na vlastiti rizik, već da je rizik u cijelosti snosio isplatitelj. Glede kriterija financijske kontrole iz članka 32.g PoPD-a tužitelj je izrijekom potvrdio tijekom poreznog postupka, odnosno nije konkretno osporio da je u 2020. isplatitelj organizirao njegov prijevoza do mjesta obavljanja poslova, da su sva oprema u vlasništvu isplatitelja koji je odgovoran za njihov popravak u situaciji kvara, da su se isplate vršile u određenim vremenskim razdobljima u približno istim iznosima prema dogovorenoj satnici od 80,00 kuna po satu, da je on ostvario primitak od 112.320,00 kuna što predstavlja 56,80% od ukupno iskazanog primitka. Glede kriterija odnosa stranaka iz članka 32.h PoPD-a tužitelj u ključnim segmentima nije konkretno osporio utvrđenja poreznog tijela koja proizlaze iz Zapisnika osobito vezano za to da je komunicirao sa isplatiteljem direktno, da je posao mogao raskinuti bez materijalnih i financijskih posljedica, da formalan ugovor nije sklopljen, već je bila riječ o usmenom dogovoru, da je on kod isplatitelja primitaka radio kao strojar i da ima registriran paušalni obrt za uslužne djelatnosti uređenja i održavanja krajolika od 1. lipnja 2017.

7.2. Tužitelj nije osporio ni metodologiju obračuna i visinu poreznih osnovica te poreza na dohodak i obveznih doprinosa.

8. No, pokazalo se spornim jesu li u izloženom činjeničnom stanju kako ga je utvrdilo porezno tijelo bili ispunjeni uvjeti da se tužitelju obračunaju manje obračunate porezne obveze s osnova poreza i prireza na dohodak uz obvezne doprinose s osnova primitaka koji su ocijenjeni primitcima s osnova nesamostalnog rada.

9. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20., u daljnjem tekstu: ZoPD) je propisano da za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada, dok prema stavku 2. toga članka obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. toga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

9.1. Obilježja kriterija: - kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, - financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te - odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama (članak 27.a stavak 3. ZoPD-a).

10. Iz Zapisnika i njegovih priloga, kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koju tužitelj nije (konkretno) osporio predloživši izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga i budući da je njegov sadržaj dostatno suglasan pisanoj izjavi poreznog obveznika, tužitelja od 24. ožujka 2022. i sadržaju Upitnika o utvrđivanju obilježja nesamostalnog rada, razvidno je postojanje obilježja nesamostalnog rada u odnosu tužitelja, posloprimca i isp latitelja primitaka, poslodavca RT prema kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka iz članka 32.d do 32.i PoPD-a.

11. Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupilo porezno tijelo, kada je konkretne primitke tretiralo primitcima s osnova nesamostalnog rada te utvrdilo i obračunalo tužitelju porez na dohodak uz obvezne doprinose, jer je on u konkretnom poreznom razdoblju korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježje nesamostalnog rada u iznosu od 112.320,00 kuna. Pravilno je zaključio sud da ako poslodavac za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada ugovara i isplaćuje naknadu ne kao plaću, nego kroz porezno pogodnije oblike, odnosno vrste dohodaka oporezive nižim poreznim stopama, koristi porezne pogodnosti protivno svrsi Zakona. Pravilan je i zaključak suda da porezna tijela imaju dosta široku diskreciju pri ocjenjivanju ispunjenja elemenata nesamostalnog rada.

12. Tužitelj, osim iznošenja općenitih pravnih stajališta, u biti, nije konkretno osporio ključna činjenična utvrđenja poreznog tijela koja proizlaze iz Zapisnika i ostalih raspoloživih pisanih dokaza te podrobnu ocjenu svakoga pojedinog dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih u vezu međusobno. Sud mora primijetiti da se tužbeni navodi svode, u biti, na iznošenje pravnih ocjena koja nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu i na iznošenje tvrdnji koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka ali i na tvrdnje koje on nije dokazao predloživši sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza.

13. Valja primijetiti i da tužitelj, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka, nije uopće zašao u sadržaj izvedenih dokaza, a niti je osporio potanko iznesen i analiziran sadržaj pisanih dokaza i ocjenu tih dokaza koje su iznijeli sud i porezna tijela te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka. Osim toga , prema članku 32.a stavku 4. ZoPD-a, pri utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. toga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

14. Nisu počinjene ikakve bitne povrede upravnog spora pa ni ona iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a na koju je skrenuo pozornost žalitelj, budući da je sud prvog stupanja pravilno i cjelovito utvrdio ključne činjenice te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo dajući dostatne razloge rješavanja spora pa i vezano za ocjenu navoda stranaka. Valja istaknuti i da obveza obrazlaganja odluka ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki navod stranke, već ovisi o prirodi upravne stvari i posebnostima konkretnog predmeta.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan