Poslovni broj: Usž-2395/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica ŠVB, radi ocjenjivanja službenika, odlučujući o žalbi tužitelja koju je on izjavio protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3333/2024-5 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3333/2024-5 od 31. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika Klasa: UP/II-119-05/23-01/40, Urbroj: 251-02-01-23-2 od 10. svibnja 2023.

III. Poništava se rješenje o ocjeni prvostupanjskog tijela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I-119-05/23-01/1374, Urbroj: 251-14-01/01-23-1 od 13. ožujka 2023. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstotinapedeset) eura, dok se odbija zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom dijelu za trošak sastavljanja žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-119-05/23-01/40, Urbroj: 251-02-01-23-2 od 10. svibnja 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2 . Tužitelj je protiv navedene odluke podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da su razlozi rješavanja upravne stvari proturječni sadržaju izvedenih dokaza, da sud nije odgovorio na njegove navode i dao ocjenu dokaza, da je ocjenjivan prethodne godine s najvišim ocjenama, što govori o kvantiteti i kvaliteti njegova rada, da nije bilo pravne osnove da mu se ocjena smanji s pet na tri, da su ostali službenici imali veliki broj zakašnjenja a što kod njega nije slučaj i da im po tom kriteriju nije umanjena ocjena. Tvrdi i da je sud prihvatio sve dokaze tuženika, a da je njegove sve odbio. Istaknuo je da osporava zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude zbog svih razloga koje je iznio u tužbi ali i u žalbi protiv rješenja o ocjeni. Istaknuo je da mu očitovanje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 27. travnja 2023., a koje je pribavljeno za potrebe rješavanja o žalbi, nije dostavljeno radi očitovanja i da je time povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a. Smatra i da su javnopravna tijela povrijedila načelo utvrđivanja materijalne istine. Tvrdi i da ocjena nije donesena na temelju prijedloga neposredno nadređene službenice, već na temelju arbitrarne i jednostrane ocjene pročelnice koja čak ni čitave 2022. nije obavljala poslove pročelnice; da nije jasno kako je bio nesporno upoznat i s prijedlogom ocjene i s izmjenom toga prijedloga; da to nije točno, jer je, tvrdi, prijedlog ocjene dobio tek na njegov zahtjev radi uvida u spis, a nakon što je zaprimio rješenje o ocjeni te da je riječ o arbitrarnom utvrđenju tuženika. Ocijenio je i da rješenje o ocjeni nije obrazloženo u skladu sa zahtjevima iz članka 98. stavka 5. ZUP-a, da je tuženik potvrdio to u obrazloženju drugostupanjskog rješenja te da je proizvoljno zaključio da to nije utjecalo na rješavanje upravne stvari. Smatra da mu je postupanjem tuženika povrijeđeno i načelo jednakosti oružja i pravo na djelotvoran pravni lijek. Istaknuo je i da obrazloženje rješenja tuženika sadrži samo puko i nekritičko citiranje očitovanja od 27. travnja 2023., da mu nije omogućeno dokazati da zaslužuje višu ocjenu od standarda, da slobodna ocjena u odlučivanju ne oslobađa nadležno tijelo da se omogući ostvarivanje osnovnih procesnih prava poput prava na sudjelovanje u postupku, prava na valjano obrazloženje i obveze utvrđivanja ključnih činjenica o kojima ovisi i pravilna primjena propisa u postupku ocjenjivanja. Smatra i da su opisanim postupanjem povrijeđene i odredbe članka 15., 16. i 17. Pravilnika o ocjenjivanju rada službenika i namještenika. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, tako da se usvoji tužbeni zahtjev i ponište osporena upravna rješenja uz nadoknadu troškova upravnog spora uključujući i trošak sastavljanja žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući njezinu zakonitost u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da presuda nije zakonita i pravilna. Počinjena je bitna povreda upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a, budući da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu članka 119. stavka 5. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude te budući da je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak i posljedično tomu pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku ocjenjivanja tužitelja, lokalnog službenika za 2022. primjenom odredbi članka 94. do 96. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19., u daljnjem tekstu: ZSNLPS) i Pravilnika o ocjenjivanju rada službenika i namještenika („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 2/22. i 3/22., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Nije sporno da je tužitelj ŠV za 2022., kada je obavljao poslove na radnom mjestu stručni savjetnik za provedbu programa zaštite, očuvanja i uređenja u Odjelu za provođenje programa zaštite i uređenja nepokretnih kulturnih dobara u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, ocijenjen ocjenom dobar.

7.1. Nije sporno ni da je djelokrug poslova tužiteljeva radnog mjesta obuhvaćao vođenje postupaka u složenim upravnim stvarima u prvostupanjskom postupku o prethodnom odobrenju, što se odnose na zaštitne radove i mjere za koje po posebnim propisima nije potrebna lokacijska dozvola, a niti je potrebno ishoditi uvjete građenja (održavanje sanacija, adaptacije, restauratorski i konzervatorski radovi, obnove vanjskih dijelova kuća) i obavljanje stručnog nadzora, praćenje propisa iz područja zaštite kulturnih dobara, pružanje stručne pomoći vlasnicima i drugim nositeljima prava na kulturnom dobru, davanje uputa za dopune i dorade dostavljene tehničke dokumentacije te praćenje provedbe programa mjera i radova za zaštitu kulturnih dobara i predlaganje kriterija za financiranje zaštitnih radova te obavljanje drugih poslova koje mu se odrede.

7.2. Nije sporno ni da je rješenje tuženika kojim je odbijena tužiteljeva žalba, u bitnom, utemeljeno na očitovanju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I-119-05/23-01/1374, Urbroj: 251-14-01/1-23-3 od 26. travnja 2023.

7.3. Nije sporno niti da je sud prvoga stupnja konkretnu upravnu stvar, odnosno upravni spor riješio neposredno primjenjujući zakon primjenom odredbe članka 159. ZUS-a i Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/21. i 24/21., u daljnjem tekstu: Odluka), budući da je ocijenio da nije zakonit opći akt, Pravilnik. Sud je zauzeo pravno shvaćanje da konkretni Pravilnik nije bi ovlašten donijeti gradonačelnik Grada Zagreba, već nadležno predstavničko tijelo Grada Zagreba, odnosno Gradska skupština Grada Zagreb u skladu s primjenjivim pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Usoz-14/2021-7 od 25. travnja 2022.

7.4. Nije sporno ni da je konkretni upravni spor bio prekinut zbog pokrenutog postupka ocjene zakonitosti Pravilnika i da je Visoki upravni sud rješenjem poslovni broj: Usoz-236/2023-9 od 20. svibnja 2024. obustavio postupak, s obzirom na to da je tijekom spora Gradska skupština Grada Zagreba na sjednici 29. veljače 2024. donijela novi Pravilnik o ocjenjivanju rada službenika i namještenika objavljen 1. ožujka 2024. u „Službenom glasniku Grada Zagreba“ broj: 7/24. te da je člankom 1. navedenog pravilnika stavljen izvan pravne snage Pravilnik (iz 2022.).

8. Pokazalo se spornim je li zakonito proveden postupak ocjenjivanja. Konkretno se pokazalo spornim: 1. je li tužitelju onemogućeno izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari u situaciji kada mu nije dostavljeno očitovanje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 27. travnja 2023. s prilozima (dokazima), a koje je pribavljeno za potrebe rješavanja o žalbi i na kojem je supstancijalno utemeljeno rješenje tuženika te je li time povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), 2. je li odluka o ocjeni (dostatno) obrazložena u skladu sa zahtjevima iz članka 96. stavka 3. ZSNLPS-a i članka 98. stavka 5. ZUP- a, jesu li pri ocjenjivanju uzeti u obzir svi kriteriji ocjenjivanja te je li tužitelj trebao, s obzirom na te kriterije te ono što je pokazao u 2022., biti ocijenjen višom ocjenom od ocjene dobar, 3. je li ocjena donijeta na temelju (konačnog) prijedloga kojeg je sastavio neposredno nadređeni službenik (u tom dijelu tužitelj tvrdi da je konačni i izmijenjeni prijedlog ocjene sastavljen od pročelnice, a ne neposredno nadređene službenice), 4. je li tužitelj prethodno, prije donošenja odluke o ocjeni bio upoznat s izmijenjenim prijedlogom ocjene ili je on taj prijedlog zaprimio nakon rješenja o ocjeni na vlastiti zahtjev za uvidom u spis predmeta te 5. je li tužitelju onemogućeno učinkovito dokazati da zaslužuje višu ocjenu od standardne ocjene dobar. Tužitelj je istaknuo i da slobodna ocjena pri ocjenjivanju ne oslobađa nadležno tijelo obveze da omogući stranci ostvarivanje osnovnih procesnih načela i prava, da valjano i dostatno obrazloži ocjenu i da pravilno i cjelovito utvrdi ključne činjenice u skladu s načelom materijalne istine.

9. Člankom 95. stavkom 1. ZSNLPS-a je propisano da službenike ocjenjuje pročelnik upravnog tijela, dok je stavkom 3. toga članka propisano da se ocjena temelji na podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti.

