Poslovni broj: Usž-2484/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan - Đurović i Silvia Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 4, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi poništenja odluka tuženika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1980/2023-18 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us l-1980/2023-18 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom poništene su Odluka Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Rijeka, KLASA: 003-06/23-01/25, URBROJ: 2170-29-02/1-23-3 od 1. rujna 2023. i Odluka ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka o imenovanju predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, KLASA: 112-02/23-01/548, URBROJ: 2170-29-02/2-23-2 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave i pravomoćnosti ove odluke o troškovima ovog upravnog spora (točka II. Izreke).
1.1. Odlukom ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka, KLASA: 112-02/23- 01/548, URBROJ: 2170-29-02/2-23-2 od 31. srpnja 2023. (dalje: Odluka o imenovanju) u točki 1. izreke predstojnikom Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu imenovan je nasl. doc. dr. sc. IČ, dr. med., na mandatno razdoblje od četiri godine, a u točki 2. izreke određeno je da se Odluka primjenjuje od 3. kolovoza 2023.
1.2. Protiv navedene Odluke o imenovanju tužiteljica je izjavila prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku iz te Odluke, a Odlukom Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Rijeka, KLASA: 003-06/23-01/25, URBROJ: 2170-29-02/1-23-3 od 1. rujna 2023. (dalje: Odluka o prigovoru) odbijen je tužiteljičin prigovor kao neosnovan.
2. U žalbi koju podnosi zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik uglavnom ponavlja navode iz odgovora na tužbu.
2.1. Prvenstveno, tuženik osporava stvarnu nadležnost upravnog suda te ističe da je tužba u konkretnom slučaju trebala biti odbačena kao nedopuštena; smatra da je riječ o radnopravnom odnosu za koji je stvarno nadležan općinski sud, pri čemu se poziva na sudsku praksu - rješenje Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I- 891/2023-3 od 27. srpnja 2023. i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr I 490/17-2 od 30. siječnja 2018. Mišljenja je da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. te ističe da ista nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari budući da je tužiteljica već zaposlena kod tuženika - u javnoj službi te joj ni na koji način nije uskraćeno pravo da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i da bude primljena u javne službe pod jednakim uvjetima. Iz navedenog razloga smatra da se prigovor koji je tužiteljica izjavila protiv Odluke o imenovanju, ne može sagledati u okviru odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. - dalje: ZUP). Smatra da je tužiteljica trebala podnijeti tužbu temeljem odredbe članka 42. stavak 3. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, 29/97., 76/93., 47/99., 35/08., 127/19. - dalje: ZU) u vezi članka 133. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. – dalje: ZOR), u roku od 15 dana od zaprimanja Odluke o prigovoru, zbog čega ističe i prigovor prekluzije.
2.2. U odnosu na propisane uvjete Natječaja za predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, tuženik ističe da uvjet od „pet godina radnog iskustava u struci“ podrazumijeva struku specijalista iz grane medicine potrebne za djelatnost kliničkog zavoda, odnosno da se radno iskustvo u struci odnosi na rad koji liječnik/ica odrađuje samostalno nakon položenog specijalističkog ispita te dalje obrazlaže i tumači navedeno stajalište. Navodi i da je takvo tumačenje ustaljena praksa tuženika. Ističe da je tužiteljica tek od veljače 2020. godine liječnik specijalist nuklearne medicine pa da je i više nego nepobitno kako ne ostvaruje propisani uvjet iz natječaja jer nema pet godina radnog iskustva kao liječnik specijalist nuklearne medicine, dok izabrani kandidat ime odgovarajuće radno iskustvo. Dodaje da nisu točni navodi tužiteljice da izabrani kandidat ne bi bio fakultetski nastavnik, budući da je 1. prosinca 2021. izabran u znanstveno nastavno zvanje i na odgovarajuće radno mjesto naslovnog docenta.
2.3. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da tužiteljicu obveže na naknadu troška tuženiku.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi kako ustraje na svemu što je iznosila tijekom prvostupanjskog postupka te smatra da je prvostupanjska presuda pružila cjelovit i pravno utemeljen odgovor na sva pitanja koja su izravno ili neizravno povezana s predmetom spora, posebice u pogledu pitanja stvarne nadležnosti i navodne prekludiranosti tužiteljice, kao i u pogledu pitanja tumačenja odgovarajućeg radnog iskustva u struci. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/2024. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti upravnog suda, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je točno da je isti sud donio rješenje poslovni broj Us I-891/2023 od 27. srpnja 2023. kojim je u istovrsnom slučaju odbacio tužbu s obrazloženjem da se ne radi o upravnoj stvari već o radnopravnom odnosu za koji je nadležan općinski sud, a stranke u tom predmetu nisu izjavile pravne lijekove ili pokretale daljnje postupke. Međutim, da iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. proizlazi stvarna nadležnost upravnog suda. Naime, iz te ustavne odluke slijedi da ZOR ne sadrži odredbe koje omogućavaju sudsku zaštitu kandidata koji nije izabran za rad u javnoj službi. Dakle, proizlazi da pravo na zaštitu pred redovnim sudom ima samo kandidat koji je izabran i koji je sklopio ugovor o radu u javnoj službi i to samo u vezi prava iz radnog odnosa, dok kandidat koji nije izabran i koji nije sklopio ugovor o radu u javnoj službi, ne može tražiti zaštitu pred redovnim sudom. Kako se radi o zapošljavanju u javnim službama to treba omogućiti da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe pod jednakim uvjetima. Stoga postupak primanja u javne službe treba imati sudsku kontrolu u kojoj će se omogućiti da neizabrani kandidat osporava izbor izabranog kandidata. Radi toga postupak javnog natječaja o zasnivanju radnog odnosa u javnoj ustanovi i odluka o odabiru kandidata s kojim će se sklopiti ugovor o radu predstavljaju upravnu stvar. S ovakvim obrazloženjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj Sud, stoga nije osnovan prigovor tuženika u tom smjeru.
7. Pravilno je, slijedom prethodno navedenog, prvostupanjski sud otklonio i prigovor nepravovremenosti tužbe, budući da je iz dostavnice razvidno da je opunomoćenik tužiteljice zaprimio Odluku o prigovoru 11. rujna 2023., a tužba je podnesena sudu putem elektroničke pošte 11. listopada 2023., dakle u roku od 30 dana iz čl. 40. st. 1. ZUS-a, koji propisuje da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave odluke koja se tužbom osporava.
8. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je dana 7. srpnja 2023. u „Narodnim novinama“ broj 75/23., na temelju članka 22. Statuta tuženika i odluke ravnatelja tuženika, tuženik objavio natječaj za rukovodna radna mjesta, između ostalog, i za radno mjesto predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu tuženika od 4. srpnja 2023. (dalje: Natječaj). U Natječaju su, između ostalog, navedeni sljedeći uvjeti: diplomski studij na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, fakultetski nastavnik na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutskom- biokemijskom fakultetu zavisno od djelatnosti klinike odnosno kliničkog zavoda, znanstveno-nastavno zvanje, odobrenje za samostalan rad, položen specíjalistički ispit ili subspecijalistički ispit iz grane medicine potrebne za djelatnost klinike/kliničkog zavoda i pet godina radnog iskustva u struci.
8.1. Na navedeni natječaj prijavila se tužiteljica, smatrajući da zadovoljava sve propisane uvjete, no u Odluci o imenovanju navedeno je da se na natječaj prijavilo četvero kandidata od kojih troje zadovoljavaju uvjete Natječaja, dok tužiteljica iste ne zadovoljava jer nema pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog specijalističkog ili subspecijalističkog ispita iz grane medicine iz djelatnosti kliničkog zavoda. Protiv Odluke o imenovanju tužiteljica je podnijela prigovor, koji je odbijen s istim obrazloženjem te uz navođenje da bi udovoljavanjem zahtjevu tužiteljice, ista bila dovedena u povoljniji položaj u odnosu na sve ostale kandidate u kojima se birao predstojnik klinike, pročelnik zavoda itd.
9. U odnosu na sporno tumačenje natječajnog uvjeta "pet godina radnog iskustva u struci", a posljedično tome i je li tužiteljici nezakonito uskraćeno pravo na sudjelovanje u Natječaju te na izjavljivanje prigovora na izbor kandidata, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud citira i analizira mjerodavne propise: članak 59. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22., 156/22. i 33/23.), članak 2.a Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova ("Narodne novine", 145/13., 31/15., 79/15., 49/16., 62/18. i 100/18. – dalje: Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova), čl. 18. stavak 1. pročišćenog teksta Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenog na sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 10. ožujka 2018., članak 5. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", 121/03. i 117/08.), članak 2. Pravilnika o pripravničkom stažu doktora medicine ("Narodne novine", 114/13., 157/13., 30/14., 129/15. i 100/18.), članak 4. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", 65/22. i 33/23.), članke 4. i 6. Zakona o akademskom i stručnom nazivu i akademskom stupnju ("Narodne novine", 107/07. i 118/12.) te Statut tuženika od 21. prosinca 2019., koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog Natječaja.
10. Odredbom članka 2. a st. 1. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova propisano je da odgovornu osobu ustrojstvene jedinice u kliničkom bolničkom centru, kliničkoj bolnici i u klinici kao samostalnoj zdravstvenoj ustanovi, ravnatelj/sanacijski upravitelj imenuje na mandat od 4 godine na temelju provedenoga javnog natječaja. U st. 2. istog članka propisano je da se uvjeti za imenovanje odgovornih osoba iz st. 1. tog članka te razlozi za njihovo razrješenje prije isteka mandata utvrđuju općim aktom zdravstvene ustanove.
11. Općim aktom zdravstvene ustanove - Statutom tuženika od 21. prosinca 2019. koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog Natječaja, u članku 32., propisano je da radnici čija radna mjesta podliježu reizboru moraju ispunjavati uvjet od pet godina radnog iskustva u struci.
12. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da uvjet od pet godina radnog iskustva u struci podrazumijeva radno iskustvo doktora medicine kao širi pojam, a ukoliko je tuženik htio ograničiti kandidate samo na one koji imaju pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog specijalističkog ispita na poslovima doktora medicine specijaliste, tada je to trebalo biti izričito propisano općim aktom zdravstvene ustanove i u Natječaju. Naime, tuženik se je u Natječaju držao uvjeta koje propisuje Statut tuženika od 21. prosinca 2019., a to je uvjet od pet godina radnog iskustva u struci. Međutim, ne može se onda kasnije taj uvjet dodatno sužavati kroz obrazloženje odluka kojima se isključuje iz Natječaja pojedini kandidat.
13. Da je stajalište prvostupanjskog suda (i tužiteljice) pravilno, dodatno potvrđuje i činjenica da je odredbom članka 14. ranije važećeg Statuta tuženika od 9. travnja 2010., bilo izričito propisano da osobe na poslovima koji podliježu reizboru (predstojnici klinika, kliničkih zavoda) moraju ispunjavati uvjet od „5 godina radnog iskustva na poslovima liječnika specijalista“. S obzirom da u Statutu tuženika na temelju kojeg je proveden predmetni Natječaj nije izričito propisan uvjet od „ pet godina radnog iskustva na poslovima liječnika specijalista“, već samo „pet godina radnog iskustva u struci“, mjerodavno je općenito radno iskustvo u struci, što nedvojbeno podrazumijeva i radno iskustvo liječnika opće medicine.
14. Budući da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 135. stavka 1. ZUS, odlučiti kao pod točkom I. izreke.
15. Trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura, koji u odgovoru na žalbu potražuje tužiteljica, nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan