Poslovni broj: Usž-1009/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-162/2024-6 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-162/2024-6 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice, a točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi kako nisu sporne činjenice, već je predmet spora isključivo pravno pitanje - je li šutnja uprave povodom izjavljenog prigovora na rješenje donesenom temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje: Odluka) nastupila nakon proteka roka od osam dana od izjavljivanja istog sukladno odredbi članka 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) ili nakon proteka roka od šezdeset dana sukladno odredbi članka 121. ZUP-a. Ističe kako je pravno shvaćanje suda da u konkretnoj upravnoj stvari treba primijeniti pravila o rješavanju žalbe po članku 121. ZUP-a, posljedica pogreške u logičkom zaključivanju te smatra da se ima primijeniti članak 122. stavak 3. ZUP-a. Smatra da se u slučaju pobijanog rješenja radi o ograničenju prava na djelotvoran pravni lijek te se poziva na odredbu članka 13. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i članak 16. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je pobijanim rješenjem došlo do povrede načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. ZUP-a te načela predvidljivosti i pravne sigurnosti, odnosno zahtjeva za preciznošću i određenošću pravne norme, kao i da je prvostupanjski sud postupao proizvoljno i arbitrarno. Upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava kao i na ovosudnu praksu. Posljedično, tužiteljica osporava i odluku o trošku. Predlaže da Sud usvoji žalbu te da poništi prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje, podredno da preinači pobijano rješenje, sve uz naknadu troškova upravnog spora koji je prethodio žalbi te potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kao i postupka koji mu je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. u vezi članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja iscrpno obrazlaže svoju ocjenu o tome da, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavak 3. ZUP-a pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora , a s kojim obrazloženjem koje sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge, je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

7. Prema ocjeni ovog Suda, budući da se u predmetnom slučaju radi o pravnom lijeku protiv rješenja kao pojedinačne odluke (upravnog akta), primjenjuje se odredba članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok.

8. Iz podataka spisa, kao i iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, proizlazi da je tužiteljica u predmetnom slučaju pravni lijek naziva prigovor, protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2552, URBROJ: 251-09-22- 1/002-23-03 od 06. studenoga 2023., podnijela 30. studenoga 2023., a tužbu je, zbog nedonošenja rješenja o pravnom lijeku, podnijela 4. siječnja 2024. U konkretnom slučaju, zadnji dan roka za donošenje i dostavu rješenja o pravnom lijeku bio je 29. siječnja 2024.

9. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao niti rok za odlučivanje o pravnom lijeku tužiteljice propisan odredbom članka 121. ZUP-a, slijedom čega je predmetna tužba podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a, pa donošenjem odluke prvostupanjskog suda nisu povrijeđena tužiteljičina prava utemeljena na zakonu.

10. Žalbeni prigovori kojima tužiteljica uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa neosnovani su, odnosno nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.

11. Budući da tužiteljica nije s uspjehom osporila zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

12. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1., u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan