Poslovni broj: Usž-273/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5335/2023-6 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5335/2023-6 od 10. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/413, URBROJ: 251-02-01/001-23-7 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/413, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. ožujka 2023. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

2. Protiv navedene presude, u točkama III. i IV. izreke, tuženik je pravodobno podnio žalbu i dopunu žalbe.

2.1. U odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude, tuženik ističe da je nalog iz te točke izreke suprotan odredbi članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kojom je propisano da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Ističe nespornim da se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, stoga, sukladno navedenoj odredbi ZUP-a, tužiteljica sama snosi trošak postupka. Smatra kako je pobijana točka III. izreke prvostupanjske presude nezakonita te kako se istom tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja. Poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, broj: Us II-145/2021 od 9. rujna 2021.

2.2. U odnosu na točku IV. izreke prvostupanjske presude, tuženik upire na bitne povrede odredaba postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Iako kao mjerodavan navodi Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), tuženik se zapravo poziva na odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Prigovara opravdanosti izdataka u smislu čl. 144. st. 1. ZUS-a, smatrajući da su tužiteljici neosnovano priznati troškovi za sastavljanje podneska od dana 14. prosinca 2023. kojim se tužiteljica očituje na navode tuženika sadržane u odgovoru na tužbu i dostavlja specifikaciju troškova postupka. Navodi da se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora ili donošenje odluke u sporu te smatra da joj takvo očitovanje ne treba priznati kao trošak u smislu čl. 144. st. 1. ZUS-a, pozivajući se pri tom na stajalište Upravnog suda u Zagrebu izraženo u odluci poslovni broj: UsI-4037/23 od dana 28. ožujka 2024. te stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Usž-2134/24 od dana 20. lipnja 2024., a poziva se i na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu ABC protiv Hrvatske u smislu da podnositelj ima pravo na naknadu troška koji je stvaran i nužan te da isti treba biti razuman s obzirom na vrstu spora. Mišljenja je da je tužiteljici kao opravdan i nužan trošak trebalo priznati jedino trošak sastavljanja tužbe.

2.3. Predlaže usvojiti žalbu tuženika i dopunu iste i poništiti točke III. i IV. prvostupanjske presude.

3. Tužiteljica u opsežnom odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud visinu troškova upravnog spora utvrdio temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. - dalje u tekstu Tarifa), a treba li trošak priznati određuje ZUS. Također se poziva na presudu ABC protiv Republike Hrvatske prema kojoj rizik svake greške koju napravi državno tijelo treba snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. Ističe da je tužbeni zahtjev po presudi osnovan, a na koju se presudu tuženik i nije žalio, stoga je sukladno ZUS-u i Tarifi svaka radnja koja je dovela do uspjeha u sporu zdravo razumski i zakonski opravdana. Tvrdi da je tuženikov navod o opravdanosti izdatka samo tužbe, neprihvatljiv i da predstavlja arbitrarno tumačenje ZUS-a. Ističe da je podnesak od 14. prosinca 2024. godine obrazložen, da je u njemu tužiteljica iznijela pravne i činjenične navode, pozvala se na sudsku praksu, predložila dokaze te na kraju uspjela u sporu. Navodi kako je praksa koju je tuženik dostavio u žalbi neprimjenjiva na predmetni spor te da tuženik paušalno nastoji osporiti pravo na naknadu troškova u sporu sukladno uspjehu i Tarifi i time narušiti pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva tužiteljici. Upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-2291/2018 u kojoj se navode dva uvjeta koja su nužna da bi se stranku odbilo sa zahtjevom za naknadu troškova, a to su izbjegavanje neopravdanog pokretanja sporova te nerazumno visoki troškovi spora . Upućuje da je prvostupanjski sud jasno obrazložio svoju odluku za priznanje troškova rješenja. Zaključno navodi razloge zbog kojih treba priznati pravo na trošak sastava odgovora na žalbu budući je tuženik svojom žalbom naveo tužiteljicu na sastav odgovora na žalbu. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i dosudi tužiteljici naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijanog dijela prvostupanjske presude.

6. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 2. listopada 2023. Točkom I. izreke tog rješenja obustavljen je postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice, podnesenom zbog nepostupanja tuženika po zahtjevu tužiteljice od 13. srpnja 2023., a točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka. Navedenim zahtjevom od 13. srpnja 2023. tužiteljica je od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/413, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. ožujka 2023., obzirom da je to rješenje, prema podacima spisa predmeta, postalo izvršno, odnosno pravomoćno.

7. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju, poništavanjem rješenja tuženika od 2. listopada 2023. poništena i točka II. izreke tog rješenja te imajući u vidu da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, to je pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da (ponovno) odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadom zatraženih troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku.

8. Iz naprijed navedenih razloga, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude , niti se takvom odlukom suda tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.

9. Budući da se, prema podacima spisa predmeta, a kako to i sam tuženik navodi u žalbi, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to je u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe.

10. S obzirom da je upravni spor o glavnoj stvari okončan u korist tužiteljice, tužiteljici je pobijanim rješenjem, točkom IV. izreke, priznato pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 144. stavka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji su odmjereni u skladu s Tbr. 27. točka 1. Tarife i članka 144. stavak 3. ZUS-a. U obrazloženju pobijanog dijela presude prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te dosudio tužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 € te za sastav obrazloženog podneska s činjeničnim i pravnim navodima u istom iznosu.

11. Odredbama članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Žalbeni navod kojim tuženik iznosi svoje subjektivno viđenje opravdanosti dosuđenog troška upravnog spora tužiteljici, odnosno svoje stajalište da tužiteljici nije trebalo priznati sastav podneska od 1. veljače 2024. jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima, ovaj Sud smatra neutemeljenim budući da je iz samog podneska razvidno da je tužiteljica u istom navodila i sudsku praksu i pravne navode potkrijepljene činjenicama. U konkretnom slučaju, sud je jasno obrazložio zašto je priznao trošak podneska, pri čemu sudska praksa na koju se poziva tuženik nije relevantna. Naime, primjena odredbe članka 144. stavka 1. ZUS- a, prema kojoj se prilikom određivanja troškova spora ocjenjuje opravdanost pojedinih poduzetih radnji u sporu, ovisna je o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prepuštena odluci suda.

13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, pa je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

14. Uvažavajući sadržaj odgovora na žalbu, ovaj Sud je ocijenio da razlozi izneseni u odgovoru na žalbu nisu odlučni za ishod žalbenog postupka, stoga je u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan