Poslovni broj: Usž-954/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5010/2023-5 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5010/2023-5 od 26. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem od 26. studenoga 2024. upravni spor je obustavljen (točka I. izreke rješenja). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke tog rješenja.
2. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost dijela točke II. izreke rješenja u kojem je odlučeno o stopi zakonskih zateznih kamata i točku III. izreke pobijanog rješenja. Ističe da je u tužbi zatražila troškove upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama koje je specificirala na sljedeći način: ,,protekom roka od 15 dana za dobrovoljno plaćanje, pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena''. Tvrdi da, unatoč jasno postavljenom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud u točki II. izreke nije utvrdio uvećanjem čije odnosno koje referentne stope platiti treba platiti zatezne kamate, a da to nije razvidno niti iz obrazloženja rješenja u kojem se navodi da je odlučeno u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO/22.) i člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) te sukladno pravnom stajalištu izraženom u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018. Ističe da je prije donošenja pobijanog rješenja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine'', 155/2023.) kojim je izmijenjen članak 29. stavak 2. ZOO/22. na koji se pozvao prvostupanjski sud. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio važeći članak 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO/23.). U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava o utvrđivanju točne stope zakonskih zateznih kamata poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama, broj: Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024. i Rev - x - 181/09-2 od 3. lipnja 2009., kao i na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-466/2024-3 od 26. rujna 2024. U odnosu na zakonitost točke III. izreke rješenja ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja nije iznio ni jedan razlog, pa nije jasno na koji se trošak odnosi, odnosi li se na zatezne zakonske kamate koje je sud dijelom usvojio u točki II. izreke rješenja, a bez navođenja odluke o vrsti i visini stope. Navodi da je time počinjena povreda članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da bi otklanjanje tih nedostataka u žalbenom postupku značilo uskraćivanje dvostupanjske sudske zaštite, čime bi se narušilo pravo na pravično suđenje u procesnom smislu prema članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.). Ističe da su odluke sudova o troškovima upravnog spora sastavni dio prava na pravično suđenje te se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1067/2023-2. Naglašava da je prvostupanjski sud po istoj sutkinji u istovjetnim predmetima, poslovnih brojeva: UsI-4121/2023-7, UsI-2739/2023-6, UsI-2862/2023-7 od 27. studenoga 2024. različito rješavao o zakonskim zateznim kamatama. S tim u vezi predlaže da se po potrebi priklope navedeni spisi ili da se izvrši uvid u odluke po žalbama na ta rješenja jer se radi o očitoj nedosljednosti. Predlaže da ovaj Sud poništi rješenje u pobijanom dijelu na način da preinači točku II. Izreke i poništi točku III. izreke rješenja i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeni dio pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Prema članku 29. stavak 2. ZOO-a/23., stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
7. Prvostupanjski sud je u dijelu točke II. izreke pobijanog rješenja , pri odlučivanju o dosuđenoj glavnici troškova spora, pravilno odredio stopu zateznih kamata sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a/23., a to što se u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao na raniji ZOO/22. ne utječe na donošenje drugačije odluke o stopi zakonskih zateznih kamata jer je o stopi zakonske zatezne kamate odlučio u skladu s mjerodavnom odredbom ZOO-a/23.
8. Tužiteljica je u tužbi specificirala troškove upravnog spora tražeći trošak za sastav tužbe (koji je tužiteljici priznat), kao i naknadu troškova za izdavanje klauzule pravomoćnosti i podnošenje žalbe zbog šutnje uprave zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji troškovi se odnose na troškove upravnog postupka .
9. S obzirom na to da ZUS-om nije propisana mogućnost naknade troškova upravnog postupka, pravilno je i zakonito točkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko dosuđenog iznosa. Iako prvostupanjski sud nije postupio sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a jer u obrazloženju rješenja nije naveo na što se odnose troškovi koji su odbijeni točkom III. izreke rješenja, ta povreda nije utjecala na zakonitost i pravilnost točke III. izreke rješenja te se ne radi o bitnoj povredi odredbi upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a.
10. Prigovor tužiteljice da je ista sutkinja u istovjetnim predmetima odlučivala drugačije o stopi zakonskih zateznih kamata je bespredmetan jer se ne mogu preispitivati odluke prvostupanjskog suda koje nisu predmet ove žalbe. S tim u vezi neosnovan je prijedlog tužiteljice kojim predlaže priklop spisa poslovnih brojeva: UsI- 4121/2023-7, UsI-2739/2023-6, UsI-2862/2023-7 te da se izvrši uvid u odluke po žalbama u tim predmetima.
11. Budući da tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