9.1. U skladu s člankom 95. stavkom 4. ZSNLPS-a prilikom ocjenjivanja službenika uzet će se u obzir prigovori i pritužbe stranaka na rad i postupanje službenika, dok prema stavku 5. toga članka kriterije za ocjenjivanje službenika i način provođenja ocjenjivanja pravilnikom propisuje općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan. 9.2. Ocjene kojima se ocjenjuju službenici jesu: a) »odličan« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika najviše kvalitete i osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe, b) »vrlo dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika naročito dobar i osigurava prvorazredno izvršavanje službe, c) »dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika prosječne kvalitete osiguravajući pouzdano obavljanje službe, d) »zadovoljava« – ukoliko rad i učinkovitost službenika osigurava najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete i preciznosti u obavljanju službe, e) »ne zadovoljava« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika ispod minimuma standarda kvalitete te nije dovoljan da osigura pouzdano i prihvatljivo obavljanje službe (članak 96. stavak 1. ZSNLPS-a).

9.3. O ocjeni se donosi rješenje te ocjena mora biti obrazložena (članak 96. stavak 2. i 3. ZSNLPS-a).

10. Ponajprije, tumačeći citirane norme ZSNLPS-a pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, valja istaknuti da ocjenjivanje tzv. lokalnih službenika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a). Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. ZUS-a. Dodatnu specifičnost upravne stvari ocjenjivanja službenika, prema stajalištu Suda, čini nemogućnost apsolutnoga dokumentiranja svih segmenata stručnog znanja pokazanog u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službenih dužnosti službenika, kao parametara podložnih ocjenjivanju (pojedini kriteriji u različitoj su mjeri podložni dokumentiranju ocjenjivanja), što ujedno pruža razmjerno široki prostor za prosudbu od službenika nadležnoga za praćenje rada ocjenjivanog službenika.

11. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o ocjeni, to ne podrazumijeva da ona ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane i dostatno obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu. Izloženi okvir diskrecijskoga odlučivanja ne oslobađa javnopravno tijelo ni obveze da omogući ostvarivanje bitnih procesnih prava stranaka, poput prava na sudjelovanje u postupku, ali niti obveze utvrđivanja bitnih činjenica kao podloge za primjenu slobodne ocjene te prezentiranja odlučnih činjenica stranci u postupku. Također, pri primjeni slobodne ocjene u vidu je potrebno imati svrhu radi koje je ta diskrecijska ovlast dana. U predmetima ocjenjivanja ta svrha sastoji se u objektivnom ocjenjivanju službenika, što je ujedno vezano za pozitivne i negativne implikacije pojedine ocjene (i u segmentu njihova rada koji, po prirodi stvari, izmiče mogućnosti apsolutnog dokumentiranja te u dijelu kojim se i dokumentirani rezultati slobodnom ocjenom podvode pod normativni opis ostvarivanja pojedinoga kriterija, a ne u smanjivanju propisanih procesnih standarda upravnog postupka).

12. Sud smatra i da, pri rješavanju upravnih stvari ocjenjivanja tzv. lokalnih službenika, osobito su važne normativne definicije pojedinih ocjena. Pri ocjenjivanju službenika ne polazi se od najviše ocjene, koja bi se potom smanjivala kada za to u konkretnom predmetu postoje razlozi, već pozitivna regulacija na tom području za standardnu radnu izvedbu podrazumijeva srednju ocjenu „dobar“ u smislu odredbi članka 96. stavka 1. ZSNLPS-a. Spomenuti tako uspostavljeni sustav ocjenjivanja utječe i na subjektivni teret dokazivanja u postupcima ocjenjivanja. Naime, po prirodi stvari, na poslodavcu je primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine, a na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da zaslužuje ocjenu višu od standardne.

13. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta koja vrijede u postupcima ocjenjivanja tzv. lokalnih službenika ocijenit će se (ne)osnovanost žalbenih navoda.

14. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu upravnog spora iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, budući da nije u dijelu konkretno ocijenio (ne)osnovanim prigovore tužitelja, a u dijelu nije naveo razloge ne prihvaćanja dokaznih prijedloga tužitelja i razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, izvedenim dokazima i koji bi imali logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. S obzirom na izvedene dokaze i sadržaj spisa predmeta Sud mora primijetiti i da je prvostupanjski sud o činjeničnom stanju izveo pogrešne zaključke i da je posljedično tomu pogrešno primijenio materijalni propis.

15. Drugo, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da opći akt, Pravilnik (iz 2022.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja i vođenja postupka ocjenjivanja tužitelja nije suglasan sa zakonom u skladu s praksom ovoga Suda iz odluke broj Usoz-14/2021.

15.1. Međutim, sud je počinio bitnu povredu upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a, jer je nepravilno primijenio odredbu članka 159. ZUS-a, s obzirom na to da je ocjenjivao (ne)osnovanost niza procesnih prigovora tužitelja vezano za nezakonitost provođenja postupka ocjenjivanja neposrednom primjenom ZSNLPS-a, iako na zakonskoj razini, a ni Odlukom nisu propisani konkretni kriteriji ocjenjivanja a niti način provođenja postupka ocjenjivanja (to je bilo propisano Pravilnikom). Sud smatra da način na koji je prvostupanjski sud u tom dijelu protumačio i primijenio zakonske odredbe može se ocijeniti potpuno arbitrarnim i suprotan općenitim pravnim stajalištima i ocjenama Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj U- III-357/2016 od 1. veljače 2018. (vidjeti točku 5.2. obrazloženja).

16. Treće, u situaciji kada mu nesporno nije dostavljeno očitovanje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 26. travnja 2023. s prilozima, dokazima kojima je nastojao otkloniti nedostatke u obrazloženju prvostupanjskog rješenja i kada osporena ocjena nije bila utemeljena na ikakvim podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti, a koje je očitovanje pribavljeno za potrebe rješavanja o žalbi i na kojem je supstancijalno utemeljeno drugostupanjsko rješenje, tuženik je onemogućio tužitelju izjasniti se o svim bitnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima te mu time derogirao učinkovitu upravno-pravnu zaštitu. Sud smatra i da je tužitelju opisanim postupanjem onemogućeno učinkovito dokazati i da zaslužuje višu ocjenu od standardne ocjene dobar.

17. Četvrto, iz spisa predmeta javnopravnog tijela nije s izvjesnošću razvidno je li prethodno, prije donošenja rješenja o ocjeni tužitelj bio upoznat s izmijenjenim prijedlogom ocjene. Iz njega nije razvidno i kada je učinjena ta rukom napisana izmjena prijedloga ocjene sa odličan na dobar te kada je službenik, tužitelj upoznat s prijedlogom ocjene. Sud ocjenjuje da je o ključnim činjenicama u tom dijelu izveden pogrešan zaključak, odnosno da su izneseni zaključci proturječni sadržaju spisa predmeta upravnog tijela.

18. Peto, rješenje o ocjeni nije zakonito ni s aspekta neposredne primjene ZSNLPS - a, jer nije dostatno obrazloženu u skladu sa zahtjevima iz članka 95. stavka 3., članka 96. stavka 3. ZSNLPS-a i članka 98. stavka 5. ZUP-a. Prvostupanjsko rješenje o ocjeni tužitelja za 2022. nije utemeljena na ikakvim konkretnim podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti.

19. Šesto, u situaciji kada je prvostupanjsko rješenje o ocjeni potpuno neobrazloženo (to je potvrdio tuženik), kada tužitelju nije tijekom upravnog postupka dostavljeno očitovanje prvostupanjskog tijela i priloženi dokazi pribavljeni za potrebe i prije donošenja odluke o žalbi i kada se s izvjesnošću ne može izvesti zaključak o tomu da je tužitelju dostavljen izmijenjeni prijedlog ocjene koji je prvotno od neposredno nadređenog službenika ocijenjen ocjenom „odličan“ (ukupno 36 bodova), a da bi potom pročelnica izvršila korekciju ocijene na dobar, jer je po kriterijima ocjenjivanja naknadno ostvario ukupno 26 bodova, sud ocjenjuje da osporene odluke nisu zakonite.

20. Sud, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva i zakonitosti osporenih odluka, nije uzeo u obzir navode tužitelja vezano za njegove rezultate rada i ponašanje tijekom ranijih godina prije ocjenjivane 2022., s obzirom na to da je razdoblje ocjenjivanja lokalnih službenika jedna kalendarska godina. Ti navodi nisu bitni za ocjenjivanje, što je i razumljivo, s obzirom na to da se radna izvedba službenika može mijenjati tijekom godina službe.

21. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, poništiti prvostupanjsku presudu i osporene odluke javnopravnih tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u točkama I. do III. izreke.

22. Odluka o troškovima upravnog spora, sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).

22.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i jednog obrazloženog podneska od 8. studenoga 2023. te zastupanje na jednom ročištu (17. siječnja 2025.) po 500 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (750,00 eura) iznosi sveukupno priznatih 3.750,00 eura, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem. U preostalom dijelu je odbijen zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe, budući da žalitelj nije specificirao visinu zatraženog izdatka.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan