Poslovni broj: Usž-867/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelj ice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4221/2023-7 od 20. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se točka III. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4221/2023-7 od 20. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem, točkom I. obustavljen je upravni spor, točkom II. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate. Točkom III. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je uložila žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS). Iako je ista u naslovu naznačena kao „žalba na rješenje“, iz žalbenih navoda jasno proizlazi da tužiteljica žalbom osporava samo točku III. izreke, odnosno dio rješenja u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška upravnog spora u preostalom dijelu. U žalbi tužiteljica iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih, protivno zaključku prvostupanjskog suda, smatra da su troškovi sastava podneska od 9. siječnja 2024. bili nužni i opravdani. Dodaje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva te je zatražio da se tužbeni zahtjev odbije, što znači da bi za tužiteljicu posljedično nastali troškovi, ako bi sud tužbu odbio , kao i da je tuženik činio sve što je mogao da dovede i do ročišta i time ugrozi tužiteljičin pravni položaj te da je tužiteljica zbog toga legitimno i opravdano dostavila navedeni podnesak. Ističe da se ne radi o pro forme sastavljenom podnesku, nego o obrazloženom podnesku kojom je iznijeto očitovanje na mnogobrojne tvrdnje tuženika iznijete u odgovoru na tužbu, uključujući i specifikaciju tužbenog zahtjeva. Tužiteljica se u žalbi poziva i na primjenu stajališta iznesenih u sudskoj praksi, uključujući i praksu Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Republike Hrvatske i dr.). Ističe da je do ovog upravnog spora dovelo ne postupanje tuženika u upravnom postupku, slijedom čega da tužiteljica ne treba (i ne smije) snositi trošak radnji koje su morale biti poduzete da se tužiteljica obrani od tuženikovog nastojanja da se njena tužba odbaci odnosno podredno odbije tužbeni zahtjev. Ukazuje i na primjenu stajališta koja je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u pobliže navedenoj odluci, čiju primjenu smatra relevantnom i u konkretnom slučaju. Upire i na arbitrarnost, navodeći da obrazloženje pobijanog rješenja nije nikakvo sadržajno obrazloženje te da iz istog nije jasno zašto nije priznat zahtjev za naknadu tog podneska. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu u cijelosti i preinači pobijano rješenje na način da tuženiku naloži da tužiteljici naknadi, daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama. Traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom sudu dana 5. rujna 2023. podnijela tužbu, jer tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o prigovoru koju je podnijela protiv prvostupanjskog rješenja od 14. travnja 2023. (prigovor je podnesen prvostupanjskom tijelu 27. lipnja 2023.).
6. Nadalje, proizlazi da je tuženik tijekom upravnog spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu, zbog čega je na temelju odredbe članka 103. ZUS-a obustavljen upravni spor. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu obavijestio sud da je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/22-014/105, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023. odlučio o podnesenom prigovoru, a navedeno rješenje je tužiteljici dostavljeno 18. rujna 2023., odnosno nakon podnošenja predmetne tužbe.
7. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica radi ocjene zakonitosti tuženikovog rješenja od 31. srpnja 2023. pokrenula upravni spor koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem: Us I-4433/2023.
8. Tužiteljici sud nije priznao trošak sastava podneska od 9. siječnja 2024., ocijenivši da tužiteljica tim podneskom nije doprinijela ishodu spora nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu i nakon što je ta radnja tuženika u smislu članka 103. stavka 1. ZUS-a, dovela do obustave spora, a zbog čega je ocijenio da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
9. Prema ocjeni ovog Suda, obrazloženje prvostupanjskog suda u skladu je s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a te je s istim ovaj Sud u cijelosti suglasan. Suprotno žalbenim prigovorima, isto sadrži valjano obrazloženje s razumnim i dostatnim razlozima koji opravdavaju njegovo donošenje i koji otklanjaju svaku sumnju da bi to rješenje, odnosno dio rješenja, bilo rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
10. Prema odredbi članka 144. stavak 1. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom i u povodu spora.
11. S obzirom na sadržaj podneska od 9. siječnja 2024., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavak 1. ZUS-a, odnosno da tužiteljica tim podneskom nije doprinijela ishodu spora, iz čega slijedi da daljnja obrazloženja iznesena u tom podnesku nisu bila potrebna niti relevantna. Naime, tužiteljica u navedenom podnesku u bitnom specificira troškove upravnog spora, navodeći da, prema novoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) potražuje za svaku poduzetu radnju po odvjetniku po 500 bodova, te vrijednost boda ispravlja tj. specificira na 2,00 eura za 1 bod. Također obrazlaže svoj stav o tome zašto bi joj sud trebao priznati troškove tog podneska, a ujedno požuruje donošenje odluke u upravnom sporu.
12. Odgovarajući na žalbene navode tužiteljice, dodaje se da se usklađenje troškova spora s pozivom na važeću (novu) Tarifu, ne može cijeniti odlučnim u smislu opravdanosti izdataka. Prema odredbi Tbr. 52. st. 3. Tarife, sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U konkretnom slučaju, prilikom donošenja odluke o troškovima spora, prvostupanjski je sud ispravno primijenio odredbe važeće Tarife, i to ex lege, neovisno o tome što je tužiteljica u konkretnom slučaju specificirala trošak odnosno uskladila vrijednost boda s važećom Tarifom .
13. Stoga, kako razlozima navedenim u podnesku od 9. siječnja 2024. tužiteljica nije pridonijela rješavanju u konkretnom slučaju, to je sud pravilno zaključio da se ne radi o opravdanom trošku, zbog čega je u odnosu na taj dio traženog troška, zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.
14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je u predmetnom slučaju ocjena suda pravilna i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Stajališta na koja tužiteljica u žalbi posebno ukazuje nisu primjenjiva u konkretnoj stvari, uvažavajući prirodu predmetne stvari i okolnosti konkretnog slučaja.
15. Stoga je, na temelju članak 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci (točka I. izreke).
16. S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, to je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke).
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
